Arheolog: "Rusija pazi sirijsku baštinu kao svoju vlastitu"

Bizantski grad Serdžila na sjeveru Sirije.

Bizantski grad Serdžila na sjeveru Sirije.

Alamy/Legion Media
Ruski arheolog Timur Karmov istraživao je oslobođenu Palmiru, a sada je na čelu znanstvene ekspedicije koja se upućuje na sjever Sirije. Za RBTH Hrvatska ispričao je kako ruski znanstvenici u ratnim uvjetima istražuju drevne spomenike kulture.

Timur Karmov, znanstveni suradnik Instituta za proučavanje baštine pri Ministarstvu kulture Rusije, jedan je od prvih civila koji su u travnju 2016. godine stupili na teritorij stare Palmire nakon jedinica regularne sirijske vojske. Čim su teroristi Islamske Države pobjegli iz grada, grupa ruskih arheologa uputila se ispitati stanje u kojem se nalaze spomenici Palmire.

Timur Karmov. Izvor: Fotografija iz osobne arhive.Timur Karmov. Izvor: Fotografija iz osobne arhive.

U listopadu 2016. godine Karmov i njegovi kolege kreću u novu znanstvenu ekspediciju - na sjever Sirije, u provinciju Alep gdje još uvijek bjesni rat.

Koji je cilj te ekspedicije? Ima li smisla slati arheologe tamo gdje se vode borbe?

Mi tamo, naravno, nećemo vršiti nikakva iskopavanja. Glavni cilj našeg putovanja je izviđanje i monitoring objekata svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Trebamo na licu mjesta sagledati u kakvom se stanju nalaze ti spomenici, u kojoj ih je mjeri "dokačio" rat, trebamo sastaviti zbirni izvještaj ruskih stručnjaka i poslati ga UNESCO-u. Taj izvještaj bit će iskorišten na sljedećoj sjednici odbora i na temelju njega će biti formulirane preporuke vezane za očuvanje spomenika.

U suštini, mi smo po tom principu djelovali i u slučaju Palmire, ali ona je postala dostupna ranije, a objekti koje želimo sada pogledati praktički su bili izolirani od početka rata. Oni su ili u zoni borbenih djelovanja, ili u njezinoj neposrednoj blizini.

Koji spomenici se nalaze na sjeveru Sirije?

Njihov službeni naziv na popisu svjetske baštine UNESCO-a je "Drevna naselja Sjeverne Sirije". To su stotine zdanja raštrkanih na velikoj međusobnoj udaljenosti. Ona su grupirana u osam velikih arheoloških parkova. Četiri od tih osam parkova nalaze se na teritoriju koji kontroliraju teroristi. Mi ćemo raditi u preostala četiri parka.

Upravo je preko jednog arheološkog parka prolazila linija borbenih djelovanja između sirijskih Kurda i terorista Al Nusre. Tamo je opasnost od uništenja velika, a tamo je ključni objekt: manastir svetog Simeona Stolpnika, koji je vrlo važan za pravoslavnu i kršćansku baštinu u cjelini.

Mi odlazimo na područje gdje su kršćani prvi put u povijesti bili nazvani kršćanima, gdje su sagrađene prve crkve i manastiri. Pravoslavna, ortodoksna tradicija stekla je snagu upravo u Siriji. Zbog toga mislim da Rusija [gdje se 75% stanovništva izjašnjava kao kršćani] ne doživljava te objekte samo kao dio svjetskog nasljeđa, već u nekom smislu i kao dio vlastite povijesti i kulture, i zato ih pazi kao svoju vlastitu kulturnu baštinu.

Serdžila, 5. stoljeće n.e. Izvor: Alamy / Legion MediaSerdžila, 5. stoljeće n.e. Izvor: Alamy / Legion Media

Znači li to da se radi o objektima uglavnom iz razdoblja ranog srednjeg vijeka?

Ne samo iz tog razdoblja. Na tom području ima i spomenika iz antičkog doba, pa čak i još starijih, iz sirijsko-hetitskog razdoblja. Na primjer, tamo je izuzetno lijep kompleks hramova iz hetitskog razdoblja, zove se Ain Dara. To je izvanredan primjer drevne arhitekture, otprilike iz 10. stoljeća prije naše ere. Svojevremeno su ga otkopavali europski arheolozi, Francuzi.

Putuju li s vama u Siriju i kolege iz inozemstva, ili je to čisto ruska ekspedicija?

