Izgradnja Fonvizinske postaje metroa na Ljublinsko-Dmitrovskoj liniji u Moskvi.
Vitaliij Belousov / RIA NovostiGlasine o moskovskoj podzemnoj željeznici usko su isprepletene s fikcijom. Priče da se ispod glavnog grada nalaze tajne vojne i vladine linije, tzv. "Metro-2", ne negiraju niti neka službena lica.
Entuzijasti već godinama neuspješno pokušavaju doći do preciznijih informacija. Radi li se o jednoj liniji ili o cijelom sustavu? Ili je u pitanju podzemni grad za 15 000 ljudi? Kako i pristoji urbanoj legendi, postoji tisuću verzija ove priče. Sve te verzije objedinjuje aura tajnovitosti i opasnosti.
Priče da se ispod glavnog grada nalaze tajne vojne i vladine linije, tzv. "Metro-2", ne negiraju niti neka službena lica. Izvor: Vitalij Belousov / RIA Novosti
"Bilo je stvarno zastrašujuće čuti zvuk vojničkih čizama u blizini navodnog ulaza u Metro-2", rekao je za RBTH "kopač" Konstantin ("kopači" ili "diggeri" su entuzijasti koji istražuju podzemne bunkere, bunare, tunele i drugi objekte). "Zar ga još uvijek čuvaju kagebeovci?"
Druga Moskovljanka tvrdi da su njezinog prijatelja "kopača" navodno upucali pripadnici specijalnih službi dok je tražio Metro-2. Teško provjerljive "kopačke" priče o avanturama u zatvorenom objektu dodatno raspaljuju ljudsku znatiželju.
"O Metrou-2 u djetinjstvu mi je pripovjedala baka, a nakon toga i o mutiranim štakorima", prisjeća se Moskovljanka Valerija. U devedesetima su tabloidi objavljivali priče o divovskim štakorima koji žive u tunelima.
Bi li Splinter iz "Nindža kornjača" mogao pronaći društvo u moskovskim katakombama? "Sve je to znanost - radijacija iz kamenih stijena zasigurno uzrokuje mutaciju kod štakora", govori Moskovljanin Pavel. "No oni žive u tehničkim prostorijama tako da se ne vide". Naravno, velika životinja zapravo ne može preživjeti u metrou.
Legendama nisu obavijeni samo podzemni bunkeri sovjetske elite, već i sasvim zemaljska zdanja: primjerice, dom šefa nacionalne sigurnosti SSSR-a Lavrentija Berije, desne ruke Staljina.
Tijekom ispitivanja 1953. godine Berija je priznao otmice i silovanja na desetine žena, no o autentičnosti tih papira i danas se raspravlja (Beriju je uklonio Hruščov u borbi za vlast tako da su dokumenti mogli biti falsificirani nakon pogubljenja opasnog rivala).
No u mislima ljudi čvrsto se ukorijenila slika sadista Berije te oko njegove kuće u Moskvi kruže mračne glasine. Navodno u ponoć ulicom Malaja Nikitskaja prolazi nevidljivi automobil čiji stari motor odzvanja ulicom. Čuju se koraci i duh Lavrentija Berije dolazi svojoj kući u potrazi za nasilnim užicima. Znatiželjni pješaci uskoro će čuti ženski plač s druge strane zida.
Skeptici će reći da to plaču zaposlenici tuniškog veleposlanstva koji rade dokasna (danas se u kući Lavrentija Berije nalazi diplomatska misija), no ta je verzija puno dosadnija.
Skeptici će reći da u zgradi tuniškog veleposlanstva plaču zaposlenici koji rade dokasna. Izvor: Lori / Legion-Media
Nema samo centar grada svoje legende. Mnogi vjeruju da su 1812. godine stotine Napoleonovih vojnika pokopane u brdima kod turističkog mjestašca Peredelkino (u blizini Moskve). Ljubitelji paranormalnog humcima pridaju mistična svojstva i vjeruju da tamo putnici nestaju, a elektronika prestaje raditi.
U stvarnosti tamo najvjerojatnije nema masovnih grobnica. "Poslije teškog rata s Napoleonom seljani su svugdje čuli jeku tako da se radi o starom mitu", ispričali su za RBTH istraživači iz Muzeja Moskve. "U 19. su stoljeću arheolozi iskopali slavenske grobne humke iz 10. i 11. stoljeća. Žitelji okolnih sela smatrali su ih grobovima francuskih vojnika".
Rajon Ostankino, u kojem se nalazi najviši televizijski toranj u Europi, također je mitologiziran. Ovo mjesto navodno opsjeda duh starice ubijene još u 16. stoljeću. Ona danas luta naokolo i predviđa nesreće.
Neki vjeruju da je vještica prorekla ubojstvo poznatog televizijskog novinara Vlada Listjeva i požar u Ostankinu 2000. godine. Izvor: Denis Murin / RIA Novosti
Petsto godina stara vještica prorekla je i ubojstvo poznatog televizijskog novinara Vlada Listjeva koje je imalo veliki publicitet, kao i požar u Ostankinu 2000. godine. Nekad se ove priče nadopunjuju živopisnim detaljima - primjerice, namještaj u Listjevljevom uredu nakon ubojstva su navodno izgrizle životinje koje su mutirale od zračenja tornja.
Postoje i manje krvave glasine: primjerice, da su graditelji greškom u zgradu televizijskog centra zazidali buldožder. Jana Sidorova, autorica istraživanja o legendama Ostankina, smatra da zaposlenici televizijskog centra zapravo ne vjeruju u ovakve priče, no da ih sa zadovoljstvom šire.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu