Osam sovjetskih filmova koje morate pogledati

Kadar iz filma „Tihi Don“ („Tihij Don”).
Filmski studio „Gorki“, jedan od najstarijih i najvećih u Rusiji, obilježava 100-godišnjicu postojanja. Mnogi filmovi nastali pod njegovim okriljem postali su klasika sovjetske i ruske kinematografije. Studio je podržavao tehničke i žanrovske inovacije. U „Gorkom” su snimljeni prvi znanstveno-fantastični i prvi zvučni film u Sovjetskom Savezu, kao i prvi sovjetski film u boji. RBTH predstavlja pregled filmova koji su stekli slavu u Rusiji i izvan njenih granica.

„Tihi Don” („Tihij Don”)

1958. godina, redatelj: Sergej Gerasimov

Kadar iz filma „Tihi Don” („Tihij Don”)

Ekranizacija romana Mihaila Šolohova, dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Film govori o ljubavnom trokutu između kozaka Grigorija Melehova, njegove žene i njegove prve ljubavi, neposredno pred početak i za vrijeme Prvog svjetskog rata, a zatim i građanskog rata u Rusiji. Povijesni preokret se poklapa s osobnom dramom. Glavni junak se koleba između dviiju žena i između dviju sukobljenih strana u građanskom ratu. U filmu su prilično vjerodostojno prikazani detalji iz života kozaka, njihova odjeća, govor, tradicija. Film „Tihi Don” je osvojio nagradu Udruženja filmskih redatelja Amerike za najbolji strani film, nagradu „Kristalni globus“ na festivalu u Karlovim Varima i nagradu na međunarodnom filmskom festivalu u Meksiku.

 

„Djed Mraz” („Morozko”)

1964. godina, redatelj: Aleksandar Rou

Kadar iz filma „Djed Mraz” („Morozko”)

Mjuzikl snimljen na temelju motiva iz ruskih narodnih bajki sa specijalnim efektima koji su bili vrlo napredni za sovjetsku kinematografiju tog vremena. Film je varijacija na temu „Pepeljuge“ u stiliziranom staroruskom ambijentu. Osvojio je osvojio Grand-Prix 1965. godine na 17. međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji u kategoriji dječijih i omladinskih filmova, a 1966. godine se počeo prikazivati u Velikoj Britaniji i SAD-u. Konzultacijski odbor za američku kinematografiju je Aleksandru Rou uručio nagradu Award of Excellence za najbolji scenarij za obiteljske filmove. Pored toga, ruska filmska bajka je bila posebno omiljena u Češkoj. I danas se „Djed Mraz“ u ovoj zemlji doživljava kao obavezni dio novogodišnjeg filmskog programa.

 

„Imam dvadeset godina” („Mne dvadcat' let”)

1965. godina, redatelj: Marlen Hucijev

Kadar iz filma „Imam dvadeset godina” („Mne dvadcat' let”)

Lirska filmska priča o životu mladih u epohi „sovjetskog otapanja“. U snimanju ovog filma sudjelovali su ruski pjesnici Evgenij Evtušenko i Andrej Voznesenski, koji su obilježili šezdesete godine prošlog stoljeća. To je priča o trojici prijatelja koji pokušavaju dokučiti zbog čega treba živjeti i čemu treba težiti. Jednom od njih je ponuđeno da bude doušnik. On je to otkrio prijateljima. Ispostavilo se da se njihovi stavovi po ovom pitanju razlikuju, i zbog toga se njihovo prijateljstvo kvari. Usporedo s linijom radnje prikazuju se odnosi između generacije šezdesetih godina i generacije njihovih roditelja koji su preživjeli Drugi svjetski rat. Ovaj film vjerno prenosi duh sovjetskih 60-ih godina i postavlja važna moralna pitanja. Dobio je specijalnu nagradu žirija u Veneciji i nagradu na Rimskom filmskom festivalu.

 

„A zore su ovdje tihe” („A zory zdes' tihie”)

1972. godina, redatelj: Stanislav Rostocki

Kadar iz filma „A zore su ovdje tihe” („A zory zdes' tihie”)

Film o pet devojaka, pripadnica protuzračnih snaga, snimljen po istoimenom romanu Borisa Vasiljeva. Svojevremeno jedan od najgledanijih filmova u Sovjetskom Savezu. Mlade djevojke koje su se dobrovoljno priključile borbi i naučile da nose oružje, stupaju u bitku sa znatno brojnijom grupom fašista i ispoljavaju nevjerojatnu hrabrost.

„Zore“ su 1973. godine nominirane za nagradu „Oscar“ u kategoriji „Najbolji strani film“. Bio je to četvrti među devet filmova sovjetske kinematografije koji su nominirani za ovu nagradu. Film je isto dobio memorijalnu nagradu Venecijanskog filmskog festivala. Film „A zore su ovdje tihe“ i dalje je popularan na Zapadu. Rejting ovog filma na stranicama Imdb.com iznosi 8,3 boda. Toliko je omiljen među gledaocima u Kini, da je po njemu snimljen remake.

