Kratka povijest pušenja u Rusiji

Sovjetski ljudi dimili su svuda: na službi i kod kuće, u kafićima i restoranima. Pušili su pisci, umjetnici, filmske zvijezde i likovi iz crtića. Izvor: ITAR-TASS

Sovjetski ljudi dimili su svuda: na službi i kod kuće, u kafićima i restoranima. Pušili su pisci, umjetnici, filmske zvijezde i likovi iz crtića. Izvor: ITAR-TASS

Od 1. lipnja 2014. Rusima je zabranjeno pušiti u vlakovima, hotelima, kafićima i na dječjim igralištima. Za državu, gdje je duhan popularan već više od 400 godina, to uopće nije prva takva restriktivna mjera.

Stigao je duhan

Prvo uvlačenje dima u Rusiji napravljeno je na dvoru Ivana Groznog. Ovako je to bilo. U 1553. engleski trgovački brod, kojeg je iznenada uhvatila oluja, morao je pristati u rusku luku. Na brodu su uz druge proizvode vozili i duhan. Rusi su ga probali i svidjelo im se. Što su sve radili s njim: pušili, žvakali, šmrkali, pravili alkoholni napitak koji bi te srušio s nogu.

Volim piti i ljubiti: koje su države najsklonije porocima
Rusija je zauzela osmo mjesto na listi država koje se najviše prepuštaju porocima. Stručnjaci se s dozom skepticizma izjašnjavaju oko tog rejtinga, jer su Kolumbija i Bolivija proglašene kao „najnevinije“ države.

A već su se za pola stoljeća pojavile prve zabrane napitka od duhana. Smatralo se da je pušenje bogohulno: dim su općenito povezivali s nečistom silom. Zbog pušenja slali su u Sibir, čupali nozdrve i rezali usnice. Ali očito ne tako revnosno, jer su Rusi nastavili pušiti.

Sve se izmijenilo pri Petru I. Mladi car, koji nije ispuštao lulu iz usta, uporno je učio pušiti Ruse. Čak je iz tog izvukao korist: prodao je Englezima monopolno pravo za trgovinu duhanom u Rusiji (doduše, samo na 7 godina) za 200 tisuća funti. U to vrijeme to su bili ogromni novci. Izlaz na rusko tržište koštalo je skupo.

Car je novac korisno upotrijebio – za vojsku, flotu, unajmio je strane stručnjake. A sam je aktivno promicao pušenje među ruskim visokim plemstvom. Pušili su tad kroz glinene lule s dugim čibukom, isprva uvozne, a potom ruske proizvodnje. A duhan je bio dovezen iz Amerike i Turske.

Dame puše? Užas!

Obični građani nisu toliko, za razliku od plemstva, pušili duhan, koliko su ga žvakali i šmrkali. Bilo je zabranjeno pušiti na javnim mjestima, dok žvakanje i šmrkanje nije. Do sredine 18. stoljeća tabakere su - od običnih drvenih do uljepšanih caklinom - ušle u rusku svakodnevicu.

Šmrkati duhan voljela je i carica Ekaterina II. Iz tabakere uzimala ga je uvijek samo lijevom rukom, zato što je desnu pružala za poljubac te je tom rukom potpisivala odluke, recimo, odluku o širenju u Rusiji industrije duhana. Tako su počeli sijati američki duhan, prvi ruski uzgajivači duhana imali su pravo na bescarinsku trgovinu za uvoz i unutar države. Nije začuđujuće da je duhan pojeftinio te se još više proširio. Do 19. stoljeća pušili su već svuda: u kućama, krčmama, klubovima, malenim trgovinama s duhanom. Jedan novinar užasavao se 1840-ih godina 19. stoljeća: „Više ne puše samo svjetski kicoši, već i dame! Oh, užas! Dame puše duhan!“. Ne samo to, liječnici prve polovine 19. stoljeća propisivali su pušenje radi poboljšanja vida, jasnijeg sjećanja i smirivanja živaca! Međutim, tad su se u Rusiji pojavili flasteri i pilule za one koji su htjeli ostaviti cigarete. Reklamirali su ih u novinama i časopisima, često na istoj stranici s reklamom za nove cigarete i duhan.

Pri Nikolaju I., koji nije pušio te nije štedio pušače, zabranili su pušenje na ulicama, trgovima, javnim mjestima. Njegov sin Aleksandr II., strastveni pušač, ukinio je očevu zabranu i dopustio prodaju duhana, cigareta i cigara. Cigarete su postale dio izgleda ruskog gimnazijalca, oficira, činovnika i prvih emancipiranih žena. Kupovali su ih, motali i punili sami, ručno ili pomoću specijalnih mašinica. Suvremenici se prisjećaju da je Fjodor Dostojevski tijekom pisanja pušio jednu cigaretu za drugom. Na njegovom stolu stajala je kutijica s duhanom, tuljcima i vatom za filtere.

Tri posljednja ruska monarha – Aleksandr II., njegov sin Aleksandr III. i unuk Nikolaj II. - bili su pušači. Prijestolnica duhana Rusije bio je, naravno, Peterburg: do 1913. bilo je ovdje puno tvornica koje su proizvodile 80% od svih duhanskih proizvoda države.


Duhan „Smrt fašistu!“

Nakon revolucije i građanskog rata tvornice su proizvodile tri puta manje duhana nego u 1913. Procvala je spekulacija. Cigaretama su trgovali beskućnici i invalidi Prvog svjetskog rata. Biznis je bio uspješan, svi su htjeli pušiti. U 1931. ministar Anastar Mikojan je govorio: „Radnik, seljak muči se u radu i moli: dajte nam da malo zapalimo. Traktoristi, rudari žele zapaliti; pa bez toga je jako teško... Inženjeri govore dolazeći s gradilišta: 'Sve ćemo uraditi, dajte nam samo cigarete'... Kad ljudi prestanu pušiti, to će biti već druga stvara, no sad je potreban duhan“.

Od početka 1930-ih proizvodnja duhana se konačno organizirala, pojavile su se prve cigarete, a 1937. izašle su cigarete Belomor, nazvane u čast Belomoro-Baltičkog kanala Staljin kojeg su izgradili zatvorenici. Ponovni procvat duhanske industrije podudarao se s pušačem na vlasti.

Početkom Drugog svjetskog rata duhana je bilo manje, a potražnje sve više. Počele su se pojavljivati cigarete s niskokvalitetnim, no zato vrlo jakim duhanom. Narod ih je zvao „Smrt fašizmu!“.


Ministarstvo zdravstva je upozoravalo

Sovjetski ljudi dimili su svuda: na službi i kod kuće, u kafićima i restoranima. Pušili su pisci, umjetnici, filmske zvijezde i likovi iz crtića. Pušio je i sam predsjednik države Leonid Brežnjev, doduše, cigarete nije reklamirao. Kad su liječnici rekli Brežnjevu da smanji s pušenjem, nabavio si je tabakeru s timerom koja se otvarala jednom u 45 minuta.

Prve sovjetske mjere za ograničenje pušenja donesene su tek u 1980-im. Zakon je zabranio prodaju cigareta djeci do 16 godina, uveo je prostorije za pušenje u institucijama, a svaka šteka cigareta odsad je nosila natpis: „Ministarstvo zdravstva upozorava: pušenje je opasno za vaše zdravlje“.

U 1980-im državu je uhvatila nestašica. Za cigarete čekalo se u velikim višesatnim redovima, na tržnicama prodavali su opuške. Ponovno je procvala spekulacija: Marlboro ili Kent se mogao kupiti po astronomskim cijenama, i to ne u trgovinama, no na kolodvorima, WC-ima hotela gdje su odsjedali stranci.

Doduše, to je sve trajalo nekoliko godina. Već su početkom 1990-ih svjetski giganti duhanske industrije kupili tvornice i likvidirali nestašicu. Otad se u Rusiji mogu kupiti cigarete svih vodećih svjetskih marki. Ipak se većina od njih proizvodi u Rusiji uz dozvolu.