Pet ruskih top modela iz prošlosti

U Parizu se poslije Prvog svjetskog rata našao veliki broj emigranata iz revolucionarne Rusije. Oni su bili obrazovani i dobro su govorili francuski. Ruske aristokratkinje, koje su poznavale zakone mode, u potrazi za sredstvima za život, počele su raditi kao modeli u pariškim modnim kućama. Njihova ljepota, aristokratski odgoj, šarm i umijeće da se predstave u najboljem svjetlu donosili su ogroman prihod popularnim modnim brandovima.

Natali Palej

Prva ruska ljepotica koja je prošla put od manekenke do holivudske filmske dive. Otac joj je bio veliki knez Pavel Aleksandrovič, sin cara Aleksandra II. Nakon Revolucije ona je s majkom i sestrom napustila Sovjetsku Rusiju i otišla u Pariz. Radila je kao model u modnim kućama Iteb i IRFE i brzo je osvojila modni Pariz. Bila je uzor mnogim manekenkama a sama je postala kraljica mode. Coco Chanel preporučila je Natali prestižnoj modnoj kući Luciena Lelonga, za kojeg se Natali ubrzo udala. Zatim je, napustivši Lelonga, otišla u Hollywood, gdje se udala za brodvejskog producenta Johna Wilsona. Veliku pažnju javnosti privukla je njezina romansa s piscem Remarqueom. Natali je više puta bila na naslovnici Voguea, a njezino ime nosi jedan parfem modne kuće Lelong.

Marija Eristova

Fotografija iz slobodnih izvora

Rođena je u Tbilisiju, a od ranog djetinjstva živi u Sankt-Peterburgu. Bila je dvorska dama carice Aleksandre Fjodorovne. Nikolaj II., na kojeg je njena ljepota ostavila dubok dojam, rekao joj je: „Grijeh je, Kneginjice, biti toliko lijep“. Nakon Revolucije Marija odlazi na Kavkaz, a zatim u Pariz. Od 1925. radi za Chanel. Coco Chanel je, naime, u to vrijeme bila pokroviteljica svim Rusima. Eristova je bila nježna brineta i utjelovljenje tipa ljepotice koji je bio moderan 1920-ih i koji je odgovarao stilu Chanel tog vremena. Osim toga, Coco je imponirala činjenica da za nju rade „prave ruske kneginje“. U to vrijeme od manekenki se očekivalo i da govore. Trebale su na nekoliko stranih jezika moći objasniti klijentu modele koje su prikazivale, specifičnosti tkanina, kroja ili obrade. Zato je Mary, koja je govorila tri jezika, bila vrlo cijenjena.

Tea (Ekaterina) Bobrik

Fotografija iz slobodnih izvora.

Od 1927. do 1934. radila je u modnoj kući Jeanne Lanvin. Po uzoru na ovu modnu kreatoricu, osnovala je svoju modnu kuću Katrin Parel. Parel znači „što je ona stvorila“. Modna kuća Ekaterine Bobrik opstala je sve do 1948. Kao i velike modne kuće, Katrin Parel je predstavljala po dvije, no ponešto skromnije, kolekcije godišnje. Među klijentima Ekaterine Bobrik bile su poznate pariške glumice tog vremena – Michelle Morgan i Liz Gotti. Modna kuća Katrin Parel kreirala je modele za filmove, pa i haljine za film Pastoralna simfonija, koji je nagrađen na Kanskom festivalu.

Ljud Fedoseeva

Fotografija iz slobodnih izvora.

Ljud Fedoseeva bila je najbolje plaćena ruska manekenka, supermodel emigracije. Radila je u okupiranoj Francuskoj i smatrali su je glavnom konkurencijom modelima Trećeg rajha. Njezina karijera direktno je vezana uz razvoj modne fotografije, koja je već u to vrijeme postala značajan instrument modnog marketinga. Njezine fotografije, koje su načinili Horst P. Horst (koji ju je otkrio), Edward Steichen, George Hoyningen-Hine, nisu silazile sa stranica Voguea i Harper's Bazaara. Ljud su fotografirali za časopise, ali i za reklame. U svojim kampanjama željele su je i Elza Schiaparelli i Coco Chanel. Horstova fotografija Ljud Fedoseeve u haljini u antičkom stilu danas se smatra vrhuncem modne fotografije. Uoči oslobođenja Pariza Ljud je otputovala u Argentinu, a kada se vratila, ostala je bez posla i nekadašnje slave. Bivša zvijezda modnih pisti i glamuroznih časopisa 1950-ih radila je neko vrijeme kao službenica jedne zrakoplovne kompanije, a kasnije u praonici za rublje u emigrantskom domu za starije osobe.

Iya Gay (Lady Abdy)

Fotografija iz slobodnih izvora.

Ijin pradjed bio je Francuz koji je za vrijeme Francuske revolucije pobjegao u Rusiju. Prvi svjetski rat zatekao je Iyu i njezinu majku u Njemačkoj, odakle su uspjele prijeći u Švicarsku, a zatim u Francusku. Pošto se nalazila u teškoj financijskoj situaciji, Iya je otišla u modnu kuću sestara Kalo na pariškim Champs Elysees potražiti posao. Ponudili su joj posao manekenke i plaću od 450 franaka s doručkom. To je bio izlaz. Tamo ju je zapazio jedan klijent iz Engleske, ali su u modnoj kući Kalo važila stroga pravila i odbili su posredovati u susretu s djevojkom. No, oni su se slučajno sreli u restoranu i Robert Edward Abdy, peti baronet iz bogate aristokratske obitelji postao je Iyin muž. Nakon razvoda od Abdyja ona je, zadržavši aristokratsku titulu, na poziv Coco Chanel počela  raditi na razvoju modela u modnoj kući slavne kreatorice. Iyu su smatrali idealom elegancije i njenzine su slike često objavljivane u Vogueu i drugim modnim časopisima, a velike modne kuće  nudile su joj haljine za večernje izlaske. Često su je pozivali na maskenbale i zabave koje je u Parizu tada priređivao neumorni bonvivan grof Cyril de Beaumont. Kasnije je Iya Abdy zavoljela kazalište i počela glumiti u predstavama. Ova visoka, skladno građena, plavooka plavuša s dostojanstvenim držanjem znala je koliko vrijedi.

Tekst na ruskom  russian7.ru