Stranci u ruskim filmovima: od 1920-ih do danas

Potlačeni

Sovjetska kinematografija 1930-ih godina prikazuje život u SSSR-u kao slobodan i bezbrižan, za razliku od sumorne realnosti koja je vladala u kapitalističkim zemljama. Ipak, nisu svi stranci u sovjetskim filmovima tog vremena prikazivani kao neprijatelji i zlikovci. Često se radilo o poštenim i dobrim muškarcima i ženama koji se bore protiv tlačiteljskog kapitalističkog sustava.

Filmovi poput Velike igre iz 1934. i Crne kože iz 1931. govore o američkim tvorničkim radnicima, koji su bili slabo plaćeni ili su izgubili posao u SAD-u, a u SSSR-u su započeli novi život. Cirkus je glazbena komedija snimljena 1936. u stilu najbolje tadašnje holivudske produkcije i, između ostalog, bavi se problemom rasizma.

Glavnu ulogu, američku cirkusku umjetnicu Marion Dixon, tumači sovjetska filmska zvijezda Ljubov Orlova. Junakinja ima dijete s čovjekom druge rase i ucjenjuje ju njezin menadžer. Razumijevanje i novu ljubav nalazi tek u Sovjetskom Savezu.

Odlomak iz filma Cirkus (1936).

Neprijatelji

S početkom Hladnog rata vremena su se promijenila. Sovjetske vlasti strance doživljavaju kao neprijatelje. Krajem 1940-ih pojavljuju se visokobudžetni propagandni filmovi nemilosrdni prema američkim političarima i militaristima koji su nastojali poremetiti krhki mir u svijetu.

Jedan od prvih antiameričkih filmova bio je Susret na Elbi iz 1949. U ovom ostvarenju Ljubov Orlova ponovo glumi Amerikanku, ovoga puta glamuroznu špijunku koja uživa u cigaretama.

Ljubav utroje na sovjetski način

Narednih godina u ratnim filmovima stranci su uglavnom bili nacisti - hladnokrvni, okrutni i cinični, dok su u političkim i špijunskim trilerima to bili prepredeni špijuni koji se pokušavaju dočepati vojne tajne ili izvršiti neku sabotažu.

Mrtva sezona je film snimljen 1968. i u njemu se ova dva tipa kombiniraju. Zločinac u filmu je bivši nacistički profesor. On pronalazi plin koji ljude preobražava u poslušne robove, a zatim ga pokušava prodati neimenovanoj zapadnoj obavještajnoj službi. Ovaj negativni junak izuzetno je nehuman i moćan, pa se može usporediti s bilo kojim zlim superherojem iz američkih stripova tog vremena.

Scena iz filma Mrtva sezona (1968). Izvor: kinopoisk.ru

S druge strane, odmah nakon rata, lik tihog i savjesnog stranca i dalje je bio aktualan. Rusko pitanje, film iz 1947., govori o poštenom američkom novinaru koji dolazi u posjet SSSR-u i piše knjigu raskrinkavajući njome mit o siromaštvu i totalitarizmu u sovjetskoj Rusiji. Ova knjiga izaziva skandal u Americi, što će mu na kraju uništiti karijeru, pa čak i brak.

Bića s drugog planeta

Počevši od 1970-ih stranci su često dolazili u Rusiju, radi posla ili iz drugih razloga. Iz filma preselili su se i u stvarni život. Sada su to bili ljudi koje ste mogli vidjeti na ulici, pa su razlike u kulturi, navikama i ponašanju postale očite.

Dolazak stranih građana odrazio se i na filmske junake - prikazivani su kao ekscentrici, a često i kao „bića s drugog planeta“. Bili su inteligentni i pomalo nespretni, kao profesor Bill Hansen u Jesenskom maratonu, snimljenom 1979. Hansen uopće ne poznaje sovjetski način života, ali je vrlo radoznao, što često dovodi do komičnih situacija.

Odlomak iz filma Jesenski maraton (1979.)

Stranci su još prikazivani i kao raskalašni, nesputani i samouvjereni, poput Talijana u visokobudžetnom akcijsko-avanturističkom filmu Nevjerojatni doživljaji Talijana u Rusiji iz 1973. Likovi nose neobičnu odjeću, bučni su i ponašaju se čudno, ali su zapravo šarmantni. U svakom slučaju, tijekom 1970-ih likovi stranaca postali su daleko pozitivniji.

„Civilizirani“

Krajem 1980-ih službena ideologija SSSR-a izgubila je svoju snagu. Životni standard je pao, dok su kriminal i korupcija bili u porastu. U takvim okolnostima sovjetski građani počeli su doživljavati Zapad kao neku vrstu „obećane zemlje“. Ideološka matrica se istrošila i oni su počeli vjerovati da se – suprotno od tadašnje stvarnosti u SSSR-u i Rusiji – na Zapadu živi bezbrižno, slobodno i bogato.

Ovaj trend postao je najizrazitiji tijekom 1990-ih. Strance su vidjeli kao civilizirane, obrazovane i bogate ljude, koji u susretu s „kaotičnim i divljim“ ruskim društvom doživljavaju kulturološki šok. U filmu snimljenom 1993. Prozor u Pariz, vrata ormara jedne sanktpeterburške „kommunalke“ (stana u kojem živi više obitelji) kriju prozor koji vodi na krov pariškog stana. Lijepa i profinjena Parižanka Nicole, koja živi u ovom stanu, dospijeva u Sankt-Peterburg i susreće tamošnje stanare. Oni koriste mogućnost putovanja kroz prozor i pokušavaju zaraditi novac na račun lakovjernih Francuza, dovodeći Nicole do ruba živčanog sloma.

Scena iz filma Interdevojka (1989.). Izvor: kinopoisk.ru

Postoje mnogi filmovi koji Zapad prikazuju kao bogat i napredan dio svijeta, ali ipak impliciraju da stranci imaju iste probleme kao i Rusi. Zajednička tema filmova Interdevojka iz 1989., Američka kći iz 1995. i Zimska višnja 2 iz 1990. je život žene koja se udala za stranca i odselila u inozemstvo. To je bio san mnogih sovjetskih djevojaka 1980-ih i 1990-ih. No ove priče najčešće nemaju sretan kraj, jer se na kraju pokazuje da junakinje nisu postale zadovoljnije iako su za sobom ostavile težak život u rodnoj zemlji. Ruski likovi teško se snalaze u zapadnom svijetu, koji jest bogat i lijep, ali se u njemu živi po drugačijim društvenim normama.

Isti su kao mi

Konačna promjena dogodila se tijekom 2000-ih. Rusija se nakon dugotrajne krize oporavila i postala značajan faktor u svjetskoj ekonomiji. Mit o boljem životu u inozemstvu ustuknuo je pred realnošću. U suvremenim ruskim filmovima stranci nisu predstavljeni kao neprijatelji ali ni kao dobrotvori. U suštini, oni su ljudi koji imaju iste emocije i želje kao i Rusi.

Eastern i crveni western Eastern i „crveni western“ su filmski žanrovi nastali u SSSR-u kao protuteža svom američkom prototipu - westernu.

U filmu Rat iz 2002. ruski vojnik i američki glumac bore se rame uz rame kako bi spasili glumčevu zaručnicu, koju su oteli naoružani Čečeni. U novijem akcijskom filmu Kod Apokalipse iz 2007. specijalni agenti FSB-a i CIA-e surađuju u pokušaju sprečavanja nuklearne prijetnje, a ovakva podjela uloga ukazuje na uspostavljanje jednog novog obrasca u kinematografiji.