Moda ruskih kozaka: šalvare, papaha i kaftan

Stjecaj povijesnih okolnosti

Kozaci su kao „slobodni ljudi“ služili na granicama Rusije: na Dnjepru, Donu, Tereku i Uralu. U početku nisu imali posebnu odjeću. Njihova nošnja jednim je dijelom formirana od seljačkog odijela (odbjegli su kmetovi nalazili utočište upravo među kozacima, jer „na Donu te nitko neće izdati“, kako se tada govorilo), a drugim dijelom od ratnih trofeja. Zanimljivo je da kozaci nikada nisu skidali odijelo s ubijenog vojnika. Čak i ako je samom kozaku odijelo bilo poderano, smatralo se da je sramno i nečasno skidati odijelo s poginulog vojnika.

Uloga vunenih tepiha u svjetskoj revoluciji Mnogi stranci koji su posjetili neki ruski dom morali su se upitati: hodaju li Rusi po zidovima? Ako ne hodaju, zašto po njima postavljaju tepihe? Odgovora je mnogo, i u svakome ima djelić istine. „Ruski vjesnik“ predstavlja jedan od najneobičnijih običaja iz sovjetskog vremena čiji su tragovi i danas prisutni u mnogim stanovima u cijeloj Rusiji.

Najkoloritnija nošnja zaporoških kozaka su suknene šalvare, papaha (visoka šubara od ovčjeg krzna sa suknenom postavom), košulja i kaftan (kaput koji se zakopčava s prednje strane, pripijen je uz tijelo i blago se zvonasto širi naniže). Suknene šalvare su se oblačile na „spodnjik“ (dugi platneni donji dio rublja) i bilo je to „termo“ rublje, jer se zahvaljujući njima kozaci nisu smrzavali zimi ili „skuhavali“ ljeti. Za spodnjik se vezala vrećica s novcem. Ona se stezala uz tijelo zajedno sa šalvarama uz pomoć „gašnjika“, tj. konopca za podvezivanje gaća. U ruskom jeziku postoji riječ „zagašnjik“ koja danas označava skrovito mjesto gdje se tajno čuva novac, i ona je kozačkog porijekla.

Kaftan bez kragne s izrezom na grudima bio je dio tradicionalne garderobe donskih i uralskih kozaka, a kasnije, u 19. stoljeću, postao je dio uniforme s rupicama i kopčama kojima se zakopčavao do grla. Pojavom vatrenog oružja kavkaski, kubanski i terski kozaci su na tradicionalni kaftan bez kragne našivali „fišeklije“ ili nabojnjače (u borbi su konjaniku bila potrebna pojedinačna punjenja) i tako se pojavila legendarna „čerkeska“ (kavkaski muški kaput).

Kozaci, kraj 19.stoljeća. Izvor: Ria Novosti

Naravno, kozak se ne može zamisliti bez papahe (krznene šubare s ravnim vrhom). U prisustvu starijih kozaka, kada se odlučivalo o važnim pitanjima, mlađi su skidali kape u znak poštovanja. Ataman je, za razliku od ostalih, nosio visoku papahu. Samo u crkvi su svi bili dužni skidati kape, i tu nije bilo izuzetaka.

O vjeri i praznovjerju

Kozaci su čuvali mundir kao oči u glavi. Krpali su ga, šivali i nosili koliko god su mogli. Nisu oni štedjeli na odijelu (odijelo je bilo izrađeno od skupocjene svile i uvijek se moglo iskoristiti za zavoje), nego su bili praznovjerni. Zaporošci su iz istog razloga nosili svoje poznate „čubove“, tj. na obrijanoj glavi su ostavljali samo jedan dugačak pramen kose koji se obavezno spuštao na lijevu stranu. Smatralo se da čovjeku na desnom ramenu sjedi anđeo i usmjerava ga na put istine, a na lijevom je đavo koga treba tjerati uz pomoć „čuba“, tj. pramena kose. Čub je bio važan elemenat kozačkog identiteta. Obavezno su ga nosili svi odrasli i iskusni ratnici. Rezanje čuba doživljavalo se kao velika sramota, jer „bez čuba kozak nije kozak“.

Smatralo se da kozak koji ubija svoje neprijatelje odlazi u pakao, ali Gospodin zna da je on to činio iz ljubavi prema domovini, pa će ga uhvatiti za čub i izvući iz grotla pakla.

Grafikon: Iz povijesti Kozaka

Drugi važan atribut kozaštva bila je srebrna naušnica u obliku polumjeseca. Zlato se iz principa nije koristilo za izradu naušnica, jer ono „treba zvečati u džepu“.

Nisu svi imali pravo nositi naušnicu. Njome je „obilježavan“ ratnik kojeg zbog njegovog socijalnog statusa treba posebno čuvati u opasnim situacijama. Probušeno lijevo uho značilo je da je kozak jedinac u obitelji, a desno da je posljednji muškarac u svojoj obitelji. Naušnica se nosila kao amajlija. Osim toga, nosili su i križić na prsima, a u postavu papahe zašivala se ikonica. Čak i u sovjetsko doba kozaci su tajno zašivala ikone u svoje šubare, a neki su čak umjesto križića, koji nisu mogli nositi, usijanim željezom utiskivali žig na grudi u obliku pravoslavnog križa.

Uniforma

Uniforma kozačke vojske pojavila se tek sredinom 19. stoljeća. Donska kozačka vojska počela je nositi „čekmenj“ (kratki sukneni kaput), sivo-plave šalvare s crvenim lampasama (širine 4 do 5 cm), čizme ili duboke cipele, a i „bašlik“ (vunenu kapuljaču), zimski čekmenj, šapku ili papahu. Kubanska kozačka vojska je nosila čekmenje od crnog sukna, tamne šalvare, „bešmet“ (štepani kaftan), bašlik, sukneni zimski ogrtač, običnu ili plitku papahu, duboke ili plitke čizme.

Vodeći svjetski dizajneri preporučuju ove sezone šubare kubanskih kozaka. Izvor: Shutterstock/Legion Media

Danas je na internetu i u velikim gradovima lako pronaći trgovinu gdje se može kupiti kozačka nošnja, ali ne kao kostim za predstavu, nego kao odijelo za svaki dan. Neke od tih trgovina imaju poetske nazive, primjerice „Kozačka zora“ ili „Kozačka tezga“. Tamo se mogu kupiti čerkeske, bešmeti, bašlici, opasači, šalvare i papahe raznih oblika i boja, u svim veličinama i od različitog materijala.

Scena iz filma Tihi Don (1957.), snimljenog po istoimenom romanu Mihaila Šolohova. Izvor: kinopoisk.ru