Idealan sovjetski doručak

Izvor: Ana Harzejeva

Izvor: Ana Harzejeva

Prema sovjetskoj kulinarskoj bibliji, "Knjizi o ukusnoj i zdravoj hrani", idealan doručak trebao je biti bogat proteinima. Jedini problem bio je nabaviti namirnice koje ih sadrže.

Činilo mi se da će moje prvo jelo "na sovjetski način" biti lako i brzo spremljeno, baš kao što stoji u "Knjizi o ukusnoj i zdravoj hrani", s kojom smo vas, dragi čitatelji Ruskog vjesnika, upoznali prošlog tjedna. Treba samo nabaviti i ispržiti meso ili ribu, skuhati nekoliko jaja, odsjeći krišku kruha i sira i skuhati čaj ili kavu (umjesto toga, može se servirati mlijeko). Još malo vremena potrebno je utrošiti ako želite prema uputi "uzati jogurt iz hladnjaka", a toliko sam spremna učiniti radnim danom ujutro.

Ali, problemi počinju već na prvom koraku - nabavci mesa. I danas, kada želite kupiti kvalitetno meso, posebno govedinu, to nije jednostavno. Gotovo da nema dobrog mesa ruskog porijekla, već se ono uglavnom uvozi. Prema mojim saznanjima, problem je nastao još u Staljinovo vrijeme kada je odlučeno prestati s uzgojem goveda od kojih bi se dobivalo samo meso. Za to je trebalo koristiti krave muzare. Govedina takvog porijekla bila je vrlo tvrda i nije se mogla spremiti ako se prethodno na neki način ne omekša. Ponekad ni pirjanje na tihoj vatri ne pomaže. Jednom riječju, teško ćete naći kvalitetan odrezak za svoju trapezu.

Fotogalerija: 12 veličanstvenih ruskih jela koja se poslužuju uz votku

Na 10 minuta hoda od moje kuće postoji sedam mesnica i gotovo ni u jednoj ne može se kupiti dobro meso. Na jednom mjestu imaju odlično meso iz uvoza, ali po paprenoj cijeni. Ne želim trošiti toliko novca, a sretna okolnost je što više volim perad.

No, po riječima moje bake, u sovjetsko vrijeme bilo je mnogo teže nabaviti meso: "Mesari su bili najbogatiji ljudi u zemlji. Imali ste ogromnu sreću ako ste poznavali nekog od njih. Obično su svo meso prodavali 'svojim ljudima' još prije nego što bi dospjelo u rashladne vitrine. Zapravo, u trgovinama ste mogli kupiti samo kosti. Svekrva mog kolege bila je šefica mesnice i mi smo se opskrbljivali kod nje. Ali, i rukovoditelji su ovisili o raspoloženju mesara - čak ni oni nisu uvijek mogli dobiti dobar komad."

Zbog svih ovih razloga doručak koji se temelji na ugljikohidratima i proteinima bio je nedostupan prosječnom građaninu. Ljudi su se samo u posebnim prilikama odlučivali krenuti u potragu za pristojnim komadom mesa - baš kao što i ja danas odlazim na najbolje tržnice u gradu kako bih kupila janjeći but. Svakako to ne radim kada nabavljam namirnice za doručak.

Do ribe se lakše dolazilo, a prodavali su se i crveni ili crni kavijar. Ipak, moja prabaka, samohrana majka koja je izgubila muža u Drugom svjetskom ratu i radila tri posla (osnovno zanimanje bilo joj je učiteljica), sebi nije mogla priuštiti skupu ribu, a kamoli kavijar.

Čini se da je "idealni sovjetski doručak" bio jednako realan kao i dobivanje glavne uloge u Boljšoj teatru nakon svega nekoliko sati plesa. Baka kaže da su najviše jeli kašu - djed je volio kašu od griza s džemom od trešanja - a jeli su i dosta kruha (naravno, opet s džemom ili salamom), ponekad i jaja.

Kada bolje razmislim, i ovakav doručak bolji je od tvrde govedine.