Roman kao oružje: Doktor Živago u špijunskoj igri

Iznenađujuća činjenica o umiješanosti CIA-e u prvo izdanje romana na ruskom jeziku čini okosnicu nove knjige Petre Couvée i Petera Fina Slučaj Živago. Na fotografiji: Boris Pasternak. Izvor: ITAR-TASS

Iznenađujuća činjenica o umiješanosti CIA-e u prvo izdanje romana na ruskom jeziku čini okosnicu nove knjige Petre Couvée i Petera Fina Slučaj Živago. Na fotografiji: Boris Pasternak. Izvor: ITAR-TASS

Novinari i znanstvenici Peter Finn i Petra Couvée proveli su mnogo godina pokušavajući otkriti istinu o prvom izdanju jednog od najpoznatijih ruskih romana. Pokazalo se da je slavni Pasternakov Doktor Živago na ruskom jeziku objavila CIA u sklopu svog propagandnog rata protiv SSSR-a. Couvée i Finn za Ruski vjesnik govore o rezultatima istraživanja navedenim u njihovoj novoj knjizi Slučaj Živago.

Nakon višedesetljetnog truda poznati ruski pisac Boris Pasternak 1956. godine završio je svoj najpoznatiji roman Doktor Živago, epsku priču o ljubavi i patnji. Djelo je bilo značajan odmak od službene herojsko-radničke estetike. Sovjetske vlasti nisu dozvolile da se roman objavi, ali je rukopis tajno prenesen u Italiju. Na kraju je završio u rukama CIA-e. To što mnogi nisu htjeli, učinila je upravo američka agencija – objavila je prvo izdanje na ruskom jeziku i predstavila ga na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. godine.

Izložba je bila rijetka prilika da velik broj sovjetskih građana posjeti neki događaj na Zapadu –  Belgija je izdala oko 15.000 viza posjetiteljima iz SSSR-a. Zato je to bila odlična prilika za CIA da distribuira tek tiskanu knjigu. „Ovaj roman ima velik propagandni značaj“, stajalo je u dopisu CIA-e upućenom čelnicima odjela za SSSR, „ne samo zbog same poruke koja navodi na razmišljanje, nego i zbog okolnosti u kojima je tiskana: imamo priliku građane Sovjetskog Saveza potaknuti da se zapitaju što to nije dobro u vezi s njihovom vladom, kada ovako vrijedno književno djelo najvećeg živog ruskog pisca ne smije biti objavljeno u njegovoj vlastitoj zemlji.“ Izdanje iz 1958. bilo je tek prvo u nizu. Sljedeće godine CIA je objavila džepno izdanje u mekom uvezu, pripisano fiktivnom izdavaču, koje je trebalo biti podijeljeno sovjetskim i istočnoeuropskim studentima na Svjetskom festivalu mladih i studenata za mir i prijateljstvo u Beču 1959.

 

Glasine su istinite

Ovaj roman ima veliki propagandni značaj, ne samo zbog same poruke koja navodi na razmišljanje, već i zbog okolnosti u kojima je objavljen.

dopis CIA-e upućen čelnicima odjela za SSSR

Iznenađujuća činjenica o umiješanosti CIA-e u prvo izdanje romana na ruskom jeziku čini okosnicu nove knjige Petre Couvée i Petera Finna Slučaj Živago nedavno objavljene u izdanju Pantheona. „Interesantna je i sama priča o ovom romanu - od nastanka do kontroverze oko Nobelove nagrade“, kaže Couvée, predavač na Sanktpeterburškom sveučilištu. Kako se razotkrivaju tajne oko objavljivanje romana, priča postaje sve intrigantnija.

Couvée je još 1990-ih došla do saznanja o ulozi koju je odigrala nizozemska obavještajna služba (BVD). Bivši službenik ove organizacije rekao joj je da je BVD na zahtjev CIA-e pomogla da se roman u Nizozemskoj objavi na ruskom jeziku. „Prvi članak koji sam napisala bavio se rekonstrukcijom događaja i zasnivao se na nizozemskim, belgijskim, francuskim, ruskim, njemačkim i američkim izvorima“, rekla je Couvée. Članak je objavljen u srpnju 1998. u jednom amsterdamskom književnom časopisu, s „donekle neodređenim krajem.“ U siječnju 1999. na temelju ovog članka snimljena je popularna televizijska dokumentarna emisija.

Plodovi propagande iz 16. stoljeća o Ivanu Groznom 

Emisiju su gledala i dvojca bivših agenata BVD-a umiješanih u operaciju „Živago“. Jedan od njih, Kees van den Heuvel, u svojim 80-im godinama, bio je voljan iznijeti još podataka. „Posjetila sam ga nekoliko puta“, kaže Couvée. „Rekao mi je da je CIA bila glavni inicijator projekta 'Živago', što je bilo prvo konkretno svjedočanstvo o umiješanosti ove agencije.“

Peter Finn, sadašnji urednik tema iz nacionalne sigurnosti u Washington Postu i bivši šef moskovskog dopisništva, pisao je o ovome 2007., a dvije godine kasnije prvi je od CIA-e zatražio da vidi dokumente u vezi sa slučajem „Živago“. Zahtjev mu je odbijen: „Prvi odgovor koji sam dobio bio je jednostavno – ne“, kaže Finn. „Naravno, kao i svaki novinar, ne odustajem lako.“

„Peter je razgovarao s nekoliko bivših službenika CIA-e“, nastavlja Couvée. „Oni su skrenuli pozornost na ovo Odjelu za povijesne zapise i povjesničari iz agencija pokazali su određeni interes...“ Na koncu, tri godine nakon Finnovog prvobitnog zahtjeva, autori su dobili dokumente na koje su čekali. Glasine o umiješanosti CIA-e u objavljivanje izdanja iz 1958. „širile su se, i o tome se nagađalo gotovo od trenutka kad se knjiga pojavila“, objasnio je Finn, ali agencija je tek sada „konačno priznala svoju ulogu u tome“.

 

Uzbudljivi trenuci

Couvée i Fin su dobivanje CIA-inih dokumenata u kolovozu 2012. opisali kao „najbolji trenutak“. „Stigli su redovnom poštom na Peterovu kućnu adresu u Virginiji“, kaže Couvée. Narednih mjeseci autori su otišli u Milano kako bi intervjuirali sina Gianjacoma Feltrinelija, prvog izdavača romana Doktor Živago na talijanskom jeziku. Knjiga se pojavila 1957. u Italiji. Couvée se sjeća: "Tada mi je Peter dao dokumente. Bio je divan dan, pa sam sjedila na klupi u jednom malom parku s hrpom papira pred sobom. Bila sam uzbuđena. Istraživanja sam započela još 1997. Hoće li će ovo biti, veliko finale'?“

„Odmah sam znala da je CIA bila umiješana u tiskanje prvog izdanja romana na ruskom jeziku“, priča Couvée. Dokumenti su bila redigirani, ali su autori uspjeli „dokučiti imena“ i saznati više o akterima ovog događaja na temelju arhivske građe i intervjua. Drugi „uzbudljiv trenutak“ za Finna bio je kontakt s rukopisom prokrijumčarenim za Feltrinelija. „Stranice su bile povezane konopcem i na njima je bio Pasternakov rukopis“, sjeća se on.

Knjiga Slučaj Živago počinje opisom događaja iz svibnja 1956. godine, kada je krijumčar rukopisa, talijanski novinar Sergio d'Angelo, krenuo u seosku daču u Peredelkino nagovoriti Pasternaka da mu preda svoje djelo. Autori su obavili intervju s d'Angelom, koji je i sam napisao knjigu o „slučaju Pasternak“.

 

Tajne koje treba otkriti

Osobni susreti autora s ljudima iz Pasternakovog okruženja daju knjizi notu životnosti i autentičnosti. Iako su se opisani događaji odigrali prije više od pola stoljeća, radnja je često napeta kao u špijunskom trileru. Zbog reorganizacije unutar CIA-e, spomenuti dokumenti postali su dostupni javnosti početkom ove godine, dok su Couvée i Finn imali ekskluzivni pristup materijalima u vrijeme kada su radili na knjizi.

Dvadeset knjiga ruskih pisaca koje svijet najviše voli 

Dokumenti svjedoče i o umiješanosti Britanaca. Neimenovani britanski agent uspio je fotografirati rukopis romana Doktor Živago i proslijediti ga CIA-i. Po riječima Finna, postoje još jedna ili dvije tajne koje tek treba otkriti: „Jedno od najvažnijih pitanja je ime čovjeka koji je rukopis proslijedio britanskoj obavještajnoj službi.“

Finn kaže: „Došli smo do malih i velikih otkrića, na temelju fragmenata prepiske američkog konzula iz Münchena sa State departmentom o razgovoru s jednom od osoba koja je bila uključena u prijevod romana.“ Od prvih otkrića do kojih je došla Couvée krajem 20. stoljeća, do ovogodišnjeg intrigantnog izdanja, autori su doživjeli pravu književnu avanturu. „Ovo je zaista fascinantno putovanje“, zaključio je Finn.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće