Zašto su se Rusi bojali božićnog drvca?

Fotografija iz privatnog izvora

Fotografija iz privatnog izvora

Dugo vremena Rusi su se bojali božićnih drvaca, jer se jelka smatrala fatalnim drvom, koje donosi smrt u kuću. Kad se božićno drvce konačno ukorijenilo u ruskim domovima, sovjetska vlada ih je zabranila. Tko je i zašto uveo u Rusiju ovu zapadnu tradiciju postavljanja okićene jelke za Božić, a zatim je ponovno zabranio?

Nekoliko stoljeća ljudi u Rusiji nisu voljeli božićno drvce, jer se  ono smatralo vrlo opasnim drvom, koje privlači vragove, vještice i zle duhove. „U ruskim narodnim pričama jelka raste na tamnim mjestima, oko koje žive goblini, demoni i čudovišta“, kaže doktorica filologije Anna Egorova. Sama riječ "Els" (jelka na staroruskom) koristila se u značenju "đavo" ili „problem“: "kojeg jelsa trebaš?"  ili  "mi u kuću jelku, ona nama snježnu oluju".
Božićno drvce bilo je zabranjeno oko naselja i naravno u kućama, jer priziva smrt, a granama su pokrivali  lijes na sprovodu. Zbog toga je rečenica  "leći ispod jele" označavala da je netko umro.

Međutim  1700. godine poznati ruski car-reformator Petar I. naredio je svim Rusima da slave Božić i Novu Godinu s božićnim drvcima. Ruski narod je to vrlo teško prihvatio, ali nije imao drugog izbora. Polako su počeli stavljati božićno drvce pored kuće, a zatim su ga unijeli i u kuće. "Najvjerojatnije je ovaj običaj Petar I. prisvojio tijekom svojih putovanja u Europu, točnije u Amsterdamu" - kaže Anna Egorova.

Običaj slavljenja Božića s božićnim drvcem u kući trajao je sve do 1929., kada je Komunistička partija ukinula je sve vjerske blagdane i zamijenila ih socijalističkim praznicima. Uz Božić bilo je zabranjeno i božićno drvce. U kasnim večernjim satima po ulicama su se šetali policajci i gledali kroz prozore domova, tražeći božićna svjetla i provjeravajući da li je netko postavio u dom božićno drvce. "Međutim, mnoge su obitelji stavljale božićno drvce potajno – samo su objesili deku na prozor i uživali u božićnom drvcu cijelu noć", piše ruska spisateljica  S. Cendrovska.

Takav strogi  zakon bio je na snazi  do sredine 1930. godine, kad je Staljin započeo populističku politiku. Već  1935. godine sovjetska vlada sama je organizirala proslave s božićnim drvcima za djecu. Dakle, Staljin je vratio uobičajene božićne radosti u domove sovjetskog naroda.

U sovjetskim vremenima, svaka obitelj htjela je zadiviti prijatelje i susjede ljepotom božićnog drvca. "Kad nismo imali dosta božićnih ukrasa ili su nam postali dosadni, stavljali smo na bor nakit moje supruge, ukrase za kosu i vrpce s kćerkinih haljina“, kaže umirovljenik Aleksej Belevič. Za vrijeme dok je na vlasti bio Nikita Hruščov, ukrasi su nam bili voće i povrće. Stavljali smo mandarine (radost za svako dijete), grožđe, kruške, jabuke, pa čak i mrkve!

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće