Lav Tolstoj je bio inspiracija Mahatmi Gandhiju i njegovoj ideji nenasilnog otpora. Izvor: Lori / Legion Media
Kada je imao 19 godina, Lav Tolstoj primljen je u bolnicu u Kazanju zbog lakše bolesti. Tamo se upoznao i sprijateljio s budističkim monahom koji se oporavljao poslije napada razbojnika. Mladi Tolstoj bio je zadivljen činjenicom da se monah nije suprotstavio napadaču, pošto je kao budist bio protivnik nasilja. Susret je ostavio dubok trag na pisca i on je do kraja života pokazivao zanimanje za budizam i druga istočnjačka učenja.
Veliki um u potrazi
za smislom
Lav Tolstoj je bio kršten u Ruskoj pravoslavnoj crkvi, poput većine ljudi u Rusiji u 19. stoljeću. Međutim, religija nije mnogo utjecala na njega u mladim danima, i tek završivši s pisanjem svog remek-djela "Ana Karenjina" počeo je osjećati ono što je sam opisao kao egzistencijalnu krizu. Život, ljudi i svemir činili su mu se uzaludnim i besmislenim.
Foto-galerija: Život i filozofija Lava Tolstoja na 15 fotografija
Tolstoj je krizu detaljno opisao u autobiografskom djelu "Ispovijest" gdje piše o svojoj borbi s emocijama. Nastala 1879./1880., kada je Tolstoj imao manje od 50 godina, knjiga istražuje njegovo dječačko razočaranje religijom, snagu volje, način na koji je stekao bogatstvo, slavu i položaj u društvu, da bi nakon toga spoznao besmisao života.
Tolstoja je u početku privuklo učenje Ruske pravoslavne crkve, ali je potom zaključio da je crkva korumpirana i da pogrešno prenosi Kristovo učenje. Vjerovao je da je došao do prave istine i počeo je propagirati novu religiju. Iako njegova nova uvjerenja nisu bila otvoreno budistička, mnogi znanstvenici smatraju da je ovo početak piščevog okretanja istočnim religijama i filozofijama. Tolstoj je izravno upućivao na budizam u djelima "U što vjerujem" (1883.), "Ispovijest" (1884.) i "Što treba učiniti" (1886.), gdje je Budu spomenuo zajedno s drugim duhovnim vođama i filozofima kao što su Mojsije, Muhamed, Sokrat, Zaratustra i Krist.
Pisac je suzio sferu svog interesa u eseju iz 1889. "Siddharta, zvani Buddha, to jest probuđeni: njegov život i učenje", a budističke ideje javljaju se i u njegovoj prepisci. Pisac James Hilgendorf navodi sljedeći odlomak iz Tolstojevog pisma iz 1892. u kojem ruski pisac odgovara na pitanja o budizmu i karmi. "Kao što smo iskusili tisuće snova u ovom životu, tako je i ovaj život jedan od tisuće života u koji ulazimo iz jednog realnijeg, istinskog bivstvovanja - iz njega dolazimo kada započinjemo život i u njega se vraćamo kada umremo."
Tolstoj je nastavio pisati i objavljivati radove o budizmu do kraja života. Među njima su i članak "Buddha" u antologiji "Krug čitanja", kao i prijevod djela "Karma" američkog pisca Paula Carusa. Postao je vegetarijanac, zastupao je ideje nenasilja i nastojao živjeti jednostavno, što sve ukazuje na njegove simpatije prema budističkoj praksi. No, ovo nije bila jedina istočnjačka religija koja je utjecala na vjerovanja Lava Tolstoja. Zanimao ga je i hinduizam.
Hinduistički
tekstovi i priče
Prema riječima engleskog akademika i profesora sanskrita Brucea Wilkinsona, "Tolstoj je čitao 'Vedski časopis' (Vedic Magazine) na svom imanju u Jasnoj Poljani". On objašnjava da se "u 'Krugu čitanja' nalaze odlomci iz Veda i Upanišada (drevnih sanskritskih tekstova)". Tolstoj je pročitao i dva znamenita epa, "Ramajanu" i "Mahabharatu", koji čine temelje nacionalnog identita mnogih kultura jugoistočne Azije.
U dijelu "Pismo Indijcu" Tolstoj odgovara na pismo izdavača časopisa Free Hindustan ("Slobodni Hindustan") koji je tražio njegovu potporu za okončanje britanske vladavine u Indiji. Ruski pisac se u pismu nekoliko puta poziva na Vede i pokazuje dobro poznavanje Krišninih izreka. Tolstoj spominje i Swami Vivekanandu, jednog od najvećih hinduističkih filozofa, i ističe značaj religijskih principa za ovaj oslobodilački pokret.
"Na temelju vašeg pisma i članka u magazinu Free Hindustan, kao i na temelju vrlo zanimljivih radova Indijca Swami Vivekanande i drugih, čini se da - kao što je slučaj s bolestima svih naroda u naše vrijeme - razlog leži u nedostatku razumnog religijskog učenja koje bi objasnilo smisao života i tako postalo vrhunski zakon koji bi definirao ponašanje ljudi, i zamijenio više nego sumnjiva učenja pseudo-religije i pseudo-znanosti i njihove nemoralne stavove, poznate pod imenom 'civilizacija'", pisao je Tolstoj. Ovo se može shvatiti kao kritika i Britanskog i Ruskog Carstva.
