Veliki ruski Grk Teofan

Reprodukcija freske "Prorok" Teofana Grka (1378.). Crkva Preobraženja Gospodnjeg u Iljinoj ulici u Velikom Novgorodu. Izvor: RIA Novosti

Reprodukcija freske "Prorok" Teofana Grka (1378.). Crkva Preobraženja Gospodnjeg u Iljinoj ulici u Velikom Novgorodu. Izvor: RIA Novosti

Povijest staroruskog slikarstva (iz razdoblja prije 17. stoljeća) sačuvala je samo dva velika imena. Jedno od njih je Teofan Grk. Ovaj slavni ikonopisac slikao je stroge likove svetitelja, bavio se meditacijom i ilustrirao Evanđelje. Njegov postupak - brz, strastven i gotovo poput skice - bio je u oštroj suprotnosti s mekim figurama prepunim detalja, kakve susrećemo na ikonama ruske škole, i na promatrača je ostavljao snažan emotivan dojam.

Rusko slikarstvo je sve do 17. stoljeća bilo isključivo religiozno i pretežno anonimno. Kako bi zaslužio da bude spomenut u ljetopisima i tako ostavio traga u povijesti umjetnosti, umjetnik je morao posjedovati zaista izuzetne sposobnosti. Povijest staroruskog slikarstva sačuvala je samo dva velika imena - Andrej Rubljov i njegov učitelj Teofan Grk.


Od Osmanskog Carstva do Slavena

Fotogalerija: 5 djela Teofana Grka.

Ikonopisca Teofana u Rusiji su prozvali "Grk" zbog njegovog bizantskog podrijetla (bizantska crkva u to vrijeme se nazivala i "grčka"). Podaci o njemu su malobrojni - ne zna se ni točan datum njegova rođenja ni smrti, ni mjesto gdje je pokopan, ni razlog zbog kojeg je došao u Rusiju. U ljetopisima se spominje četiri puta: 1377. "potpisuje" crkvu Preobraženja Gospodnjeg u Iljinoj ulici u Velikom Novgorodu, 1395. zajedno s učenicima oslikava moskovsku crkvu Rođenja Bogorodice, 1399. radi u moskovskoj crkvi arhanđela Mihaila i 1405. zajedno s Andrejem Rubljovom i Prohorom iz Gorodca oslikava crkvu Blagovijesti Moskovskog Kremlja i pravi za nju ikonostas. Glavni izvor informacija o njemu je pismo znamenitog ruskog pisca Epifanija Pemudroga, Teofanovog suvremenika, njegovom prijatelju prepodobnom Kirillu Belozerskom, datirano iz 1413. godine.

Epifanij u pismu navodi da je prije dolaska u Rusiju Teofan oslikao veliki broj crkvi "u Konstantina gradu [Konstantinopolu], i u Halkidonu, i u Galafi, i u Kafi [danas grad Feodosija na Krimu]". Grk je, očito, već kao poznat umjetnik, odlučio napustiti Bizant, jer je u drugoj polovici 14. stoljeća oslabilo carstvo, koje su sa svih strana napadali Osmanski Turci, nalazila se u krizi koja je ubrzo dovela do pada Konstantinopola. U to vrijeme bio je rasprostranjen običaj da se ikonopisci iz Bizanta pozivaju za oslikavanje ruskih crkvi. Ljetopisci tako spominju izvjesnog Isakija Grka, koji je pola stoljeća prije Teofana oslikao jedan novgorodski hram.

Prema riječima Epifanija Premudroga, Teofan Grk bio je nevjerojatno plodan umjetnik i tijekom života radio je u najmanje četrdeset crkvi. Međutim, od ikona i fresaka za koje se sa sigurnošću može tvrditi da su njegovo djelo do danas su se sačuvale samo freske u Novgorodskoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg (Spasa Preobraženja) u Iljinoj ulici i ikone s ikonostasa crkve Navještenja Moskovskog Kremlja. To je, ipak, sasvim dovoljno da bismo shvatili zbog čega je ovaj ikonopisac postao toliko poznat. Teofan je na ruski teren prenio sasvim drugačiju ikonopisnu tradiciju. Njegov postupak - brz, strastven i gotovo poput skice - bio je u oštroj suprotnosti s mekim figurama prepunim detalja, kakve srećemo na ikonama ruske škole, i na promatrača je ostavljao snažan emotivan dojam.

Na Epifanija Premudrog najdublji je dojam ostavio način na koji je Teofan radio: "Kada je crtao ili slikao, nitko ga nije vidio da gleda u uzore, kako to čine neki naši ikonopisci koji zbog vlastite tuposti neprekidno u njih gledaju, prenoseći pogled tamo-amo , pa ne slikaju toliko bojama, koliko gledaju u uzore. A on, čini se, rukama slika lik, a pritom stojeći, u neprekidnom hodu, razgovara s posjetiteljima, dok umom promišlja ono visoko i mudro, a oštrim razumnim pogledom razumnu dobrotu gleda. "


Strogi ikonostas

Grk je ispovijedao isihizam - kršćansko učenje koje podrazumijeva askezu, poniranje u unutrašnjost duše, stapanje s Bogom i bogospoznaju, odnosno, govoreći suvremenim jezikom, meditaciju. Vjerovao je da emotivno djelovanje ikone može pomoći u tom procesu. Međutim, Bog Teofana Grka nije karakterističan za ruski pravoslavni pogled na svijet. Jedno od njegovih najvećih djela sačuvano do naših dana je freska koja prikazuje poprsje Spasa Pantokratora u kupoli crkve u Iljinoj ulici. Lik Krista je ispunjen pravednim gnjevom s kojim je spreman obrušiti se na svakog grešnika. Strogost je glavna crta Teofanovih likova. U njima nema topline ni spokoja, koji su karakteristični za slikarstvo Rubljova. Omiljeni likovi njegovih fresaka su strogi, zamišljeni stolpnici i pustinjaci.

Buhlo, alkaš, pollitra: ruski rječnik alkohola
Vjerojatno u ruskom jeziku ima najviše sinonima za riječ „popiti“. „Gucnuti“, „cugnuti“, „potegnuti“, „strusiti“ – svi ti, a također i mnogi drugi glagoli, označavaju ruski proces konzumiranja alkohola.

Teofanu Grku se pripisuju mnoga poznata djela, kako ikone, tako i freske. Među njima je i slavna dvostrana Donska ikona Majke Božje, pred kojom se, po predaji, Dmitrij Donski molio za pobjedu u Kulikovskoj bitci. Ona se danas nalazi u Tretjakovskoj galeriji. Također se pretpostavlja da je on autor Uzašašća Majke Božje (1380.) i Preobraženja Gospodnjeg (1408.).

Teofan nije ispunjavao samo crkvene, nego i privatne narudžbe. Pokazao se i kao izuzetan ilustrator i minijaturust. Pripisuje mu se izrada jednog od remek-djela srednjovjekovnog rukopisnog naslijeđa - Evanđelja boljara Fjodora Koške. Svaka glava Evanđelja je ukrašena neobičnim ornamentima i počinje inicijalima u obliku različitih životinja.

Iako se većina djela Teofana Grka nije sačuvala do danas, njegov utjecaj na rusku kulturu je nemjerljiv. Osnovao je vlastitu školu ikonopisa, u kojoj je poniknuo veliki broj talentiranih majstora. Bio je učitelj i mentor Andreja Rubljova. Prvi je u ruskoj povijesti na ikonostas postavio figure svetaca u prirodnoj veličini - u crkvi Navještenja Moskovskog Kremlja.