Povijest crtića Snježna kraljica za Rusiju je jedinstvena i bez presedana. Dovoljno je reći da oba filma nisu snimljena u jednom od bogatih moskovskih studija, nego u dalekom Voronježu, koji prije pojave studija Wiart Animation uopće nije postojao na animacijskoj karti Rusije.
Trailer za ruski crtić Snježna kraljica 2. Izvor:YouTube.
Iz Voronježa na svjetska platna
Kompanija je utemeljna na bazi studija za obradu i lokalizaciju multimedijskih proizvoda te nije imala nikakvog iskustva u bavljenju s dugometarskim animacijskim proizvodima. Dakle, ideja je bila jako odvažna, da ne kažemo bezobrazna. Trailer Snježne kraljice dospio je na internet još u 2010. te je zadivio mnoge ljude svojom ruskom kompjuterskom multiplikacijom visoke kvalitete.
No film ne samo da se prikazivao na velikim ekranima, nego je i opravdao obećanja iz trailera: ruski gledaoci i kritičari visoko su ocijenili montažu i 3D, dirljiv bajkoviti scenarij, krajolike od kojih zastaje dah. Određena nepodudaranja u sižeju izazvala su nerazumijevanje, no to se objašnjava time što se sam scenarij nekoliko puta dorađivao, čak i u završnom stadiju (recimo, Gerda i Kaj isprva nisu bili brat i sestra).
Svjetska kritika nije prihvatila film jednoznačno. Dok su se u Rusiji ponosili velikom međunarodnom distribucijom, strani kritičari su to pripisivali samo činjenici da je Snježna kraljica izašla gotovo istovremeno s diznijevskim Hladnim srcem. Nije bilo jako puno recenzija, i one su zvučalo negativno. O filmu su pisali da je u njemu prisutna ''sirova animacija i zamršeni siže'' (Hollywood Reporter), da je ''animacija napravljena loše, a da likovi nisu izraženiji od bubaški'' ili, u najboljem slučaju, da ''iako film nije loš, još uvijek nije dovoljno dobar''.
Međutim, te negativne recenzije nisu utjecale na sudbinu filma: prema ruskim mjerilima, Snježna kraljica je bio jako uspješan crtić, pa nije trebalo puno čekati na nastavak. Prilikom njegovog stvaranja uzeta je u obzir, prema riječima producenta Jurija Moskvina, reakcija publike i distributera na prvi dio: u film su dodane dvosmislene fore (zahvaljujući kojim je crtić prešao iz kategorije ''dječji'' u ''obiteljski''), a glavni junak postao je trol Orm, omiljeni lik publike iz prvog dijela.
Trolovi počinju i pobjeđuju
Nakon pada ledenog carstva bivši sluga Snježne kraljice Trol Orm pokušava si organizirati miran život. No sve ispada loše: suviše je marljiv, a pritom ne ide ga sreća. Počinje se ponašati lukavo i pomalo lagati, naravno, da bi postigao svoje ciljeve. Sile zla isto ne spavaju: tobože nevina laž dovodi do toga da čitavom svijetu prijeti opasnost te Orm mora sve spasiti tako što stupa u jednu od najtežih borbi koju može zamisliti. U bitku sa samim sobom.
To je izvanredna poruka: pobjeda nad samim sobom je glavni cilj. Ta filozofska komponenta postavlja crtić u niz filmova kao što su Big Hero 6, Brave Heart, How to Train Your Dragon. Visoki morali autori su spojili s humorom u stilu filmova Shrek i Madagascar,
Nedostaci iz prvog dijela (nesavršena animacija, neuvjerljivi karakteri, zamršeni siže) ostali su i u drugom. Film zbog toga nema onu najveću vrijednost – da gledatelja očarava, kao bajka, svojim svijetom.
Međutim, autori nisu ni pokušavatli snimiti remek-djelo. Njihova zadaća je bila snimiti dinamičan film koji publika želi pogledati. Nije začuđujuće to što je Snježna kraljica 2 uspješna u svijetu, kao ni to što je dospio na listu nagrada Zolotoj globus.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu