Ljudi koji su otkrili Rusiju

Nepoznati umjetnik: Portret Ermaka Timofeeviča (kraj 17. stoljeća).

Ermak Timofeevič

Ne postoji mnogo podataka o mladosti Ermaka Timofejeviča (rođen je između 1532. i 1542., a umro 1585.). Car Ivan Grozni želio se probiti do Sibira preko Kazanja i za ovaj pothvat angažirao je obitelj Stroganov. Stroganovi su za to unajmili Ermaka, koji je prije toga na Volgi presretao brodove i otimao robu trgovcima. Ovaj kozački ataman je 1582. s nekoliko stotina ljudi krenuo u Sibir iz jedne tvrđave pokraj Perma. Porazio je vojsku kana Kučuma - posljednjeg sibirskog kana i potomka Džingis kana. Bitka se odigrala kod Kašljika, srednjovjekovne utvrde koja se nalazila 17 km od današnjeg Toboljska. Ermakove snage pretrpjele su gubitke u ljudstvu i nisu imale mogućnost opskrbe municijom, ali je on saveznike pronašao u sibirskom plemenu Ostjaki. Za vrijeme kratkotrajnog primirja Ermak je krenuo na jug kako bi dobio potporu lokalnih plemenskih vođa, dok je jedan od njegovih ljudi otputovao u Moskvu obavijestiti cara o njihovom pohodu i zatražiti pojačanje. Ermak je stradao 1585. kada je s nekolicinom svojih ljudi upao u zasjedu Kučumovih ratnika.

Ivan Moskvitin

Za Moskvitina nije poznato kada je rođen, a ime mu se prvi put spominje 1626. u spisima gdje se navodi da živi među kozacima u Tomsku. Deset godina kasnije s više od 50 ljudi uputio se prema Jakutsku i izbio na Ohotsko more, koje leži između Kamčatke i današnjeg grada Magadana. Time je Moskvitin postao prvi Rus koji je došao do obale Tihog oceana. Ostatak života proveo je istražujući rijeke, upoznavajući se sa životom plemena i pokušavajući dobiti podršku za vojnu ekspediciju u području oko rijeke Amur. Odlazi u Moskvu i ponovo kreće za Tomsk 1647., dobivši čin atamana. O njegovom  životu nakon toga nema podataka.

Petar Beketov

Spomenik Petru Beketovu u Jakutsku. Fotografija iz slobodnih izvora.

Beketov je rođen oko 1600., a umro oko 1661. Prije nego što je poslan na zadatak u Sibir bio je strijelac u carskoj vojsci. Njegov tadašnji zapovjednik dao mu je u zadatak prikupljanje danka od Burjatije i tako je Beketov postao prvi Rus koji je ušao u Burjatiju. On i njegova kozačka družina osnovali su 1632. utvrdu na mjestu današnjeg Jakutska. Podigao je još nekoliko tvrđava i nastavio u ime ruske vlasti sakupljati namete od lokalnog stanovništva. Prikupljeni danak prenio je 1640. u Moskvu gdje je dobio čin zapovjednika kozačke vojske. Početkom 1650-ih krenuo je na novi pohod u Burjatiju i 1653. osnovao grad Čitu, kao i obližnji Nerčinsku 1654. Sljedeće godine Burjati su napali utvrdu u kojoj je boravio, ali se Beketov uspio spasiti. Oko 1661. dolazi u Toboljsk gdje se susreo s vođom starovjeraca Habakukom, koji se opirao tadašnjim reformama u Ruskoj pravoslavnoj crkvi.

Vladimir Atlasov

Nepoznati umjetnik: Portret Vladimira Atlasova (1700.)

Nepoznati umjetnik: Portret Vladimira Atlasova (1700.)

