Duhovi ruskog parnog kupatila

Izvor: Lori/Legion Media.

Izvor: Lori/Legion Media.

Vjerojatno ne znate da parno kupatilo može pomoći u izboru muža, da se u njemu ponekad kupaju duše umrlih predaka, kao i da domaći duh ruske „banje“ može pomoći u životu. Parno kupatilo je za Ruse bilo i ostalo posebno mjesto koje služi za prekaljivanje i pročišćavanje tijela i duše. Mnoge stare tradicije vezane za parno kupatilo već su zaboravljene i izgubljene, a neke od njih su se održale do današnjeg dana.

U Rusiji postoji društvo profesionalnih korisnika parnog kupatila („banje“) iz različitih krajeva zemlje. Oni otkrivaju tajne svoje vještine na raznim festivalima i natječajima posvećenim kulturi korištenja parnog kupatila. RB je od njih saznao za neobične obrede vezane za parno kupatilo. 


Obred protiv mršavosti i gatanje o budućem mužu

„Među predstavnicima mnogih naroda Rusije još uvijek postoje zanimljive tradicije vezane za obrede u parnom kupatilu. Oni se prenose s koljena na koljeno. Ponegdje se veza između pokoljenja gubi, a ponegdje se zadržava“, objašnjava za RB Vjačeslav Spiridonov iz grada Čeboksari, predsjednik Neslužbenog udruženja ljubitelja parnog kupatila Čuvašije i dobitnik nagrade sveruskog festivala „Parna kupatila Rusije“.

Mnoge udavače još uvijek na Svjatki (razdoblje od Božića do Krstovdana) gataju u parnom kupatilu kakvog će muža imati. Obično sačekaju da padne mrak, raspuste kosu i onda vrše taj obred koristeći pepeo, ili metlicu od brezovog pruća, ili ogledalo i svijeće.rugi običaj vezan za parno kupatilo zove se „otresanje mršavosti“. Nakon korištenja kupatila čovjek dlanovima otresa sa sebe vodu govoreći: „Sva mršavost neka ide kao voda s gusana“. U različitim regijama mogu se razlikovati nijanse ovog obreda, ali bit je ista: višak kilograma, pa čak i izvjesna gojaznost u Rusiji su doživljavani kao simbol zdravlja.


Dan za kupanje duša umrlih predaka

Još jedan zanimljiv obred opisala je za RB Svetlana Belousova, suradnica Katedre za arheologiju i etnologiju Uralskog federalnog sveučilišta. Snimila je etnografski film o Nagajbacima, jednom od najneobičnijih malih naroda Rusije koji živi na Južnom Uralu, na području Uralske Europe, u naseljima Pariž, Feršampenuaz, Arsi, Kaselj i Ostrolensko. Nagajbaci kao svetinju poštuju svoju samobitnost i još uvijek vrše pojedine paganske obrede. Na primer, jednom godišnje, na Veliki četvrtak, zagrijavaju kupatilo za duše umrlih predaka, jer veruju da se toga dana kupaju. Toga dana ne zatvaraju kapije i sami ne ulaze u kupatilo.

Slična tradicija se po riječima Vjačeslava Spiridonova sačuvala i među pojedinim nekrštenim Čuvašima. U određene dane u godini odlaze na groblje, poklanjaju se precima i pozivaju duše umrlih u parno kupatilo. Za vrijeme tog obreda ostavljaju se otvorena vrata i pale se svijeće.


Obraćanje duhu parnog kupatila za pomoć

Andrej Artemev, odvjetnik iz Ekaterinburga, opisao je za RB zanimljiv obred kojem su ga naučili rođaci iz jednog sela u zauralskoj regiji:

„Kada ulaziš u parno kupatilo, pozdravljaš se sa duhom koji u njemu obitava i moliš ga da ti pomogne u čišćenju tijela, duše i duha. To je jedan od duhova-pomagača, kao kućni duh, duh dvorišta, duh vrta i ostali. Kada se iskupaš, umočiš metlicu u lavor i počevši od daljnjeg lijevog ugla prskaš vodom u sva četiri ugla govoreći: „Duše parnog kupatila, uzmi našu prljavštinu tjelesnu, duševnu i duhovnu, sve nečisto, sve bolesti, sve nevolje, sve tuge i žalosti...“ I tako se tri puta okrećeš u krug. Prije nego što izađeš zahvaljuješ se duhu parnog kupatila i uz poklon izlaziš unazad, ne okrećući mu leđa.“


Gradsko parno kupatilo kao centar za druženje

I gradsko stanovništvo ima svoj obred vezan za parno kupatilo. Riječ je o redovnim okupljanjima u javnim saunama. Kada je 2013. na Uralu, u industrijskom gradu Kamensk Uralski, zatvoreno javno parno kupatilo pod izgovorom da se njegovo održavanje ne isplati, iako nije prestajalo s radom čak ni za vrijeme Drugog svjetskog rata, revoltirani stanovnici su počeli slati gnjevna pisma gradonačelniku, pa čak i gubernatoru. Na kraju su uspjeli isposlovati ponovno otvaranje parnog kupatila. Učiteljica Marina Zirjanova, koja već 30 godina redovno odlazi u rusku „banju“, priča za RB: „Javno parno kupatilo je centar za druženje, to je klub u kojem se sastaju ljudi kojie se zanimaju za iste stvari. Tamo se uvijek mogu čuti svježe novosti.“

Lidija Mokijevska, lingvistica iz gradića Belozerska u Vologodskoj oblasti, objavila je humoristički zbornik „Priče iz parnog kupatila“, gdje je sabrala zabavne slučajeve koje su ispričali njezine poznanice dok su se banjale u gradskom parnom kupatilu. Lidija svakog tjedna odlazi u parno kupatilo, evo već petnaestak godina.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće