Rock-mem: 5 pjesama o onom najvažnijem

Karikatura: Nijaz Karim

Karikatura: Nijaz Karim

Fraze iz popularnih rock šlagera posljednjih desetljeća često se upotrebljavaju. Kad je potrebno izraziti neku jaku emociju (radost, tugu, čuđenje) ili objasniti životne probleme, moguće je jednostavno citirati omiljenu pjesmu, i svi će te savršeno razumjeti.

''Generacija pazikuća i stražara''

U 1970-im i 1980-im glazbenici, umjetnici i pisci odbijali su napraviti kompromis sa sovjetskom vlašću i ispunjavati ideologoške propise. Radije su se zapošljavali na onim mjestima za koja nisu bili kvalificirani, no koja su im pružala mogućnost da više ili manje slobodno raspolažu vremenom i posvete se stvaralaštvu. Najčešće varijante – pazikuća, stražar, ložač u kotlovnici. Za te poslove trebalo je raditi svaka 3-4 dana. Taj društveni fenomen dobio je 1987. poznati naziv zahvaljujući pjesmi grupe Akvarium – 'Generacija pazikuća i stražara.

Fragment iz filma Alekseja Učitelja – Rok (1987.)

A lider Boris Grebenščikov zna o čemu pjeva. I sam je radio kao stražar u 80-im. A u svoje slobodne vrijeme svirao je na koncertima i snimao svoje pjesme.

''Sve ide po planu''

Izvor: Youtube

Prava himna već nekoliko generacija ruskog undergrounda. Egor Letov, lider grupe Graždanskaja oborona, pisao je taj tekst krajem 1980-ih kao apsurdno-antikomunistički: ''Ključ granice prelomljen je popola/A naš tatica Lenjin je već odavno mrtav/Raspao se na plijesan i lipov med/A perestrojka ide i dalje po planu/A svo blato pretvorilo se u goli led/i sve ide po planu''. Zanimljivo je da je u 1990-im, nakon pada SSSR-a, Letov radikalno promijenio svoja uvjerenja, našavši se sad već u antikapitalističkom undergroundu. A pjesma je postala simbol stoičkog otpora bilo kakvom establišmentu. Danas je pjevaju i mladići u dvorištima, i opozicioneri na političkim mitinzima, i stari hipici u kuhinji. Izraz ''Sve ide po planu'' pretvorio se u gorku konstataciju: ''Ništa ne ovisi o nama''. ''Plan'', o kojem Letov pjeva, to je zapravo matrica ruskog političkog života.

 

''Poželi mi sreću u boju!''

To je iz pjesme Gruppa krovi grupe Kino. Još jedna ''momačka himna'', ali ne društvena, već točnije individualna, koja opjevava osobno, ''samurajsko'' junaštvo u plemenitom boju: ''Krvna grupa na rukavu/Moj redni broj na rukavu/Poželi mi sreću u boju/Poželi mi sreću...''. Tako se govori kad krećeš u nešto posebno važno, sudbonosno, opasno, čak ponekad beznadno. Pjesmom završava kultni film Rašida Nugmanova Igla (1988.), gdje Viktor Coj, lider grupe Kino, igra glavnu ulogu. On je ruski Bruce Lee. Mafijaš koji, nakon što je izboden do smrti, tajanstveno ustaje i počinje razbacivati loše dečke svojom istočnom tehnikom. To je pravi junak, šutljiv, uvjeren u sebe, nepokolebljiv. U ciničnim dvijetisućitim patos Viktora Coja, koji je karakterističan za kraj 80-ih, ''spustio'' je Sergej Šnurov, lider grupe Lenjingrad: ''Možeš li ušutjeti barem na pet minuta? Ili mi poželi sreću u boju! Gruppa krovi je omiljena pjesma. I kad se ne osjećam dobro, pjevam je!''. 

Fragment filma Igla. Izvor: Youtube


''Pravom Indijancu je uvijek svuda super''

Pod maskom ''pravog Indijanca'' iz pjesme Fjodora Čistjakova, lidera grupe Nolj, skriva se obični ruski mladić, kojem ''ne treba puno'' ali koji se uvijek osjeća sjajno: ili ''puši cigaretu (da mu se glava pročisti)'', ili pjeva ruske narodne pjesme. Nolj je vjerojatno najhrabrija narodna ruska grupa 90-ih. Fjodora Čistjakova glazbeni kritičari uspoređuju s Jimom Morrisonom. I zaista Nolj po svojem duhu podsjeća na The Doors, samo s ruskom narodnom nijansom. 

Kad majstori izvode majstore: sovjetske pjesme u kontekstu suvremene glazbe  

Frazu ''Pravom Indijancu je uvijek svuda super'' može se ovako otprilike shvatiti: dobrom čovjeku je uvijek svuda dobro. Fraza i druge Čistjakovljeve pjesme nije ništa manje popularan mem: ''Idem zapaliti''. Spominjali su je prije mjesec dana u vezi sa zakonom o zabrani pušenja na javnim mjestima koji je donesen u Rusiji.

Izvor: Youtube


''Kakva bol!''

Popularnost te fraze potpuno je iracionalna. Jednom je grupa Chaif iz Ekaterinburga snimila reggae pjesmu, s nezamislivim refrenom, o utakmici Svjetskog nogometnog prvenstva 1998.: ''Kakva bol! Kakva bol! Argentina-Jamajka: 5-0!''. Ruski slušatelji bili su neobično zabrinuti nogometnim strastima stranog kontinenta. Bol poražene Jamajke prihvatili su kao svoju. Otad se ironični izraz ''Kakva bol'' počeo upotrebljavati. Tako obično govore kad se netko žali na ne baš ozbiljne životne probleme. Recimo: ''Danas sam zapeo u gužvi'' – ''Kakva bol!''.

Argentina- Jamajka 5:0. Izvor: Youtube