Red, rad i disciplina – sovjetska civilna odlikovanja

Leonid Brežnjev. Izvor: Photoshot/Vostock-Photo.

Leonid Brežnjev. Izvor: Photoshot/Vostock-Photo.

Jeste li znali da je Jurij Gagarin, prvi čovjek u svemiru, dobio medalju „Za obrađivanje netaknute zemlje“? Ili da je najdraže Staljinovo priznanje bilo Junak socijalističkog rada?

U sovjetsko vrijeme veliki broj ljudi dobivao je odlikovanja za zasluge u radu i druga djela za koja se tada vjerovalo da zaslužuju priznanje.


U slavu rada

„SSSR je sebe predstavljao kao zemlju radnika“, kaže kolekcionar ordenja Igor. U prvo vrijeme je sovjetska država dodjeljivala odlikovanja i priznanja isključivo za ratne zasluge, a onda je, po Igoru, „došlo do spoznaje da postojanje samo vojnih medalja nije bilo u skladu s državnom ideologijom”. 

Medalja „Za zasluge u radu“ uvedena je 1938. i bila je namijenjena „posebno zaslužnim radnicima kao priznanje za posvećenost i trud, ili značajan doprinos znanosti, kulturi i proizvodnji“. 

Ordenje i medalje predstavljaju važan dio vojne tradicije. Međutim, postoji li razlog da država daje odlikovanja za junaštvo i u vrijeme mira? Ideologija socijalizma posebno je isticala junaštvo i to u oblastima koje se danas ne povezuju s tom osobinom. U ranom razdoblju postojanja SSSR-a govorilo se da je to zemlja „diktature proleterijata“ i promovirane su vrijednosti rada. Zato su se za radne zasluge dobivale posebne medalje. U SSSR-u se očekivalo da svaki građanin uloži lični napor u velikoj borbi za očuvanje mira u svijetu, a ovu borbu trebala je predvoditi sama država. Tako je svaki pojedinac koji se isticao kao rudar, pisac ili dirigent od države dobivao odlikovanje. Žena koja je bila jaka i brižna majka i uspjevala odgajiti veliki broj dece, isto je dobivala priznanje, jer je time doprinosila uspjehu cijele zemlje. SSSR je ovu ideju preuzeo iz vremena Ruskog carstva kada su u Rusiji prvi put dodjeljivana odlikovanja za zasluge u miru.

„Svaka država ima odlikovanja za rad, ali što je manja vrijednost financijske nagrade, to su medalje brojnije“, kaže Roman Slivin, isto kolekcionar.

Medalja „Za zasluge u radu“ uvedena je 1938. i bila je namijenjena „posebno zaslužnim radnicima kao priznanje za posvećenost i trud, ili značajan doprinos znanosti, kulturi i proizvodnji“.

Pored spomenutog odlikovanja, uvedeno je zvanje Junak socijalističkog rada i odgovarajuća medalja. „Prvi dobitnik medalje bio je Staljin i bio je vrlo ponosan na to. Uvijek ju je nosio, za razliku od drugih priznanja“, kaže Igor. S druge strane, čelni čovjek SSSR-a tijekom sedamdesetih, Leonid Brežnjev, imao je četiri sakoa s različitim medaljama i odlikovanjima. Brežnjev je imao ukupno 16 ordena i 22 medalje Sovjetskog Saveza – od medalje „Za obnovu poduzeća crne metalurgije na jugu“ do 4 ordena Junak Sovjetskog Saveza. Imao je preko 50 odlikovanja stranih država. Imao je čak i člansku kartu sindikata sovjetskih novinara.


Besprijekorno služenje državi 

Dugo nakon Drugog svjetskog rata nisu dodjeljivana priznanja za herojska djela, već samo za dugu neprekidnu službu. I ova praksa potiče iz vremena Ruskog carstva, kada su se odlikovanja za „besprijekornu službu“ davala građanima koji nisu imali nikakvih kazni ili ukora tijekom karijere.

U SSSR-u je usvojeno nekoliko uredbi kojima je regulirana dodjela priznanja za rad. Prema jednoj od njih strojovođe su nakon 10 godina neprekidne službe nagrađivane medaljom „Za izvanredan rad“, nakon 15 godina medaljom „Za zasluge u radu“, nakon 20 godina ordenom „Znak časti“, a nakon 25 godina Ordenom crvene zastave za rad.

Medalja „Za hrabrost u požaru“ uvedena je „kao priznanje za hrabrost i inicijativu u borbi s požarom“. Isto je uvedena i medalja „Za spašavanje utopljenika“, ali je njen naziv sovjetskim građanima zvučao prilično ironično, imajući u vidu podrugljiv slogan iz satiričnog romana klasika Iljfa i Petrova „Zlatno tele“ – „Spašavanje utopljenika je utopljenikov posao“.

Prema mišljenju Romana Slivina, osnovna zamisao ovih medalja bila je da se nagrade i izdvoje obični ljudi koji su pokazali hrabrost u izvanrednim situacijama, a ne profesionalci čiji je to posao inače bio. Ipak, mnogim Rusima danas sigurno nije jasan smisao medalje ustanovljene 1956. godine pod nazivom „Za obrađivanje netaknute zemlje“. Ovo odlikovanje bilo je omiljeni projekt tadašnjeg sovjetskog lidera Nikite Hruščova, a medaljom su odlikovani građani koji su sudjelovali u kultiviranju zemljišta u Kazahstanu, Sibiru, Uralu, Povolžju i Sjevernom Kavkazu. Igrom slučaja, ovu medalju je 1961. godine dobio i prvi ruski kozmonaut Jurij Gagarin, koji se nakon leta u svemir spustio na zemlju u Povolžju, a ona je imala status „netaknute zemlje”. 

Dugo nakon Drugog svjetskog rata nisu dodjeljivana priznanja za herojska djela, već samo za dugu neprekidnu službu.

Majčinstvo se u sovjetskom društvu isto vrednovalo kao junački podvig. Godine 1944. ustanovljen je orden „Majčinska slava“, i to prve, druge i treće klase, a dobivale su ga žene koje su rodile i odgajile devetoro, osmoro, odnosno sedmoro djece. U periodu između četrdesetih do sredine sedamdesetih uvjeti za odgajanje djece bili su prilično teški, pa je dodjeljivanje statusa heroine majci višečlane obitelji bilo zapravo priznanje ove činjenice. Postojao je i jedan gotovo razlog za ustanovljenje ovog odlikovanja. Sovjetska vlada željela je podići natalitet nakon Drugog svjetskog rata. 

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće