Prema novoj doktrini informacijske sigurnosti Rusije, koju je Vladimir Putin potpisao 6. prosinca, jedna od glavnih prijetnji po Rusiju je „povećanje mogućnosti da niz stranih zemalja utječe na informacijsku infrastrukturu Rusije u vojne svrhe“.
Tekst dokumenta objavljen je na službenom portalu za pravne informacije. Doktrina koju je razvilo Vijeće sigurnosti RF odmah je stupila na snagu.
U novoj doktrini također stoji da strane specijalne službe i lideri koriste informacijski i psihološki utjecaj kako bi utjecali na druge zemlje i tako destabilizirali unutarpolitičku situaciju u Rusiji.
U dokumentu se poseban naglasak stavlja na rad stranih medija i njihov utjecaj na Ruse, prvenstveno na mladež. Cilj tog utjecaja je podrivanje kulturnih i duhovnih vrijednosti, potkopavanje moralnih načela, povijesnih temelja i domoljubne tradicije, stoji u dokumentu.
Jedan od glavnih pravaca doktrine je, smatraju autori, „strateško odvraćanje i sprječavanje vojnih konflikata, do kojih može doći primjenom informacijskih tehnologija“.
„U ovoj su verziji doktrine puno bolje razrađene prijetnje po rusku vojno-tehnološku sigurnost. Primjerice, naglasak je stavljen na zaštitu od ciljanih cyber-operacija inozemnih specijalnih službi, kao i na borbu protiv aktivnosti stranih obavještajnih službi u Rusiji“, rekao je Oleg Demidov, stručnjak za cyber-sigurnost iz moskovskog PIR Centra.
Prema njegovim riječima, ruske su vlasti posebnu pažnju posvetile i sprječavanju novih „Twitter revolucija“, sličnih onima koje su se dogodile na Bliskom istoku početkom desetljeća.
„'Arapsko proljeće' je pokazalo da kroz Facebook, Twitter i druge komunikacijske servise prolazi mnogo sadržaja koji ugrožava društvenu i političku stabilnost. Najvažnije je to da danas ne postoji učinkoviti model koji bi blokirao takve procese“, rekao je Demidov.
Po mišljenju Demidova, nova doktrina sadrži tri sustavna problema.
Prvi se problem sastoji u tome da je uloga ključnog operatera u kritičnoj informacijskoj infrastrukturi – privatnom sektoru – nejasna. „Obično tvrtke kao što su Laboratorij Kasperski, Infowatch, Group-IB i mnoge druge štite ruske državne strukture od internetskih napada. Biznis u ovoj doktrini mora biti prioritetan“, objašnjava Demidov.
Kao drugo, potrebno je povećati razinu međunarodne suradnje sa zemljama Šangajske organizacije za suradnju i Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti, kao i s drugim ruskim saveznicima.
Kao treće, potrebno je osigurati praktičnu suradnju između nacionalnih i sektorskih centara reagiranja na prijetnje. U Rusiji takvi centri postoje na federalnoj razini (primjerice, pri FSB-u), na sektorskoj razini (pri Središnjoj banci) i na privatnoj razini.
„Potrebno je provoditi više zajedničkih vježbi i 'praktičnih' scenarija s velikim međunarodnim cyber-napadima koji mogu istodobno ugroziti rad nekoliko državnih službi“, rekao je Demidov.
Doktrina nije pravni akt i nema izravan učinak. Ona samo stvara okvir i temelj za razvoj daljnjih dokumenata i zakona.
Ona će, primjerice, pomoći da se usvoji osnovni zakon o kritičnoj informacijskoj infrastrukturi: „Posljednja verzija, koju je FSB razvio 2013. godine, leži negdje u dvorištu. Zakonodavne rupe sada je moguće zatvoriti“, rekao je Demidov.
Rusija je drastično promijenila svoj stav o cyber-sigurnosti nakon 2010., kada su američke i izraelske specijalne službe zadale „udarac“ iranskim nuklearnim postrojenjima tijekom operacije Stuxnet, rekao je glavni urednik časopisa Nacionaljnaja oborona Igor Korotčenko.
„Kao rezultat vanjskih utjecaja, centrifuge za obogaćivanje urana u zemlji ušle su u kritični režim rada i masovno prestale raditi“, rekao je Korotčenko.
Prema njegovim riječima, ovaj je napad iranski nuklearni razvoj bacio u zaostatak od osam godina.
2. prosinca je Federalna služba sigurnosti objavila da zapadne specijalne službe planiraju napad na ruski bankarski sektor.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
