Paprat, čarolija s okusom

Seosko stanovništvo diljem Rusije masovno slavi noć uoči Ivana Kupale, kako se Ivanje, ili ljetni solsticij, naziva kod Rusa. Ljudi plešu kolo, preskaču vatru i obavljaju obrede povezane s plodnošću koji se u nekim slučajevima ne mogu opisati rječnikom prihvatljivim za javnost ...

Jedan od najtajanstvenijih obreda povezan je upravo s paprati. Narodna vjerovanja kažu da u prazničnoj noći ova drevna biljka, koja obično ne cvjeta (jer se razmnožava sporama), samo na jedan trenutak otvara čaroban cvijet koji svijetli jarkim crvenim sjajem. Onaj tko ga ubere, moći će vidjeti sva skrivena blaga, ma kako duboko bila zakopana. Sretnik će steći i druge magijske sposobnosti. Moći će postati nevidljiv i osloboditi se iz svakog zatočeništva bez napora. No, do ovog cvijeta je vrlo teško doći, jer ga budno čuvaju nečiste sile.

No, u ostalim danima i noćima ljudi iz sasvim drugih razloga beru najobičniju Orlovu paprat ili bujad, koja raste po zapuštenim mjestima, jarugama i vlažnim rubovima šume. Mladi izdanci paprati, do 20 cm dugi, s još svijenim listićima, vrlo su ukusni kada se usole ili mariniraju. Podsjećaju na gljive, koje su omiljena namirnica na ruskom stolu, kao i na alge, koje su karakteristične za japansku kuhinju.

Paprat se vrlo često sreće na trpezama u Sibiru i na ruskom Dalekom istoka, ali je gotovo nepoznata zapadno od Urala, koji Rusiju dijeli na europski i azijski dio. Teško je reći zašto je tako. U svježem stanju paprat je, doduše, otrovna, ali isto vrijedi i za mnoge vrste gljiva, što Ruse ipak nikada nije sprečavalo da ih natapanjem i termičkom obradom oslobađaju otrova i od njih pripremaju na desetine jela.

Arktička brza hrana za više ljubavi Znanstvenici s ruskog Krajnjeg sjevera vrlo na putu su da izrade zdravu zamjenu za brzu i industrijsku hranu koja se prodaje u trgovinama, i od koje sve više ljudi ima zdravstene (i reproduktivne) probleme. Nova brza hrana sastoji se od plodova Sjevera: tost od mahovine i umak od sobovog lišaja. Neke azijske zemlje već su pokazale veliko zanimanje za ovu novinu.

Za stanovnike Sibira i Dalekog istoka paprat nije samo delicija, nego i potencijalni biznis. Izdanci se beru i tri puta zaredom sole u bačvama (najprije se paprat potapa u 30-postotnu otopinu soli, zatim se dobivena otopina prolijeva i dolijeva se nova voda u kojoj se količina soli smanjuje, a zatim se isto ponavlja još jedanput). Stotine tona ovako pripremljene paprati zatim se izvoze u Japan. Turisti koji su posjetili ovu zemlju sigurno su probali jela od paprati, ne znajući odakle ona potječe.

Očito je da su Rusi iz Sibira naviku pripremaju jela od paprati usvojili upravo od Azijata. Kada je pripremljena na pravi način, ona ne samo da nije štetna, nego je, naprotiv, korisna za zdravlje. Paprat često raste na terenima koji su bogati jodom i ovog elementa u njoj ima mnogo u obliku u kojem ga organizam lako usvaja, pa nutricionisti paprat preporučuju ljudima koji su izloženi riziku od radioaktivnog zračenja.

Rusi paprat ne pripremaju na istočnjački način, nego na način koji je karakterističan za njihovu kuhinju – koriste je za pripremu nadjeva za piroške. Skuhanu na pari ili usoljenu paprat treba isprati, procijediti, pomiješati s usitnjenim kuhanim jajima, svježim lukom, paprikom i maslacem. Ovim nadjevom puni se pecivo od kiselog tijesta i peče u ruskoj peći ili u pećnici. Piroške s nadjevom od paprati jednako dobro idu uz čašicu ledene votke (alkohol također potiče oslobađanje radioaktivnih izotopa iz organizma - vjeruju Rusi...), kao i klasične ruske zakuske, a usput se vrši i dekontaminacija organizma.

Važno je samo imati mjeru.