 

„Mio, moj Mio” („Mio, moj Mio”)

1987. godina, redatelj: Vladimir Gramatikov

Kadar iz filma „Mio, moj Mio” („Mio, moj Mio”)

Bajka o doživljajima dvojice prijatelja u začaranoj zemlji, snimljena na temelju istoimene bajke Astrid Lindgren. Dječak Bose, kome je majka umrla, a otac nestao, živi kod rođaka. On dospjeva u začaranu zemlju, gdje postaje princ Mio. Njegov zadatak je savladati zlog viteza Katoa, koji krade djecu. U ovoj borbi mu pomaže vjerni prijatelj Jum-Jum.

Švedski producenti su 1985. godine predložili da film snimi netko od sovjetskih redatelja. Izbor je pao na Vladimira Gramatikova, što je podržala i književnica Astrid Lindgren. Film je sniman na Krimu, u Škotskoj i u Švedskoj, a glavnu glazbenu temu su komponirali bivši solisti grupe ABBA. Uloga Jum-Juma je je bila debitanska filmska uloga britanske zvijezde Christiana Balea, koji je poznat po ulogama u filmu „Američki psihopat“ i u trilogiji o Batmanu. Film „Mio, moj Mio“ je u Amsterdamu osvojio nagradu Cinekid Film.

 

„Mala Vera” („Malenjkaja Vera”)

1988. godina, redatelj: Vasilij Pičul

Kadar iz filma „Mala Vera” („Malenjkaja Vera”)

Jedan od najgledanijih filmova u Sovjetskom Savezu govori o mladalačkom buntu 80-ih godina prošlog stoljeća. Vjerina obitelj se teško može nazvati sretnom: otac joj je alkoholičar, a majka je umorna i izmučena svakodnevicom. Pokušavajući pronaći izlaz iz ovog sumornog života, i da ne ponovi sudbinu svojih roditelja, djevojka se buni kako može: u torbi čuva dolare (što je u to vrijeme bilo protuzakonito), posjećuje diskoteke i sudjeluje u tuči s policijom. Prilikom ove tuče upoznaje studenta Sergeja i među njima se bude romantična osjećanja. Međutim, njen brat i roditelji su protiv ove veze.

U filmu je prikazana prva erotska scena u povijesti sovjetskog filma, što je vjerojatno doprinijelo njegovoj popularnosti. „Mala Vera“ je simbol perestrojke i to je najuspješniji sovjetski film u SAD-u poslije filma „Moskva suzama ne veruje“. Redatelj Vasilij Pičul je za ovo ostvaranje dobio nagradu žirija na Međunarodnom filmskom festivalu u Montrealu i nagradu FIPRESCI u Veneciji.

 

„Zemlja gluhih” („Strana gluhih”)

1997. godina, redatelj: Valerij Todorovski

Kadar iz filma „Zemlja gluhih” („Strana gluhih”)

Utopijska dramska komedija o prijateljstvu između dviju žena. Jedna je Rita. Ona je skromna, ali nema sreće u životu: mladoženja ju je prevario i prokockao sav njen novac na ruletu. Druga je Jai, gluha plesačica koja sanja da otputuje u bajkovitu „zemlju gluhih“.

Film je snimljen na temelju romana poznate ruske glumice, redateljice i scenarista Renate Litvinove. Dobio je veliki broj nagrada u Rusiji, prikazan je na Berlinskom filmskom festivalu i na festivalima u Chicagu, Belforu, Bruxellesu i Seattleu.

 

„Brat” („Brat”)

1997. godina, redatelj: Aleksej Balabanov

Kadar iz filma „Brat” („Brat”)

Kultni kriminalistički film o junaku iz 90-ih godina prošlog stoljeća Danili Bagrovu. Danila, veteran iz Prvog čečenskog rata, vraća se u rodni grad, ali monoton život u provinciji mu ne odgovara. Zato odlazi kod starijeg brata Viktora u Peterburg i otkriva da je ovaj postao kriminalac. Brat uvlači Danilu u svoj mračni svijet kriminala, nagovarajući ga da „smakne“ Čečena koji drži pod kontrolom lokalnu tržnicu. Iako sudjeluje u obračunima kriminalaca, Danila ostaje jednostavan, iskren i pozitivan junak filma.

Film „Brat” je obilježio čitavu jednu epohu. Muzika u filmu su numere legendarne rock grupe „Nautilus Pompilijus“. Mađunarodna filmska javnost je pozitivno ocijenila ovo filmsko ostvaranje. Film je osvojio „Kristalni globus“ u Karlovim Varima i nagrade na festivalima u Minsku, Trstu, Chicagu i Torinu.