To je čisto ruska ekspedicija pod pokroviteljstvom Instituta za proučavanje baštine. Naš institut je odlučio preuzeti brigu o monitoringu stanja objekata kulturne baštine, jer, na kraju krajeva, u Siriji sada ne može ni biti međunarodnih stručnjaka. Oni ne smiju tamo ni otići. Ruskim stručnjacima je tamo dozvoljen boravak zahvaljujući posebnim odnosima koji su uspostavljeni između Damaska ​​i Moskve. O našoj sigurnosti se brine Ministarstvo obrane Ruske Federacije.

Jedan od važnih zadataka je provjeriti glasine o tome da je jedan broj spomenika na sjeveru Sirije uništen. Informacije su kontradiktorne: oporbeni izvori optužuju ratno zrakoplovstvo Sirije za napade na objekte svjetske kulturne baštine i prikazuju ​​fotografije srušenih objekata. Međutim, pitanje je koliko se njima može vjerovati. Moguće je da su to namjerne dezinformacije. To treba provjeriti na licu mjesta.

Serdžila. Izvor: Alamy/Legion MediaSerdžila. Izvor: Alamy/Legion Media

U cjelini gledano, kako ocjenjujete stanje objekata kulturne baštine u Siriji u ovom trenutku? Postoji li izvjestan napredak u tom smislu?

Ja ne bih davao ocjene trenutnog stanja kulturnog nasljeđa u kategorijama napredovanja ili nazadovanja, s obzirom na sve što se sada događa u Siriji. Sirijske vlasti se trude raditi maksimalno učinkovito. Kad god postoji mogućnost za to, one iz gradova evakuiraju zbirke i pojedine objekte. Neki se objekti, nažalost, ne mogu evakuirati i moraju biti ostavljeni tamo gdje jesu.

Vi se dobro sjećate tragedija koje su se događale, primjerice u Palmiri dok je bila pod kontrolom Islamske Države. Upečatljiv i tragičan slučaj je bio kada je sirijski arheolog, doktor Kaled Asad, ostao u gradu pokušavajući spriječiti uništavanje spomenika. Teroristi su ga ubili, a zatim su demonstrativno uništavali spomenike. Sada Islamskoj Državi više nije do uništavanja spomenika, tako da se bar u tom smislu situacija stabilizirala. Međutim, još je rano govoriti o ekspedicijama i sveobuhvatnim radovima na restauraciji. Za to je potrebno da se borbena djelovanja. okončaju. Monitoring situacije je najviše što možemo učiniti u ovom trenutku.

Je li na teritorijima zahvaćenim ratom još uvijek ostalo objekata kulturne baštine UNESCO-a?

Naravno. Već smo govorili o Sjevernoj Siriji. Uz to postoji i stari grad Alep u kojem se sada vode žestoke borbe. Postoji i drevna Bosra na jugu Sirije. Tamo se također vodi rat.

S druge strane, sirijske vlasti su ponovno preuzele kontrolu nad nekim drugim objektima, primjerice, nad Tvrđavom vitezova i Saladinovom tvrđavom. One su oslobođene uz minimalnu štetu, čak manju nego u Palmiri. Oštećenja iznose samo nekoliko postotaka.

Serdžila. Izvor: Alamy/Legion MediaSerdžila. Izvor: Alamy/Legion Media

Situacija oko Sirije je vrlo složena. Vlasti i oporba ponovno ratuju, a Rusija i Zapad razmjenjuju oštre izjave. Osjeća li se taj konflikt u međunarodnim znanstvenim i kulturološkim krugovima?

U svakoj se međunarodnoj strukturi osjeća utjecaj trenutne političke situacije, ali je UNESCO, po mom mišljenju, uvelike pošteđen toga. Postoje neslaganja, ali manja od onih u drugim sferama. Nema agresije, postoji određeni rivalitet, i to upravo u znanstvenoj sferi, ali on ne nanosi štetu, nego naprotiv, pomaže da se sačuvaju i prouče objekti kulturne baštine.

Sve ovo što se događa - konfrontacija sa Zapadom, sankcije i tome slično - ne zadire mnogo u primijenjenu znanstvenu suradnju. Mi kao i ranije komuniciramo i trudimo se da jedni drugima dolazimo na znanstvene skupove. Svi su zainteresirani za suradnju u Siriji. Postoji interes europskih znanstvenika, posebno iz Francuske. Štoviše, čini mi se da jedinstvo u pristupu očuvanju kulturne baštine može poslužiti kao svojevrstan most i pomoći u traženju dodirnih točaka u pregovaračkom procesu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće