"Hrpa nepoznatih znakova", tako Mayu Okamoto, prevoditeljica iz Japana, opisuje svoj prvi susret s ruskim pismom. Stranci navikli na latinicu (većina Azijata u pravilu barem donekla poznaje engleski jezik) na prvi pogled shvaćaju da je ruski jezik nešto posebno.
Natalija Blinova, privatna profesorica ruskog kao stranog jezika, kaže da se stranci počnu nervozno vrpoljiti kada saznaju da ruski ima 33 slova i još više zvukova. Ponekad se slova ne čitaju onako kako se pišu ("хорошо/horošo" se, primjerice, izgovara kao "харашо /harašo"); druga slova i zvukovi su jedinstveni za ovaj jezik.
Posebno je teško razumjeti kako izgovoriti "ы". U raspravi na internetu jedna je studentica s engleskog govornog područja komentirala da su joj ruski prijetelji preporučili da iz riječi 'table' izolira glas između b i l, no to ne uspijeva svakome. Kada se stranci naviknu na "ы", pred njima je novi izazov – razlika između slova "ш" i "щ". Ova slova studenti razlikuju samo po repu, kaže Blinova. Nema drugog načina.
Strancima se, osim toga, teško naviknuti i na ruske naglaske – osim što naglasak može pasti na bilo koji slog (za razliku od, primjerice, francuskog jezika), on se mijenja ovisno o obliku riječi. "Ruski naglasci su nepredvidljivi", kaže Anna Solovjova, profesorica na Institutu za ruski jezik i kulturu na Moskovskom državnom sveučilištu. "Praktički je nemoguće razumjeti zašto se kaže 'стол – столы́', no 'телефóн – телефóны'".
Pretpostavimo da se stranac probio kroz džunglu ruske fonetike i da je naučio izgovarati riječi. Pred njim je novi izazov – ruska gramatika. "Za mene je najteže bilo zapamtiti šest padeža u ruskom jeziku – im ih imamo manje", prisjeća se svog iskustva učenja ruskog jezika njemački student Simon Schirrmacher. Prema njegovim riječima, tek je nakon godinu dana života u Rusiji više-manje usvojio padeže.
Padeži su posebno zahtjevni za strance u čijim maternjim jezicima nema padeža ili oni ne utječu na strukturu riječi. "Jednostavno nisam mogla vjerovati da korištenje određenog padeža znači da se mora promijeniti i sama riječ! Užas!", prisjeća se Mayu Okamoto. "A tu su i konjugacije. Svaki put kada želite nešto reći, morate razmišljati kako promijeniti svaku riječ, koji oblik odabrati."
Još jedna karakteristika ruskog jezika koju je strancima teško razumijeti su svršeni i nesvršeni vid glagola. "Stvarno se nadam da ću jednog dana, jednog prekrasnog dana, shvatiti tu temu", kaže Schirrmacher pristojno, no bez puno nade u glasu. Mayu Okamoto svoje iskustvo opisuje ovako: "Sjećam se kako sam sto puta čitala ilustrirani udžbenik, pokušavajući shvatiti razliku između glagola 'пришёл' ('došao je i još je tu') i 'приходил' (došao je no već je otišao'). Što to znači? Gdje je sad taj čovjek? Je li ostao ili je već otišao? Bilo je grozno."
Poseban su izazovi glagoli kretanja – u ruskom ih ima jako puno. "Na primjer, talijanski glagol 'andare' (ići) u ruskom ima ekvivalente 'ходить', 'идти', 'пойти', 'ехать', 'поехать' i 'ездить'", nabraja Natalija Blinova. Anna Solovjova se prisjeća svog osobnog favorita, glagola 'кататься', koji se može prevesti kao 'koristiti vozilo za rekreaciju, a ne za kretanje'. Kako bi stranim studentima bilo još teže, svim se tim glagolima mogu dodati i prefiksi koji mijenjaju značenje.
No, ne očajavajte - u nekim je aspektima ruski lakši od drugih jezika – u ruskom nema članova i u usporedbi s engleskim ima prilično malo glagolskih vremena – postoje samo tri.
Solovjova smatra da učenje ruskog nije ništa teže od učenja engleskog – samo se treba naviknuti na njega. "Kada bi stranci ruski jezik, poput engleskog, učili od ranog djetinjstva, on ne bi izgledao tako komplicirano", uvjerena je lingvistica. Natalija Blinova, pak, ističe da postoje i jezici puno teži od ruskog – primjerice, kineski ili arapski.
"U ruskom gotovo sva strašna gramatika završava na stupnju A2", kaže Blinova. "Nakon toga slijedi sloboda i bezgranično uživanje u velikom i prekrasnom ruskom jeziku."
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
