10 posljednjih misli ruskih pisaca

Lav Tolstoj je posljednjim riječima genija pridavao veliko značenje. U svom je dnevniku napisao: „Riječi umirućeg osobito su značajne!“ Ipak, mnogi su uspijevali zadržati smisao za humor do posljednjeg trenutka. Oscar Wilde je, umirući u sobi s groznim tapetama, rekao: „Ove tapete su užasne! Jedno od nas će morati otići odavde.“ Njemački pjesnik Heinrich Heine je na samrti rekao: „Gospodin će mi oprostiti. To mu je posao.“ Russia Beyond se prisjeća riječi koje su ruski pisci izgovorili netom prije svog posljednjeg daha.

1) „Neki su leptiri već poletjeli“

Dobitnika Nobelove nagrade Vladimira Nabokova zanimala je entomologija i bavio se skupljanjem leptira. Piščev sin Dmitrij je ispričao kako su se, kada se opraštao s ocem netom prije njegove smrti, oči umirućega iznenada ispunile suzama. „Pitao sam ga: Zašto? Rekao mi je da su neki leptiri već vjerojatno počeli letjeti…“

2) „Umirem! Prošlo je dugo vremena otkako sam pio pjenušac!“

Pisac i liječnik Anton Čehov umro je u njemačkom odmaralištu Badenweiler od tuberkuloze. Prema staroj njemačkoj tradiciji, liječnik koji je kolegi postavio fatalnu dijagnozu umirućeg je počastio pjenušcem. Čehovljeve posljednje riječi bile su upućene njegovom liječniku.

3) „Rusija me pojela, kao što glupa svinja pojede svog praščića“

Najznačajniji pjesnik ruskog simbolizma Aleksandar Blok teško je obolio u proljeće 1921. godine. Bolest je bila povezana i s gladnim godinama građanskog rata, i s iscrpljenošću živčanog sustava, i s time što ruska inteligencija nije prihvatila njegovu revolucionarnu poemu „Dvanaestorica“. Pisac Maksim Gorki, narodni komesar Anatolij Lunačarski, svi pjesnikovi prijatelji su pokušavali osigurati dozvolu da se Blok liječi u inozemstvu, no Politbiro boljševičke stranke zabranjivao mu je da napusti zemlju. Blok je preminuo upravo na dan kad mu je izdana putovnica s dozvolom za putovanje.

4)  „Stalno razmišljam o tome da čovjek treba umrijeti na vrijeme. Bože, kako je Majakovski bio u pravu! Zakasnio sam umrijeti. Treba umrijeti na vrijeme.“

Sovjetskog pisca Mihaila Zoščenka, majstora kratke priče koji je bio nevjerojatno popularan 1920-ih i 1930-ih godina, izdali su njegovi kolege pisci i progonile vlasti. Nakon što je bio protjeran iz Saveza književnika, Zoščenko se povukao u svoju daču gdje je proveo posljednje godine svog života. Danas ga se često naziva ruskim Kafkom zbog njegovog shvaćanja metafizike sovjetske svakodnevice.

5) „Jesi li to ti, budalo?“

Mihail Saltikov-Ščedrin bio je poznat po svom nemilosrdnom humoru i satiri. Prema legendi, Saltikov-Ščedrin je svoju vlastitu smrt pozdravio pitanjem: „Jesi li to ti, budalo?“
6) „Volio sam te i nisam te prevario niti jednom, čak niti u svojim mislima“
Ovo su posljednje riječi koje je pisac Fjodor Dostojevski rekao svojoj ženi Anni. Tijekom svog braka par je bio razdvojen samo na nekoliko dana. Anna nije bila samo njegova supruga, već i njegova pomoćnica: prepisivala je njegove rukopise, vodila poslovanje s izdavačima i tiskarama, čak je pomogla suprugu da pobijedi svoju ovisnost o kockanju.

7) „Kakva je muka ne moći pronaći riječ kojom bi izrazio misao“

Ove riječi pripadaju pjesniku Fjodoru Tjutčevu, čije pjesme spadaju u remek-djela ruske poezije, i čiji se stihovi mogu pronaći u svim udžbenicima ruske književnosti. Mnogi Tjutčevljevi citati i čak čitave strofe postali su aforizmi.

Umom se Rusija ne može razumijeti,

Općim se aršinom mjeriti ne da:

Njezin lik je neobičan –

U Rusiju se može samo vjerovati.

8) „Neću pucati u ovu budalu!“

U dvoboju pjesnika Mihaila Ljermontova i Nikolaja Martinova nakon odbrojavanja sekundanta nitko nije zapucao, pa je on poviknuo: „Pucajte ili ću prekinuti ovaj dvoboja!“, na što je Ljermontov mirno odgovorio: „Ja u ovu budalu neću pucati!“ Te su riječi pogodile Martinova i on je povukao okidač, nakon čega je pojurio do nesretnog pjesnika, govoreći: „Miša, oprosti mi!“ No Ljermontov je već bio mrtav.

9) „Volim istinu“

U 83. godini grof Lav Tolstoj je odlučio pobjeći iz Moskve na svoje imanje Jasna Poljana. U pratnji kćeri i obiteljskoj liječnika putovao je inkognito u vagonu treće klase. Na putu se prehladio, a prehlada je prerasla u upalu pluća. Već u bunilu je rekao: „Volim istinu“.

10) „Donesite mi ljestve!“

Slika ljestvi jedna je od glavnih zagonetki pisca Nikolaja Gogolja. Još je kao dijete Kolja čuo bakinu priču o ljestvama po kojima se ljudske duše penju u nebo. Ta se slika u različitim varijacijama često može susresti na stranicama Gogoljevih djela. Po riječima očevidaca, posljednje pjesnikove riječi su bile krik: „Ljestve, brzo mi donesite ljestve!“