Sovjetska princeza i indijski radža: koga je voljela Staljinova kći

Svetlana Allilueva s tatom i bratom. Izvor: Ria Novosti

Svetlana Allilueva s tatom i bratom. Izvor: Ria Novosti

Projekt filma o romansi Staljinove kćeri sa smrtno bolesnim Indijcem Brajeshom Singhom predstavljen je ruskim producentima na Filmskom festivalu u Cannesu te je pobudio interes kako među ruskim, tako i indijskim investitorima.

Jedan film ili jedna televizijska serija nije dovoljna za biografiju Svetlane Allilueve, jedine Staljinove kćeri. Njezin život bio je toliko bogat avanturama i pustolovinama. Mijenjala je muškarce kao rukavice. U 1966., u dobi od četrdeset godina, bježala je u Ameriku. U Delhiju je zatražila politički azil u SAD-u. Tamo je objavila knjigu memoara Dvadeset pisama prijatelju te postala milijunerka.

Izvor: AFP / East News


Sovjetska princeza

Najupečatljivije epizode njezinog života su odnosi s muškarcima. U 1942., kad je imala 16 godina, dogodila joj se burna romansa s poznatim filmskim scenaristom Aleksejem Kaplerom, jednim od autora poznatog filma u SSSR-u Lenjin u Oktobru. Kapler je 12 godina bio stariji od svoje djevojke, a to se Svetlaninom ocu (svemogućem diktatoru) nije svidjelo. Tim više jer je Kapler bio Židov, a Staljin je bio antisemit, iako je to skrivao. Uz to što kćer nije bila ni punoljetna. Kaplera su isprva pristojno upozorili da se ne miješa tamo gdje mu nije mjesto, ali nije poslušao pa su ga bacili u logor na pet godina.

Svetlana se dvaput udala, ali se i brzo razvela. Među njezinim romantičnim epizodama bio je i poznati pisac i disident Andrej Sinjavski. Allilujeva je došla čak njegovoj ženi Mariji Rozanovoj i tražila da joj preda muža. No Rozanova, žena izvanprosječnog uma, potom i izdavač časopisa Sintaksa u Parizu, našla je način kako taktično odbiti Staljinovu kćer.


Indijski radža

U 1966. Svetlana je emigrirala u SAD. Dogodilo se to u Indiji, kamo je doputovala sahraniti svojeg građanskog muža Brajesha Singha. 6. ožujka otišla je u američko veleposlanstvo u Delhi i zatražila politički azil.

„To je neobična priča o ljubavi kremaljske princeze i sina indijskog radže“, govori Anastasija Perova, producentica filma Svetlana. „Dogodilo se da sam tu priču saznala uoči odlaska na Indian Film Bazaar koji se svake godina održava u Goi. Prepričala sam je kolegama i vidjela da su se indijski i europski producenti zainteresirali“.

Otvoreni Staljinovi arhivi
Stručnjaci ističu neprocjenjivu važnost ovog događaja.

„Nitko nije znao što je našla u tom čovjeku: ćelav, mršav, nezgrapan, s jarećom bradicom i, osim toga, jako bolestan“, prisjećao se Vladimir Semičastni, tadašnji šef KGB-a. Nitko nije shvaćao zbog čega je takvoj svjetskoj ženi potreban smrtno bolesni stranac (imao je emfizem, tešku bolest pluća) koji je bio puno stariji od nje.

Brajesh Singh bio je sin bogatog radže, no prekinuo je s indijskim kastama, nakon što je postao komunist, i emigrirao u Sovjetski Savez, gdje je radio kao prevoditelj u izdavaštvu. „Susreli smo se u Moskvi u listopadu 1963., zahvaljujući koincidenciji našli smo se u istoj bolnici“, pisala je Svetlana Allilujeva u knjizi memoara Samo jedna godina.


Kao Romeo i Julija
 

Imao je veliko obrazovanje, živio je u Europi prije SSSR-a. Za totalitarni Sovjetski Savez takav duhovno slobodni intelektualac bio je prava rijetkost. Lokalni intelektualci bili su u to vrijeme puno više stisnuti od strane vlasti.

Izvor: Getty images / fotobank

Odlučili su živjeti zajedno. Ali odbili su im registrirati brak. Vlasti su cijelo vrijeme pazile na Staljinovu kćeru. Njihova romansa krajala je kratko, otputovali su na odmor u Soči, potom je Brajesh morao otići u Indiju. Nisu ga puštali nazad u Sovjetski Savez, izmišljajući svakakve razloge.

Za godinu i pol ipak se vratio. Živjeli su zajedno nešto više od godinu dana. Jako je želio umrijeti u svojoj domovini, ali sovjetska vlast je odbila pustiti Svetlanu zajedno s njim, bojeći se da može doći do provokacija od strane zapadnih obavještajnih službi. No kad je umro u Moskvi, dopustili su joj da prati njegovo tijelo. To se najvjerojatnije dogodilo zahvaljujući tadašnjem premijeru Alekseju Kosiginu, Svetlaninom susjedu u Domu na Naberežnoj. Jednostavno je pomogao susjedi.

Allilujeva je odletjela u Delhi, gdje je zatražila politički azil. No odbili su je, Indija nije htjela kvariti odnose sa SSSR-om. Tad je otišla u američko veleposlanstvo i zatražila politički azil u SAD-u. A priča o tome kako su je prebacivali u Ameriku preko Italije, spašavajući je od agenata KGB-a, materijal je za još jedan film – špijunski, s maskiranjem i tajnim stanovima.