Okus Sovjetskog Saveza – najpopularniji sladoledi prošlosti

Plombir za 48 kopejki

Izvor: Itar-Tass

Sovjetski sladoled dužan je jedinstvenom standardu (GOST-u) za svoj legendarni okus. Pušten je u prodaju u ožujku 1941. i smatrao se za jedan od najrigozornijih u svijetu – samo prirodni sastojci, nema nikakve ''kemije''!. Jedan od najskupljih sladoleda bio je plombir za 48 kopejki. Takva visoka cijena određivala se u ono vrijeme obimom porcije. Prema mišljenju proizvođača, jedan sladoled od 250 grama bio je dovoljan za čitavu obitelj. Ah, kako su se varali! Svatko bi pojeo porciju odjednom, ne štedeći džem ili sipajući po njemu naribanu čokoladu.

Eskimo

Izvor: Itar-Tass

Najpopularniji je bio sladoled u foliji, pomalo sužen prema vrhu, u čokoladnoj glazuri na štapiću. Iz nekog razloga ''eskimo'' su odlučili reklamirati s pingvinom na omotu. Njegova ukrajinska varijanta bila je marka Kaštan (kesten op. red.). Budući da kesteni rastu na jugu, pingvina su maknuli s etikete te su umjesto njega stavili lišće kestena koje jako podsjeća na lišće kanadskog javora. Posebno velika potražnja bila je za Kaštanom u glazuri. Prodavali su ga rijetko (bila je nestašica u državi), a zbog njega stajalo se u velikim redovima.

Lakomka

Izvor: Itar-Tass

Lakomka, koja se pojavila sredinom 1970-ih, gotovo da je postala jedan od najomiljenijih vrsta među djecom. Cjevčica od 12-postotnog sladoleda od vrhnja prodavala se prema zapadnoj proizvodnji koja nije imala ekvivalenta u Sovjetskom Savezu. Glazura se nije nanosila lančanom proizvodnjom, već tako da bi se sladoled umočio. Nitko nije znao za to, no upravo ta metoda je osvajala i dala pikantnost sladoledu. Osnova Lakomke mogla je biti vanilija ili čokolada, a nanesena glazura je bila isključivo od mliječne čokolade. Klon Lakomke bio je sladoled Ščekulnčik, čija je čokoladna glazura bila obilato obasipana sitnim lješnjacima.

Voćni sladoled

Izvor: Ria Novosti

Najniži rejting imao je voćni sladoled. No bio je najjeftiniji, koštao je samo 8 kopejki. Kad nije bilo novaca, djeca su ga kupovala. Danas bi takav sladoled bio jako popularan, budući da je bio niskokalorična varijanta voćnog šerbeta. No tad se u Sovjetskom Savezu nitko nije bavio kalorijama, upravo suprotno: što masnije, to bolje! Kasnije se pojavio žuti sladoled s egzotičnim okusom od ananasa. I nije važno što nije bio tako ukusan kao plombir ili onaj mliječni, najvažnije je da je bio to žuti sladoled! 

Dva u jednom

Izvor: Ria Novosti

Ono najegzotičnije bio je sladoled i slatkiš u istom pakiranju. Odnosno dvije omiljene stvari odjednom. Mliječni sladoled u vafel čašici, s ružom od kreme, koštao je 19 kopejki. I danas se može naći u trgovinama, vanjski izgled i malena ruža nisu pretrpjeli nikakve izmjene.

Okus Moskve

Izvor: Ria Novosti

Sladoled iz GUM-a (robne kuće u centru Moskve op. red.) bio je najlegendarniji. Specijalnom okruglom vilicom grabili su kuglicu crem-brulea, čokoladni ili mliječni sladoled i stavljali to u vafel čašicu. To je prvo sa čime su generacije koje su dolazile asocirale Moskvu. Kamo su mogli prvo otići turisti koji su iz različitih dijelova Rusije stigli u Moskvu? Na Crveni trg. A upravo se tamo, pored Kremlja, Lenjinovog mauzoleja i Hrama Krista Spasitelja, nalazio GUM.

Izvor teksta: Ruskaja semerka