Veliki povratak ruskog romana

Objavljen je uži popis kandidata za nacionalnu književnu nagradu „Velika knjiga“, koja se ove godine dodjeljuje po deveti put. Ovo je najprestižnija nagrada u žanru mainstream proze u Rusiji i najveća po novčanom iznosu – nagradni fond iznosi 174 tisuća dolara. Imena nagrađenih autora bit će objavljena u studenom.

Prema tradiciji iz ranijih godina žiri za uži popis bira osam do petnaest knjiga. Ove godine na njemu se našlo 9 od 29 djela sa šireg popisa kandidata:

   1. Svetlana Aleksievič: Second hand vrijeme

   2. Ksenija Bukša: Tvornica 'Sloboda'

   3. Aleksandar Grigorenko: Iljget

   4. Aleksej Makušinski: Brod za Argentinu

   5. Zahar Prilepin: Manastir

   6. Viktor Remizov: Slobodna volja

   7. Vladimir Sorokin: Telurij

   8. Evgenij Čižov: Prevođenje prijevoda

   9. Vladimir Šarov: Povratak u Egipat

Kao favorit se izdvaja novi roman Zahara Prilepina, Manastir. Povijest drevnog samostana Solovki, koji je 1920-ih pretvoren u zatvor, pripovijeda mladić koji je tamo dospio zbog slučajnog ubojstva. „U ovom romanu Prilepin je postigao višu razinu književnog umijeća i shvaćanja života“, objašnjava pisac i književni kritičar Mihail Butov. „No još je značajnije što se knjiga bavi vječno aktualnom temom duhovnog podviga u uvjetima represije i borbe za preživljavanje. Ova tema je bliska čitateljima kako u Rusiji, tako i izvan nje.“

Teme i ideje ruske književnosti 21. stoljeća U posljednjem desetljeću 20. stoljeća, poznatim u Rusiji kao „nesretne devedesete”, ruska književnost osjetila je svu punoću nekontrolirane slobode, koja je kao bujica potekla iz pukotine na slomu dviju epoha.

O 1920-im godinama govori i roman Ksenije Bukše, Tvornica 'Sloboda', u kojem je epoha nastanka sovjetske države prikazana prije svega očima radnika u obrambenoj industriji. Knjiga je zasnovana na intervjuima koje je autorica vodila sa zaposlenicima u jednoj sanktpeterburškoj tvornici i čak sadrži fragmente živog govora, te oživljava poluzaboravljeni sovjetski žanr „industrijskog romana“.

Sličan postupak primjenjuje i Svetlana Aleksievič, nominirana 2013. za Nobelovu nagradu za književnost, a dobitnica Herderove nagrade i nagrade Erich Maria Remarque. Njezin roman Second hand vrijeme polifona je priča o sovjetskom životu koji se nije završio raspadom SSSR-a. To je dokumentarni tekst, sastavljen od realnih izjava, ispovijesti, intervjua, razgovora uz ručak. „Postoji i takva književnost. Na temelju knjiga Svetlane Aleksievič povijest Rusije može se upoznati bolje nego na temelju bilo kojeg udžbenika“, kaže Mihail Butov. „S autoricom se možemo slagati ili ne, možemo pobijati njezine stavove, no to je spisateljica koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.“

Klupko ruske povijesti pokušavaju razmrsiti i junaci dva najsloženija romana s užeg popisa. U romanu u pismima Povratak u Egipat Vladimira Šarova sovjetski agronom Nikolaj Gogolj, imenjak i potomak ruskog pisca, pokušava napisati nastavak Mrtvih duša. Roman, ipak, nije o Gogolju, nego o cestama sovjetskih generacija, čiji se život povezuje s biblijskom Knjigom izlaska, odakle potječe i naziv romana. Prema riječima Butova, Šarov je „jedan od najkompleksnijih ruskih pisaca, ali i jedan od najzanimljivijih. Dok se drugi na stvaralački eksperiment odlučuju samo povremeno, u njegovom slučaju eksperiment predstavlja cjelokupno njegovo stvaralaštvo.“

Ništa manje zahtjevan za čitatelje nije ni roman Brod za Argentinu Alekseja Makušinskog, sina progonjenog sovjetskog pisca Anatolija Ribakova, napisan u tradiciji europskog modernizma. U ovom romanu ruska povijest isprepliće se s europskom, a po kompleksnosti jezika Makušinski se može usporediti s Proustom, što znači da je i njega jednako teško prevoditi na druge jezike.

Grafikon: Vijesti iz klasične ruske književnosti: pronaći poznati siže

Alternativna povijest Rusije omiljena je tema djela Vladimira Sorokina, koji je u uži popis za nagradu ušao svojim romanom Telurij. Radi se o antiutopiji, u kojoj se Rusija vraća u epohu sukobljenih kneževina. Sorokin kao izvanredan stilist i ovaj put tekstu daje elegantnu strukturu. Roman čini 50 poglavlja, od kojih je svaki napisan različitim stilom, odražavajući različite načine razmišljanja građana izmišljene Rusije budućnosti.

Unatoč svoj raznolikosti romana koji su ušli u finalni izbor, Mihail Butov ističe da je ove godine možda po prvi put u mogućnosti odgovoriti na omiljeno pitanje novinara: „Može li se govoriti o nekoj sveobuhvatnoj tendenciji u književnosti ove godine?“ „Može! Uži popis kandidata za nagradu 'Velika knjiga 2014.' pokazuje da se u rusku prozu vraća tradicionalni pripovjedački roman –  opsežan, pisan složenim jezikom, koji se bavi temeljnim životnim pitanjima – roman po kakvom je ruska književnost oduvijek bila poznata.“