Hrvatska nastupila na Delfijskim igrama u Volgogradu

Predstavljanje zemalja koje se natjeću.

Predstavljanje zemalja koje se natjeću.

Ove godine, od 7. do 14. svibnja, u Rusiji su se održale prve europske delfijske igre. Delfijske igre, do tada otvorene za države članice ZND-a, ove su godine otvorile svoja vrata za netjecatelje iz Europe. Grad domaćin XIII. Delfijskih igara bio je Volgograd, a Hrvatsku su ovaj put predstavljale dvije učenice, svaka u svom području. Ruski vjesnik razgovarao je s Markom Martinecom, profesorom tehničke kulture koji je kao jedan od dva mentora pratio učenice na natjecanju u Volgogradu.

Koliko je ljudi predstavljalo Hrvatsku u Rusiji?

Na Delfijskim igrama u Volgogradu Hrvatsku su predstavljale dvije natjecateljice, Helena Lalić (14) iz VI. osnovne škole Varaždin (mentor Marko Martinec, učitelj tehničke kulture) i Vanessa Ivanković (16)  iz gimnazije „Fran Galović‟, Koprivnica (mentorica Darija Kivač, profesorica glazbene kulture).

U čemu ste se natjecali?

Helena Lalić natjecala se u kategoriji fotografije, a Vanessa Ivanković u  pop pjevanju.

Učenica Helena Lalić je iznenađujuće zrela za svoje godine te ima široko opće znanje, a u fotografiji  je to vrlo važno. Za prikazivanje događaja kroz fotoreportažu sigurno da su navedene vrline, naročito kod četrnaest godišnjakinje, neophodne. Napomenuo bi da je Helena sa svojih 14 godina bila  jedna od najmlađih natjecatelja u svojoj kategoriji.

Vanessa je pak na svakom natjecanju na kojem je nastupila do odlaska na Delfijske igre, odnijela i pobjedu.

Helena Lalić i Marko Martinec. Privatna arhiva

Kako ste saznali za natjecanje i koliko vam je vremena trebalo za pripremu?

Za Delfijske igre saznali smo preko internetskih stranica našeg Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Intenzivne pripreme trajale su oko mjesec dana.

Jeste li ste zadovoljni s postignutim rezultatima?

Budući da je na takvoj manifestaciji najvažnije sudjelovati, družiti se, razmijeniti iskustva i steći nove prijatelje. Rezultatom nismo bili opterećeni, a sve ostalo navedeno je ostvareno u potpunosti. Tako da smo na kraju cijele ove prekrasne priče vrlo zadovoljni.

Pamtite li neke posebne momente sa sudjelovanja na Igrama u Volgogradu?

Nezaboravno iskustvo bilo je odlazak na sajam polovne robe negdje na periferiji Volgograda kamo nas  je vodio domaći volonter. Nezaboravno je bilo iz dva razloga, prvi jer sam kao učitelj imao priliku vidjeti iz prve ruke kako se nevjerojatno brzo, brižno i iskreno zbližavaju djeca iz različitih dijelova svijeta. Već nakon 2 km hoda izgledalo je kao da se svi znaju odavno. A drugi razlog je uzbuđenje koje sam osjećao pri pomisli da upoznajem dijelove grada za koji sam siguran da ih velika većina turista nikada nije i vjerojatno ni  neće vidjeti. Nisam se osjećao kao običan turist, naprotiv, bio je to poseban izlet u nepoznato.

Ceremonija otvorenja. Privatna arhiva

Što ste očekivali od Rusije, je li vas što iznenadilo?

Pa moram priznati da smo putovali s velikom znatiželjom i bez nekakvih stavova ili želja što bi mogli ili trebali u Volgogradu vidjeti, jer je ipak to mjesto više od 2000 km udaljeno od Hrvatske te sam siguran da ga u posljednjih 30-tak godina i nije vidjelo puno Hrvata.

Što vam se najviše svidjelo u Rusiji?

Najviše mi se svidio sam koncept na kojem se temelji nova era Delfijskih igara, mislim da je to odličan način na koji djeca od malih nogu mogu učiti o različitostima, o drugačijim kulturama i vrijednostima te tako biti spremni prihvatiti drugog i drugačijeg u bilo kojem smislu, a to je put koji vodi do manjih međurasnih, međudržavnih i bilo kakvih drugih netrpeljivosti i konflikata u budućnosti.

Za razliku od drevnih Delfijskih igara  u kojima je  uz naglasak na pjesmu i ples u čast boga Apolona kao zaštitnika pjesništva i glazbe bilo i utrka zaprežnih kola te atletskih disciplina, koncept od 2000. na ovamo daje naglasak isključivo na umjetnička područja plesa, glazbe i likovnih umjetnosti, a kada su takve igre namijenjene ukrasu našeg svijeta, što znači djeci i mladima,  mislim da to samo po sebi dovoljno govori te bi dodatne riječi hvale takvoj ideji bile suvišne.

Također  sama ceremonija otvorenja igara je bila impresivna, priča o Volgogradu i Rusiji ispričana kroz ples, glazbu i likovnu umjetnost u 2 sata zbilja je ostavila snažan i pozitivan utisak na mene.

Što se tiče same Rusije i ruskog naroda u tih pet dana uspio sam primijetiti da je to ogromna zemlja, a narod izrazito ponosan. Iako je Volgograd poprište jedne od najstrašnijih i najtužnijih priča čovječanstva čini mi se kao da je sadašnjost stavljena malo po strani i da previše „energije grada‟ odlazi u prošlost.

Hoćete li ćete ponovno sudjelovati u Delfijskim igrama?

Ako budem u prilici osobno ponovno voditi kojeg predstavnika na Delfijske igre svakako ću to i učiniti, a ako i ne budem ja taj toplo se nadam da će Republika Hrvatska od sada biti redoviti sudionik igara. To su zaista sjajne i hvalevrijedne igre iz kojih natjecatelji izlaze bogatiji za jedno predivno i korisno iskustvo. Hvala vam na nezaboravnom iskustvu. Volim Rusiju i svakako bi se jednog dana želio vratiti. 

U Rusiji sam vidio drugačiji svijet po mnogočemu, barem u Volgogradu. Vidio sam dosta zapadnoeuropskih prijestolnica i velikih gradova, ali ovo što sam vidio u Rusiji (Volgograd) je jednostavno drugačije. Mislim da je mentalitet ljudi bitno drugačiji te da je drugačiji sustav vrijednosti. Neke stvari nisu za pohvalu, na primjer puno bi se više moglo učiniti na području brige za okoliš ali neke zaista jesu. Stekao sam dojam da ljudi nisu toliko zavedeni potrošačkim ludilom i blještavilom, koje vlada na Zapadu pa tako i u Hrvatskoj. A takvo okruženje je u meni izazvalo nostalgiju i sjećanje na neka prošla,  po meni i sretnija vremena. U svakom slučaju stekao sam iskustvo koje sigurno ne bih mogao steći nigdje drugdje. Na kraju, čini mi se da s obzirom na veličinu i svekoliku raznolikost Rusije, takva zemlja nikada ne može dosaditi, nego naprotiv uvijek iznova iznenađuje.