Sovjetska kuharica - spas od "teškog i nezahvalnog posla" za žene

U SSSR-u cilj prehrane bio je sovjetskim građanima osigurati hranjive sastojke potrebne za izgradnju bolje budućnosti. Izvor: Press Photo

U SSSR-u cilj prehrane bio je sovjetskim građanima osigurati hranjive sastojke potrebne za izgradnju bolje budućnosti. Izvor: Press Photo

"Knjiga o ukusnoj i zdravoj hrani" nije bila obična kuharica. Nju je imala svaka sovjetska obitelj i ona je generacijama ljudi u SSSR-u bila glavni orijentir za spremanje hrane. Ova kuharica imala je jaku ideološku crtu - smatralo se da sovjetska žena na pripremu hrane ne smije utrošiti previše vremena, već se treba posvetiti izgradnji nove i sretnije budućnosti. Ipak, u njoj se nalazi mnoštvo odličnih recepata i mi ćemo u seriji tekstova otkriti čitateljima malo poznat svijet sovjetskih kulinarskih majstorija.

"Knjiga o ukusnoj i zdravoj hrani" nije bila obična kuharica. Istovremeno je predstavljala i priručnik koji je sadržavao podatke o nutricionističkoj vrijednosti namirnica, upute o pravilnom rasporedu obroka, recepte za pripremu hrane (pa i one za oboljele od raznih bolesti), kao i upute o postavljanju stola. Svaka sovjetska obitelj imala je ovu knjigu u kući i svako dijete je tijekom odrastanja imalo priliku listati je - i ostaviti otiske prstiju u potrazi za ilustracijama.

Cilj knjige bio je naučiti žene u SSSR-u o svemu što je važno u vezi s hranom. U uvodu stoji da je knjiga nastala na temelju potreba domaćica da na jednom mjestu dobiju objašnjenja kako od polugotovih jela i konzerviranih namirnica, koje su se tada pojavile u prodaji, pripreme zdrava i ukusna jela za cijelu obitelj.

 

Ana Harzejeva na "teškom i nezahvalnom poslu". Izvor: Press Photo

Jasno je da su autori hranu promatrali prvenstveno kao izvor hranjivih sastojaka te su objašnjavali kako je ona važna za očuvanje dobrog zdravlja, povećanje radne produktivnosti i produljenje životnog vijeka čovjeka. Osim toga, u knjizi se spominje da je cilj novih socijalističkih proizvodnih pogona, u kojima su se proizvodili moderni polugotovi proizvodi, oslobođenje žene od "teškog i nezahvalnog" posla - pripremanja hrane. Pitala sam svoju baku, Elenu Mojsijevu, da li se osjećala oslobođenom kada su se pojavile konzervirane namirnice. Samo se nasmijala i odgovorila: "Jesam, jer je uglavnom moja majka kuhala". To nije bilo čudno za obiteljske zajednice, vrlo česte u SSSR-u u to vrijeme. Baka je živjela u istom stanu sa svojom majkom (ali i svim ostalim članovima obitelji) sve dok joj majka nije umrla u 105. godini. Oko 30 godina dijelile su stan - i kuhinju, naravno - s još šest obitelji.

"Knjiga o ukusnoj i zdravoj hrani". Izvor: Press Photo

U knjizi se navodi i da moderna sovjetska zaposlena žena cijeni svoje vrijeme i da stoga ne može trošiti sate stojeći pored ploče ili pećnice štednjaka na drva. Ona želi raditi, posjećivati kulturne događaje ili provoditi vrijeme s djecom. Zbog tih razloga, prema autorima knjige, potrebno je osigurati više gotove hrane koja se brzo priprema, više restorana i mjesta gdje se mogu kupiti jela spremna za serviranje.

Prema riječima Elene Mojseeve, "u restoranima su postojali odjeli gdje su se mogla preuzeti gotova jela. Svako poduzeće imalo je menzu u kojoj su zaposleni objedovali, a negdje je bilo i hladnjaka gdje se držala hrana koja se dijelila radnicima. Kako su se bližili odmori mogli smo naručiti hranu unaprijed, ali nije je uvijek bilo dovoljno, pa se tada organizirala lutrija - oni koji su bili sretne ruke dobijali su peciva, crveni kavijar, čaj, kolače i salamu. Postojali su i bonovi ('točkice') za podjelu hrane zaposlenicima u posebnim državnim tijelima, poput KGB-a ili Centralnog komiteta. Prijatelj mog supruga radio je u Centralnom komitetu pa je dobivao voblu (ribu sušenu na suncu). Lutali smo po trgovinama u radno vrijeme, u potrazi za bilo kakvim namirnicama. To našoj šefici nije smetalo, čak nam je govorila: 'Ako nešto nađete, kupite i meni'."

U SSSR-u cilj prehrane bio je da sovjetskim građanima osigura hranjive sastojke potrebne za izgradnju bolje budućnosti, a bilo je poželjno da se na kuhanje troši što je moguće manje vremena. Uživanje u hrani nije se smatralo osobito važnim.

Međutim, moj stav u vezi s kuhanjem i hranom potpuno je drugačiji i danas u Rusiji mnogi mladi, pa i stariji ljudi, dijele ovakvo mišljenje.

Često provodim sate u kuhinji, obavljajući "težak i nezahvalan posao" - pripremam hranu za obitelj i prijatelje. Ipak, ponekad i ja koristim konzervirane proizvode. Tada se trudim sakriti ambalažu prije nego što gosti dođu, jer se toga pomalo stidim. Trudim se, naravno, koristiti svježe sastojke i vrlo sam ponosna na sebe kada spremim nešto što sam mogla kupiti i kao gotovo jelo. U prednosti sam i što ne moram dijeliti kuhinju s još šest obitelji.

Čitajući nekoliko prvih stranica "Knjige o ukusnoj i zdravoj hrani" ponadala sam se da ću obroke moći pripremati brzo i da ću tako dobiti više vremena za posao, dodatno obrazovanje i druženje s djecom mojih prijatelja. Zasada ne uspijevam postići sve to kada je u pitanju pripremanje tradicionalnih ruskih jela, ali vidjet ćemo što će dalje biti. U svakom slučaju, koristilo bi mi da svaki put kada kupim polupripremljene sastojke pročitam neko edukativno štivo. Možda tako postanem mnogo obrazovanija do kraja ovog projekta!