Neodoljivi miris sovjetskih žena koji je privlačio muškarce

Izvor: Ria Novosti

Izvor: Ria Novosti

Kako je mirisao SSSR? Miris cigaretnog dima, alkohola i prašine svuda je bio u zraku, no u toj smjesi uvijek se osjećala jaka nota sovjetskog parfema – trpkog, zasićenog koji se primjećivao na kilometar.

Već je više od 100 godina u Rusiji aktivna tvornica Nova zora. Upravo su se tamo miješali i proizvodili najpoznatiji sovjetski mirisi. Osim legendarne Crvene Moskve, tvornica je proizvodila masu drugih mirisa koje si mogao jeftino nabaviti u trgovini. Tako je 1927., za desetogodišnjcu Oktobarske revolucije, pušten u prodaju Crveni Mak koji je osvajao svojim istočnim aromatičnim mirisom nekoliko generacija.

„Šarm je sovjetske parfumerije u njezinoj iskrenosti mirisa“, govori zamjenik generalnog direktora tvornice Nova zora Andrej Evdokimov. „Za današnji ukus 'hitovi' prijašnjih vremena mogu biti, blago rečeno, previše jaki. No među linijom parfema kraljevi mirisa bili su bez svake sumnje: Crvena Moskva, Zlato Skita, Kuznjecki most“.

Crvena Moskva. Izvor: Ria Novosti

Ako se Crvena Moskva smatrala skupim i prazničnim mirisom, onda je Srebrna đurđica bila parfem za svaki dan. Miris Đurđica bio je prilično neutralan – mirišljav, svježi, trajni. U tom parfemu bila je velika količina špirita, pa su majstori mogli od njih miješati „koktele“. 

„Jako dobro pamtim parfem Crvena Moskva. Obično sam ga poklanjao mami za 8. mart. Negdje sam ga nabavljao, više se ne sjećam, jer ih nije uvijek bilo lako naći u trgovinama. Zato ga se poklanjalo čitavom svojom dušom i isto tako primalo“, prisjeća se četrdesetošestogodišnji Vladimir.

Tajna sloboda tijela: kakav je bio seks u SSSR-u
Sve što se tiče seksa bilo je oduvijek tabu u SSSR-u. Naravno, seks je pritom postojao. U velikoj mjeri, ništa manjoj nego danas.

Postoji još jedan legendarni sovjetski parfem – muška kolonjska voda Trojni. Taj parfem bio je omiljeni Staljinov miris. A obični potrošači koristili su kolonjsku vodu za različite ciljeve – parfemirali se, dezinficirali rane, pili, nanosili na lice nakon brijanja. Trojni se prodavao u velikoj bočici i koštao je prilično jeftino. Car Napoleon Bonaparte donio je pretka Trojnog. Kasnije su u miris dodana ulja neroli i bergamota. Tako je dobivena svima poznata kolonjska voda.

„Pa to su moje omiljene vrste kolonjske vode, bez suvišnih dodataka, nezasićeni, gotovo čisti medicinski špirit“, pedesetogodišnji Aleksandar dijeli svoje uspomene. „Naravno, Trojni nije bio jako parfemiran. A kad si se mirisao Šiprom i odlazio „među ljude“, mnogi su govorili: 'Opet se namirisao!'. To su bile odlične kolonjske vode!“.

Govori se da je ranije „miris“ svih žena bio isti. Naime, nije bilo izbora. „To nije u potpunosti točno“, tvrdi Andrej Evdokimov. „Sovjetska žena je imala izbor. I to ogroman. Osim tvornice Nova zora, postojali su iz Džintars, Sjeverni bljesak itd. Svaka tvornica imala je svoju liniju parfema.     I cijene su bile normalne, za svačiji novčanik'“.

Osim gore navedenih u sovjetskim trgovinama mogao si naći i mnoge druge parfeme s jednostavnim nazivima. Asortiman se u pravilu sastojao od sljedećih parfema: Bijeli jorgovan, Zimska večer, Moskovske vatre, Tamara, Srebrna đurđica, Pikova dama, Rondo, Manon, Čar, Omiljene melodije, Pepeljuga,Tęte-a-tęte.

Ma koliko god to čudno zvučalo, sovjetska parfimerija se i dan-dans proizvodi te ima svoje mušterije. „I danas proizvodimo i Crvenu Moskvu i Srebrnu đurđicu“, komentira Evdokimov. „Ti se mirisi prodaju u našim trgovimama, a u partnerskim trgovinama mogu se kupiti čak i preko Interneta“. 

 

Povijesna informacija

Početkom 20. stoljeća u Rusiji je postojalo nekoliko parfimerijskih kuća koje su došle iz Francuske. Najveća bila je Brocard & Cie koju je još krajem 19. stoljeća osnovao poznati francuski poduzetnik Henri Brocard. Ona postoji i danas. 1863. otkrio je novi način proizvodnje koncentriranih parfema, a od novca od prodaje osnovao je vlastitu tvornicu u Moskvi. Brocard se toliko oduševio ruskom poviješću i kulturom da je prihvatio pravoslavlje te je uzeo ime Andrej Afanasjevič.  

Njegovo djelo nastavio je drugi talentirani Francuz – August Michel. Uz njegovo sudjelovanje stvoren je parfem Omiljeni buket carice koji je pušten za 300-godišnjicu Romanovih. Nakon revolucije 1917. Brocardovu tvornicu su nacionalizirali. Michel je ostao u Rusiji te je u duhu novog vremena preimenovao tvornicu – Nova zora. Naziv je prihvaćen. A 1925., na njegov prijedlog, Omiljeni buket carice je preimenovan u Crvenu Moskvu. Pod tim nazivom doživio je uspjeh ne samo u Rusiji, već i u inozemstvu.