7 činjenica o Borisu Pasternaku

1. Boris Pasternak se rodio u stvaralačkoj obitelji: njegov otac Leonid Pasternak bio je poznati umjetnik, akademik Akademije umjetnosti u Sankt-Peterburgu, majstor ilustracija u književnosti: ilustrirao je knjige Ljermonotova, romane Tolstoja, koji je osobno odobrio njegove radove. Radovi Leonida Pasternaka čuvaju se u vodećim svjetskim muzejima. Rozalija Pasternak, piščeva majka, bila je talentirana pijanistica, glazbeni pedagog.

2. Poznati Pasternakov roman Doktor Živago (1955.) bio je zabranjen u SSSR-u više od 30 godina. Pisac je morao predati rukopis zapadnim izdavačima te je roman prvi put objavljen u Italiji 1957. Nedavno je CIA otvorio javnosti arhiv, gdje se potvrđuje da je obavještajna agencija sudjelovala u promicanju tog antisovjetskog romana. Pasternak je 1958. dobio Nobelovu nagradu za književnost, no zbog pritiska vlasti morao je se odreći. Nagradu je preuzeo njegovi sin Evgenij Pasternak 1989. Roman je u SSSR-u objavljen tek 1988., nakon početka perestrojke, u istom onom časopisu Novi mir, koji ga je čitavo vrijeme odbijao tiskati.

Roman kao oružje: Doktor Živago u špijunskoj igri

3. Vladimir Nabokov, Pasternakov suvremenik i poznati ruski i američki pisac, izrazito se negativno izjasnio o romanu Doktor Živago, koji je istisnuo njegovu Lolitu s američkih lista bestsellera za 1958. Nabokov je nazvao roman ''slabašnim, nedarovitim, lažnim'' i ''nakazno napisanim''. ''Za moj ukus je to neskladna i glupa knjiga'', napisao je u pismu svojem prijatelju i izdavaču R. Grinbergu.

4. Kod junakinja romana Doktor Živago, žena koje je volio glavni junak, postoje prototipovi u stvarnom životu. Lik Tonje Gromeko, žene Živaga, imao je u sebi crte dviju Pasternakovih žena – prve, umjetnice Evgenije Lurje, i druge, pijanistice Zinaide Nejgauz. U liku Lare, glavne i najupečatljivije junakinje romana, pjesnik je uspio, kako smatraju istraživači, utjeloviti likove i jedne i druge žene, ali je u Lari najviše odražena Oljga Ivinskaja – posljednja pjesnikova ljubav s kojom nije bio u braku.

O Larinom prototipu Pasternak je pisao 1958. da je Oljga Ivinskaja ''Lara mojeg djela'', ''utjelovljenje volje za životom i samopožrtvovanja''. U intervjuu za engleski časopis pisac je 1959. izjavio: ''U mojoj mladosti nije bilo jedne, jedinstvene Lare... No Lara moje starosti upisana je u moje srce njezinom krvlju i njezinim zatvorom''.

Tijekom veze s Pasternakom Oljga Ivinskaja je dva puta sjedila u zatvoru. To ga je moralno utuklo. No ipak su oboje tvrdili da su svih 14 godina bili sretni i njezina knjiga U ropstvu vremena puna je radosti i svjetlosti.

5. Pasternak je imao puno godina i ''romansu u pismima'' s Marinom Cvetajevom, velikom pjesnikinjom 20. stoljeća. Korespodencija je započela 1922., kad je Cvetajeva bila u emigraciji, te je trajala do 1935. Napisali su oko 200 pisama, neka od tih pisama su objavljena. To su bili jako otvoreni razgovori o stvaralaštvu, stihovima i osobnom životu. Korespodencija je prestala nakon što su se sreli u Parizu 1935., kad nisu našli zajednički jezik. Cvetajeva je taj susret nazvala ''nesusretom''.

Zbog čega Dostojevskog zovu Dostojevski: Ruski pisci i njihova prezimena

6. Pasternak nije samo poznat kao pisac i pjesnik, nego i kao majstor pjesničkog prijevoda. Njegovi prijevodi Schillera, Shakespearea i Goetheovog Fausta su remek-djela i istinsko dobro ruske književnosti. U njima je ''dao'' dobar dio svoje pjesničke duše.

7. Više od 20 godina Pasternak s obitelji živi na vikendici u naselju Peredelkino, u Podmoskovlju. U 1984., 24 godina nekon pjesnikove smrti, vlasti uzimaju vikendicu od njegovih rođaka. Stvari su doslovno bile izbačene na ulicu, prijatelji i rođaci pjesnika su ih jedva jedvica uspjeli sačuvati. Nakon mnogih napora i zalaganja vikendica je naposljetku dobila 1990. status muzeja. Stvari su vraćene na svoja mjesta. Pasternakova unuka je danas kustosica muzeja.