Šabat i šašlik: Gorski Židovi na Sjevernom Kavkazu

Press photo
Zajednica Gorskih Židova u Rusiji još uvijek je vrlo aktivna. Preživjeli su žestoke progone i skrivali svoje porijeklo, no uspjeli su preživjeti i očuvati jaku ljubav prema svojoj kulturi.

Gorski Židovi su istočni ogranak židovskog naroda. Govore na iranskom dijalektu, žive na Istočnom Kavkazu - u Dagestanu i Azerbajdžanu - i odvojili su se od europskih Židova, Aškenaza. Akutni osjećaj nacionalnog identiteta diktirala je njihova teška sudbina.

 

Hala subotom

Vladimir i Svetlana Džanbekov preselili su se u Pjatigorsk iz Kizljara, gradića u republici Dagestan udaljenog gotovo 2 tisuće kilometara od Moskve. Tipična ruska inteleligencija - on je inženjer, ona predaje glazbenu kulturu, već imaju djecu i unuke. Osobiti su po tome što aktivno sudjeluju u očuvanju tradicije Gorskih Židova.

"U Kizljaru smo s cijelom zajednicom slavili šabat. Pridružili bi se čak i stariji ljudi kojima je bilo teško ustati i igdje otići. Žene bi se okupljale i pripremale halu (židovski subotnji kruh) i pjevale. O nama su čak pisali u novinama. Sjećam se naslova - "Obitelj Džanbekov donosi nam nova iznenađenja"."

Izvor: Jekaterina FilipovičIzvor: Jekaterina Filipovič

Svetlana je i u Pjatigorsku nastavila svoj rad - osnovala je ženski klub "Mazalj".

"Sve je počelo ovako. Moje dvije prijateljica i ja nazvale smo žene iz zajednice, sve ih pozvale na svečanostt Afrašat hala. To je posebni praznik kad se okupljaju domaćice i peku subotnji kruh halu. Okupile smo četrdeset ljudi", sjeća se Svetlana tog sretnog trenutka. "Bio je travanj, bilo je hladno, otvoreno dvorište sinagoge u radovima. I mi smo tamo pripremale kruh u bijelim pregačama. Moj nam je muž negdje pronašao grijalice..."

Džanbekovi kažu da su na početku njihovog života u Pjatigorsku (prije 14 godina) često ispraćali članove svoje zajednice koji su odlazili u inozemstvo. "Naši prijatelji koji su emigrirali u Izrael prvo su dolazili do nas. Cijela kuća bila je puna torbi, kutija, kofera", kaže Svetlana. Mnogi su otišli, no postepeno je to prestalo i danas Pjatigorsk zovu glavnim gradom Gorskih Židova.

 

Ili Tatari ili Hazari

Gorski Tatari su mala podetnička skupina. U cijelom svijetu nema ih više od dvije stotine tisuća. Većina njih preselila se u Izrael, SAD i Europu. No postoje i oni koji su ostali u Rusiji.

Prema statističkim podacima, na jugu Rusije u Pjatigorsku, Jessentuki, Kislovodsku i Mineralnie Vodi (1500 kilometara južno od Moskve) živi više od osam tisuća Gorskih Židova. Usporedbe radi, u dagestanskom Derbentu, gradu-tvrđavi na obali Kaspijskog jezera, u kojem je nekoć bila velika zajednica, danas živi tek tristo obitelji.

Postoje razne teorije o preseljenju Židova na Kavkaz. Krajem 19. stoljeća ruski etnograf Ilja Anisimov u knjizi "Kavkaski Gorski Židovi" pisao je o sličnosti tatarskog jezika (iranski etnos koji živi u Azerbajdžanu i južnoj Rusiji) i jezika Gorskih Židova te je zaključio da su Gorski Židovi zapravo Tatari koji su prihvatili judaizam. Postoji i teorija Lava Gumileva o migraciji iranskih Židova iz Perzije u Hazariju (područje današnjeg Dagestana i Čečenije) u 6. stoljeću, to jest prije pojave islama. Tamo se nalazila velika i utjecajna židovska zajednica koja je prešla s hebrejskog na perzijski.

U sovjetskim vremenima teorija Anisimova o "nežidovskom" porijeklu Gorskih Židova spasila je mnoge. Zbog progona vlasti mnogi su promijenili svoju nacionalnost u dokumentima i prozvali se Tatarima. U SSSR-u su Židovi od svoje djece skrivali svoju nacionalnost kako bi, primjerice, izbjegli probleme u školi i kako bi se uspjeli upisati na fakultet. Oni su samo promijenili ono što piše u dokumentima, no nisu promijenili svoj način života i, kao i danas, očajnički su se odupirali asimilaciji.

 

Kavkaski običaji Gorskih Židova

Gorski Židovi očuvali su svoje tradicije gotovo netaknutima. "Tako je zahvaljujući tome što su živjeli povezano i prilično zatvoreno. Stoljećima su poštivali zakone Tore i vjerovali u zavjete svojih očeva. Gorski Židovi  uvijek su imali rabinska vijeća, a djelovao je i vijeće zajednice", kaže za RBTH Svetlana Miirova, izvršna direktorica Regionalnog židovskog kongresa Stavropoljskog kraja.

Prema njezinim riječima, kada ljudi govore o Gorskom Židovu, nitko ne sumnja u njegovo židovsko porijeklo, s obzirom na to da zajednica ne odobrava miješane brakove. Gorski Židovi također nemaju običaje drugačije od onih u Jeruzalemu: jednake sinagoge, jednaka vjenčanja pod hupom s dva košer svjedoka i podjelom dvorane na ženski i muški dio (muškarci ne smiju gledati žene, dok žene smiju viriti), jednako poštivanje židovskih normi. 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće