Dziga Vertov: Avangarda sovjetskog filma koji je postao svjetski klasik

Osam sovjetskih filmova koje morate pogledati

Dziga Vertov nije na film gledao kao na kazališnu predstavu ili povijesni dokument, nego kao na samostalnu umjetničku činjenicu. ''Ja sam oko filma. Ja sam mehaničko oko. Ja sam stroj koji pokazuje svijet onakvim, kakvim sam ga samo ja mogao vidjeti'', rekao je u svojem ranom manifestu.

Prema Vertovu, efekt utjecaja filma na gledaoca nije povezan s time da glumci odigravaju ispred kamere zanimljivu priču, kao što nije ni s time da je kamera posebno postavljena u neko određeno mjesto, recimo, na mitingu gdje treba nastupiti Lenjin. Glavno je, smatrao je, to kako se smjenjuju opći, srednji i krupni planovi, u kakvom se ritmu izmjenjuju kadrovi, kako se koristi ubrzana i usporena snimka.

Radnja u ranim filmovima Vertova ima drugorazredno značenje. Njegovi najpoznatiji i najradikalniji filmovi su ''Film-Oko'' (1924.) i ''Čovjek s filmskom kamerom'' (1929.). To su velike filmske freske, čija se radnja može svesti na kratke fraze: ''Život velikog grada'' i ''Staro i novo'', a umjetnički efekt se postiže zahvaljujući paralelizmu kadrova i naglom ritmu u montaži.

Prvi film je dobio i medalju i diplomu na Svjetskoj izložbi u Parizu (1924.), a drugi je 2010., prema anketama europskih filmskih kritičara, ušao u deset najboljih filmova svih vremena te je proglašen za najbolji dokumentarni film.

Izvor: YouTube.

Lars von Trier i Vertov

Na sreću, Vertov nije završio tragično kao mnogi drugi djelatnici avangarde. Nisu ga strijeljali, nisu ga poslali u logor. Nakon završetka kratke romanse sovjetske vlasti s umjetničkom avangardom, sovjetski lider Josif Staljin priklonio se ''carskom stilu'', pa su mu novi radovi Vertova bili neumjesni.

Tijekom Drugog svjetskog rata snimio je tri promotivna filma, svi njegovi kasniji redateljski prijedlozi bili su odbijeni. Od 1944. do smrti (1954) radio je kao redatelj-montažer filmskog žurnala Novosti dana.

Plakat za film Čovjek s filmskom kamerom. Izvor: DPA/Vostock-Photo.

Ponovni interes za Vertova započeo je krajem XX. stoljeća, kad su se redatelji, koji su potpisali Dogmu-95 (konceptualni manifest neovisnog filma iz sredine 1990-ih, čiji ideolog je bio Lars von Trier), zapravo vratili na principe koje je donio Vertov: snimanje u prirodnim uvjetima i iz ruke; skrivena kamera i autentični likovi. U 1995. Michael Nyman je snimio svoj originalni soundtrack za Čovjek s filmskom kamerom. Tako je avangardist Vertov postao klasik.

Pet filmova Todorovskog koji su osvojili svijet