VDNH, hram ljudskog rada

VDNH - svojevrsni hram ljudskog rada kojemu se divio cijeli Sovjetski Savez!

Foto-galerija: Izložba dostignuća narodne privrede, nekad i danas.

VDNH (Izložba dostignuća narodne privrede) otvorena je 1939. Tada to nije bio samo jedan od najvećih izložbenih kompleksa na svijetu. VDNH se sastoji od 250 izložbenih paviljona posvećenim određenim republikama ili određenim područjima privrede, znanosti i tehnike, od kojih je gotovo svaki remek djelo arhitekture. Nakon razdoblja propadanja koje je započelo 1990-ih, odlučeno je da se ovom pejzažno-arhitektonskom čudu vrati staro ime, sjaj i prijašnja namjena.

Staljinski Versailles

Fontane, skulpture, 136 hektara parkova, 250 izložbenih paviljona, od kojih je svaki od njih ili remek djelo arhitekture ili originalna zasebna građevina. VDNH se sada nalazi gotovo u samom središtu Moskve, jer se grad u međuvremenu značajno proširio. Krajem 1930-ih bila je to periferija i na toj ledini živjela je romska čerga. Teren je pet godina pripreman za izgradnju. Graditelji su metar po metar potiskivali romsko stanovništvo izvan granica tog područja - šumu su sjekli, a gole površine zalijevali betonom. Postojala je čak i legenda koja kaže da je prema budućem izložbenom kompleksu prokopana posebna grana moskovskog metroa radi dopremanja eksponata.

Tijekom prva dva i pol mjeseca rada VDNH je posjetilo nevjerojatnih 3 milijuna ljudi. Sljedeća godina ponovo bilježi milijune posjetitelja. Tu su se mijenjale ljudske sudbine - ljudi su na VDNH dolazili kao obični radnici, a odlazili kao pobjednici natječaja i nositelji ordena, pa im je karijera nakon toga cvjetala. Režiser Ivan Pirjev o tom je mjestu 1941. snimio jednu od najpopularnijih komedija epohe Svinjarka i pastir, film o ruskoj seljanki i dagestanskom pastiru koji su se upoznali na VDNH-u i zavoljeli.

Izvor: Alamy/Legion Media

Kada je 1941. počeo Drugi svjetski rat, VDNH je zatvoren i mnogi eksponati evakuirani su iz grada. No zanimljivo je da za vrijeme njemačkog bombardiranja nijedna bomba nije pala na područje izložbenog kompleksa i nijedna građevina nije srušena.


Prvenstvo zemlje u radu

Država nije žalila sredstava kad se radilo o VDNH-u, a bili su tu troškovi i izgradnje, i puta, i smještaja i hrane za delegacije iz cijele ogromne zemlje. Tu su bile i medalje i diplome. Vlada nije štedjela na nagradama - dodjeljivalo se na tisuće diploma i nagrada. Taj sustav funkcionirao je bolje od svake druge agitacije, jer kada stotine tisuća ljudi vrativši se u svoje gradove i sela svjedoče o bogatstvu i raskoši Moskve, o srdačnosti s kojom su dočekani, vrijednosti rada i truda šire se i rastu. Cijela zemlja sudjelovala je u svojevrsnom prvenstvu u postavljanju rekorda u području industrije i poljoprivrede.

Fontana Prijateljstvo naroda noću: 15 ženskih figura u zlatu obučenih u narodne nošnje 15 sovjetskih republika; svaka u ruci nosi po jedan proizvod karakterističan za svoju republiku. Snimak iz 1954. Iz slobodnih izvora


Gradske legende

Postoji mnogo legendi o VDNH-u. Za neke od njih neočekivano se pokazuje da su istinite. Neko vrijeme uporno su kružile glasine kako unutar VDNH postoji bunker sa zalihama vode i hrane za slučaj rata, u kojima bi tristo ljudi moglo preživjeti dva dana. Pokazalo se da je to istina. Do bunkera vodi tajni prolaz koji se nalazi ispod Lenjinovog kipa.

Izvor: Ria Novosti

Moskovski gradonačelnik Sergej Sobjanjin nedavno je donio odluku da se kompleksu vrati povijesno ime te stari sjaj i namjena. To budi nadu da će paviljoni uskoro biti restaurirani, da će novogradnja biti srušena, tlo kultivirano, ribnjaci očišćeni a trgovci otjerani iz tog hrama, tog remek djela krajobrazne arhitekture.

Pedesetih godina kod paviljona Kozmos stajao je ogroman spomenik Staljinu visok 25 metara. No malo tko je znao da se u velikom kipu Staljina nalazi još jedan mali Staljinov kip. Kao kod matrjoške. Naime, najprije je izrađena maketa spomenika, koja je zatim postavljena na mjesto, pa je komisija došla i dala odobrenje. No, kada je počelo podizanje velikog Staljina, postavilo se pitanje što učiniti s malim. Nitko se nije usudio narediti njegovo rušenje – pa je pronađeno solomonsko rješenje: „veliki“ spomenik postavit će se povrh makete tog istog spomenika.

Središnji paviljon VDNH-a. Do njega se dolazi glavnom alejom uokvirenom svjetiljkama u obliku klasova pšenice. Iz slobodnih izvora

Jednom je Staljin došao na VDNH vidjeti kako se gradi paviljon Gruzija (Staljin je bio Gruzijac) i tom prilikom je zapalio lulu. Čuvar mu je prišao i drhteći od straha izgovorio: „Druže Staljine, ovdje je pušenje zabranjeno“. Staljin je prestao pušiti. Čuvar se spremio za uhićenje... Ipak, nekoliko dana kasnije iz Kremlja je došao kurir koji je uručio čuvaru diplomu i novčanu nagradu „za iskazanu budnost“.


Epoha preporoda

Nakon raspada Sovjetskog Saveza VDNH je pala u letargični san. Taj spomenik radu više nije bio potreban novoj ideologiji. I ime je promijenjeno u Sveruski izložbeni centar (VVC). Paviljoni su se počeli iznajmljivati i služiti kao trgovine i tržnice. Štošta se tu prodavalo - med, krzno, integrirana kola, indijski mirišljavi štapići, bjeloruska trikotaža... Aleje parka obrasle su korovom, objekti su postajali neupotrebljivi.

Izvor: ITAR-TASS

Tijekom posljednjih godina obavljena je totalna rekonstrukcija moskovskih parkova, ali kompleksom VDNH i dalje se nitko nije bavio. To je posljedica činjenice da je izložbeni kompleks u federalnoj nadležnosti, dok je za sve ostale moskovske parkove nadležan grad.

Međutim, nedavno je izložbeni kompleks predan gradskim vlastima, a moskovski gradonačelnik Sergej Sobjanjin donio je odluku da se kompleksu vrati povijesno ime te stari sjaj i namjena. To budi nadu da će uskoro paviljoni biti restaurirani, da će novogradnja biti srušena, tlo kultivirano, ribnjaci očišćeni a trgovci otjerani iz tog hrama, tog remek djela krajobrazne arhitekture.