Atlasov je rođen između 1661. i 1664., a umro je 1711. Za njega se prvi put čulo dok je bio sakupljač danka u Jakutiji. Zatim je postavljen za zapovjednika Anadirska, utvrđene postaje na krajnjem sjeveroistoku Sibira koja je često bila na udaru lokalnih plemena. Kamčatka je u to vrijeme bila neistražena i Atlasov je 1696. tamo poslao malu ekspediciju. Istraživači su se vratili noseći natpis ispisan čudnim simbolima koji su pronašli na olupini japanskog broda. Sljedeće godine Atlasov je na čelu grupe od 125 ljudi krenuo na poluotok sobovskim zapregama. Uspio je stići do najjužnijeg kraja Kamčatke, gdje se sukobio s pripadnicima naroda Ainu. Kasnije se vraća na sjever poluotoka gdje podiže malu utvrdu. Ostatak života uglavnom provodi u pljačkaškim pohodima, tako da je dospio u zatvor. Pušten je na slobodu 1707. kako bi se vratio na Kamčatku i ugušio tamošnju pobunu. Poginuo je 1711. kada su ga banditi ubili na spavanju.

Semjon Dežnjov

Bista pod svjetionikom na rtu Dežnjova, najistočnijoj kopnenoj točki Rusije. Kipar: B. Brodski, 1946.

Bista pod svjetionikom na rtu Dežnjova, najistočnijoj kopnenoj točki Rusije. Kipar: B. Brodski, 1946.

Životni put Dežnjova (oko 1605.-1673.) više je ličio na sudbinu vikinškog moreplovca Leifa Ericssona, nego Kristofora Kolumba. U početku je bio državni činovnik i službovao je u nekoliko sibirskih gradova. U Jakutiju je stigao oko 1639. kako bi prikupio danak od lokalnih plemena, da bi ubrzo potom osnovao i utvrdu na tadašnjoj istočnoj granici Rusije. Nešto kasnije, 1648. organizirao je nekoliko ekspedicija radi istraživanja oblasti na istoku i sjeveru. Najvjerojatnije je Dežnjov plovio rijekom Kolimom i stigao do Sjevernog ledenog oceana, gdje je doživio brodolom i s 25 svojih ljudi pješačio sljedećih 10 tjedana dok nisu stigli do ušća rijeke Anadir. Godinu dana kasnije ostalo ih je svega dvanaestorica. Konačno je Dežnjova pronašla grupa kozaka i on je nekoliko godina proveo u daljnjem prikupljanju danka od starosjedilaca, te posebno kljova morževa, najzad se vrativši u Moskvu, gdje je i umro. Tijekom svoje ekspedicije moguće je da je doplovio i do Diomedovih otoka u središtu Beringovog tjesnaca, koji odvaja Rusiju od SAD-a, i koji danas pripadaju Čukotskom autonomnom okrugu. Ako je to točno, onda je Dežnjov do ovog tjesnaca stigao 80 godina prije Beringa.

Vitus Bering

Nepoznati umjetnik: Portret Vitus Beringa (oko 1741.)

Vitus Bering (kršten 1681., umro 1741.) bio je moreplovac još od rane mladosti. Ovaj ruski istraživač danskog porijekla služio je u ruskoj mornarici u vrijeme imperatora Petra Velikog, koji ga je odredio za predvodnika Prve kamčatske ekspedicije. Cilj ove ekspedicije bio je utvrditi imaju li Sjeverna Amerika i Azija zajedničku kopnenu granicu. Bering je tada dobio i visoki pomorski čin kapetana-zapovjednika. Tijekom Druge kamčatske ekspedicije razdvojio se od svojih zamjenika i iskrcao na jugoistočnu obalu Aljaske, no nepovoljne vremenske prilike prisilile su ga na povratak. S preživjelim članovima posade bio je prisiljen utočište pronaći na Komandorskim otocima u južnom dijelu Beringovog mora, 175 km istočno od Kamčatke. Najveći otok ovog arhipelaga preimenovan je u Beringov otok u čast slavnog moreplovca, koji je ovdje i umro, zajedno s još 28 članova posade.

Aleksej Čirikov

Iz slobodnih izvora.

U Drugoj kamčatskoj ekspediciji Čirikov (1703.-1748.) je bio Beringov zamjenik. Plovili su na različitim brodovima i silom prilika razdvojili su se 1741. i nakon toga se više nikada nisu vidjeli. On je bio prvi Rus koji se iskrcao na sjeverozapadnu obalu Sjeverne Amerike. Iscrtao je karte Aleutskih otoka, kao i otoka Kodiak, čije je najveće naselje postalo prijestolnica ruskih teritorija u Americi krajem 18. stoljeća.