Tolstojevo pismo kružilo je u rukopisu i na kraju ga je pročitao i Mahatma Gandhi, u to vrijeme mladi pravnik u Južnoj Africi. Gandhiju se pismo veoma svidjelo i 1909. pisao je Tolstoju tražeći savjet i dozvolu da ovaj članak objavi u svom južnoafričkom časopisu Indian Opinion. Njih dvojica počeli su se dopisivati i tako su se zbližili.
Gandhija su inspirirale Tolstojeve filozofske ideje, pa je nedaleko od Johannesburga osnovao zajednicu pod nazivom "Tolstojeva farma". U svom dnevniku Tolstoj je zapisao da je Gandhi "vrlo blizak meni, nama. On misli da je najjači otpor pasivni otpor." Tolstojev ideal nenasilnog i pasivnog otpora postao je model borbe za nezavisnost Indije.
Prihvaćanje taoizma
Tolstoj je veoma cijenio i kineske filozfe, posebno Lao Cea, utemeljitelja taoizma. Prema knjizi Rosamund Bartlett "Tolstoj: jedan ruski život" (Tolstoy: A Russian Life), Tolstojev sljedbenik Evgenij Popov prevedeo je djelo Lao Cea "Tao Te King" ("Put i njegova moć") s njemačkog na ruski. Original je nastao u 6. stoljeću prije Krista, a na njemački jezik ga je preveo Viktor von Strauss 1870.
Dan očeva: Kao što je Tolstoj pisao, sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu... Ruski vjesnik donosi priču o tome kakvi su očevi bili petorica ruskih pisaca. |
Tolstoj je pregledao prijevod i napisao uvod u kojem je objasnio da je osnova učenja Lao Cea ista kao i u svim velikim religijama. Bartlett piše da su se Tolstoju svidjele Lao Ceovu "jezgrovite misli, koje su bile u skladu s njegovim vjerovanjima, stečenim poslije teške duhovne borbe". Osnova tih učenja bila je ideja o skladnom, moralnom načinu života, što predstavlja srž kineske religije.
Nije poznato kada se Tolstoj upoznao s taoizmom, ali "Rat i mir" (1869.) sadrži elemente ove filozofije. U knjizi se govori o tome kako sudbina upravlja poviješću i kako ljudi malo mogu utjecati na slijed događaja u višem poretku stvari. Zapravo, čovjek može upravljati samo svojim umom, što također odgovara načelima taoizma.
Ideja o sudbini u romanu je prikazana kroz odnos ruskog kneza Andreja i Napoleona Bonapartea, dvije ličnosti čija sudbina nije u njihovim rukama. Andrej je u početku vrlo cijenio Napoleona, ali postaje njegov neprijatelj i bezuspješno ga pokušava ubiti u bitci kod Austerlitza. U jednom trenutku ugleda siluetu francuskog vojskovođe i doživljava ekstazu u polusvjesnom stanju.
Tolstoj zatim opisuje njihov navedeni susret. "Pogledavši Napoleona u oči, knez Andrej pomislio je kako su slava i život beznačajni i kako njihov smisao nitko ne može razumjeti, ali i da je smrt još besmilenija i da je nitko od živih ne može shvatiti ili objasniti." Po taoističkom shvaćanju, i moćni francuski imperator i ponosni ruski knez samo su igrači u Taou - njihova navodna veličina predstavlja puku iluziju.
U romanu "Rat i mir" Tolstoj piše da se utjecaj moćnih pojedinaca na buduća događanja smanjuje kako njihova moć raste. Tako Napoleon od jednog trenutka više ne može upravljati svojom vojskom u Rusiji. Francuski vojskovođa postaje zatočenik lažnog uvjerenja o svojoj važnosti. Za razliku od njega, Pjer je sasvim slobodan, jer - unatoč tome što ga je Napoleonova vojska fizički zarobila - upravlja svojim umom i ne teži vladati svim ostalim.
U kojoj su mjeri budizam, hinduizam i taoizam utjecali na Tolstoja stvar je tumačenja njegovih djela, ali su principi spomenutih učenja svakako prisutni u filozofskim stavovima koje je sam stvorio, poznatim kao "tolstojevština". Temelj ovog koncepta je ideja da ljudsko društvo treba živjeti u miru, harmoniji i jedinstvu, što predstavlja ideal budizma, baš kao i Tolstojevo odricanje od bogatstva i protivljenje eksploataciji seljaka. Međutim, on je zastupao i ideju o prepuštanju onome što se ne može izbjeći - unaprijed određenom tijeku života. Takav koncept zastupljen je u knjizi "Tao Te King". Kao i svi veliki mislioci, i Tolstoj je uspio spojiti sva ova različita učenja i stvoriti vlastitu jedinstvenu filozofiju.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu