"Od autora, s ljubavlju": autografi zvijezda ruske književnosti

Svaki ruski pisac imao je neponovljiv i lako prepoznatljiv autorski stil, ali se razlikovao od drugih i načinom na koji je pisao autografe. Ruski vjesnik nudi vamp ogled na autografe Dostojevskog, Majakovskog, Brodskog, Tolstoja i drugih velikana ruske pisane riječi.
Fotografija Marine Cvetaeve s autografom (oko 1917).

Proljetos je knjiga s autografom Marine Cvetaeve prodana na aukciji za rekordnih 230.000 dolara. To je bilo na licitaciji u moskovskoj aukcijskoj kući "U Nikitskom". Među knjigama koje ova kuća iznosi na aukciju ima primjeraka s autografima velikih pisaca poput Dostojevskog, Tolstoja, Čehova, Brodskog... Vrijednost svakog pojedinačnog autografa ne ovisi samo o veličini autora, nego i o mnogim drugim čimbenicima. Na primjer, kojom prilikom i gdje je napisan autograf? Na kojoj knjizi, dopisnici ili nečemu drugom se autor potpisao? Kome je upućena posveta i u kakvim odnosima je osoba bila s autorom? I naravno, najvažniji je sadržaj natpisa. "Što je autograf nestandardniji i originalniji, veća je i vrijednost knjige, a samim tim i njezina cijena", kaže Sergej Burmistrov, generalni direktor aukcijske kuće "U Nikitskom".

Roman kao oružje: Doktor Živago u špijunskoj igri

Cvetaeva je znala pronaći riječi za svakoga kome je pisala posvetu, i zato se njezini autografi vrlo visoko cijene. Njezina poema Car-djevojka, koja je tako skupo prodana na aukciji, objavljena je 1922. u Berlinu. Obično se cijena njezinih autografa kreće od 100 do 120 tisuća dolara, ali u ovom slučaju je veća zbog osobe kojoj je posveta napisana. Cvetaeva je tu knjigu poklonila Aleksandru Kerenskom, bivšem predsjedniku privremene vlade, s kojim je pjesnikinja, prema nepotvrđenim glasinama, bila u intimnoj vezi. "Dragom Aleksandru Fjodoroviča Kerenskom poklanjam ovu rusku bajku, gdje ništa neće ići kako treba..." –  takvu posvetu je 1924. napisala Cvetaeva.

 

Posveta Cvetajeve

Ljubavna priča je i u pozadini autografa Ane Ahmatove na poleđini pjesnikinjine fotografije, koju je 1920-ih napravio njezin treći muž Nikolaj Punjin: "Dragim prijateljima u Aziji s ljubavlju". Fotografija je poslana skladatelju Alekseju Kozlovskom i njegovoj ženi Galini iz Taškenta, gdje se Ahmatova upoznala s njima dok je bila u progonstvu. Pjesnikinja je pažljivo skrivala i maskirala svoje intimne veze, tako da su povjesničari tek nedavno utvrdili da je Kozlovski bio jedan od njezinih ljubavnika i ta činjenica je znatno podigla cijenu ovoj staroj fotografiji.

 

Posveta Ahmatove

Autografi Puškina, Dostojevskog i Tolstoja toliko su na cijeni da su česti pokušaji njihovog krivotvorenja. Pred nama je foto-portret Dostojevskog s njegovim autografom. Je li autograf autentičan? Kako bi se to utvrdilo izvršena je odgovarajuća ekspertiza. Stručnjaci Ruske državne knjižnice rekli su da je autentičan i da je to zaista ruka Dostojevskog. U aukcijskoj kući je sastavljena provenijencija, tj. "Povijest predmeta" u kojoj se spominje tko je njegov vlasnik. Autograf na fotografiji namijenjen je Sofiji Hitrovo, usvojenoj kćeri pisca Alekseja Tolstoja (1817-1875).

 

Autograf Dostojevskog

Čehovljev autograf namijenjen je Nikolaju Lejkinu, piscu i izdavaču humorističkog časopisa Krhotine, u kojem je Čehov objavio preko 200 svojih priča. On je po Lejkinovom savjetu i počeo pisati kratke komične priče, koje su mu donijele toliku slavu. Čehov i Lejkin su se družili tijekom čitavog života, a ovaj autograf je samo jedna "krhotina" njihovog dugogodišnjeg prijateljstva.

 

Čehovljev autograf

Tolstoj je svojim neravnomjernim rukopisom napisano mnoštvo autografa na knjigama, i zahvaljujući tim natpisima sve one sada imaju muzejsku vrijednost. Ovo je autograf na forzecu prvog toma Tolstojevih sabranih djela, koja je pisac poklonio svome osobnom liječniku Konstantinu Volkovu.

 

Tolstojev autograf

U Moskvi je 2013. javnost saznala za još jedan Tolstojev jedinstveni autograf, koji dosada nije stavljen na licitaciju. Pradjed jednog Moskovljanina je kao učenik trećeg razreda predrevolucijske gimnazije čitao Rat i mir, pa se zapitao gdje je naglasak u prezimenu glavnih junaka Rostovih. Mladić je odlučio to pitanje postaviti samom piscu, a on mu je odgovorio dopisnicom u kojoj je napisao samo jednu akcentiranu riječ: "Rostovi". Tostoj se u adresi šaljivo obratio "Veleuvaženom gospodinu" kao da nije u pitanju gimnazijalac, nego odrasli plemić. Taj slučaj se čak spominje u jednoj Tolstojevoj biografiji. Ova dopisnica se u obitelji njezinog primatelja čuvala kao relikvija. Po riječima direktora aukcijske kuće Sergeja Burmistrova, ako bi taj autograf bio stavljen na aukciju, izazvao bi veliko zanimanje zbog zanimljivih okolnosti u kojima je nastao. "Takvi neobični i zabavni slučajevi pomažu nam da drugačije sagledamo osobnost velikih ljudi iz prošlosti", kaže Burmistrov. "Postaje nam jasno da Tolstoj nije bio samo surovi bradati mudrac, nego je volio i iznenaditi i zabaviti ljude kojima je pisao".

Dvadeset knjiga ruskih pisaca koje svijet najviše voli

Vladimir Majakovski je poznat po svom ekstravagantnom stilu, ali je bio prilično konzervativan pri potpisivanju svojih knjiga. Popularni pjesnik je među prvima u povijesti ruske književnosti osjetio ushićenje tisuća gledatelja koji su dolazili na njegove nastupe, donosili mu knjige i tražili autogram. On se na knjigama potpisivao jednostavno, riječju "Majakovski", da ne bi gubio vrijeme. Međutim, ovaj autograf je poseban slučaj. "Majakovski nekoj ljupkoj gospođici" – tako piše na naslovnoj stranici izdanja poeme Oblak u hlačama, a po rukopisu bi se reklo da je u trenutku pisanja posvete knjiga držana u ruci, tj. da nije bilo oslonca. Možda je pjesnik potpisivao pružene knjige poslije nastupa, u brzini, i nije dobro čuo ime svoje poklonice, a možda je jednostavno želio biti duhoit...

 

Autograf Majakovskog

Sreću se i "nehotični" autografi. Njihova vrijednost je u tome što autor uopće nije računao na to da će oni jednom postati poznati javnosti. Pjesnik Josif Brodski ostavio je mnoštvo autografa na naslovnicama svojih knjiga, ali posebnu vrijednost predstavlja upitnik vanjskog suradnika izdavačke kuće Progres, koji je Brodski svojom rukom popunio i potpisao 1964., kada je tražio posao honorarnog prevoditelja. Reklo bi se da je u pitanju običan dokument, ali u rubrici "dužnost na osnovnom radnom mjestu" Brodski je napisao: "radnik u sovhozu" (poljoprivrednoj zadruzi), a u rubrici "službena adresa" naveo je mjesto svoga progonstva: naselje Norinsk u Arhangelskoj oblasti. Odmah postaje jasno da je pjesnik patio zbog nedostatka intelektualnog rada na selu, pa je slao izdavačkim kućama popunjene upitnike u nadi da će dobiti kakve takve narudžbe kao prevoditelj ili lektor ...

Autograf Brodskog

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće