Eastern i crveni western

Mjesto radnje: Divlji zapad i Srednja Azija

Sovjetski eastern ima dva podžanra: eastern u užem smislu i takozvani „crveni western“. Crveni western je gotovo identična kopija američkog originala. To je film o kaubojima i Indijancima čija se radnja događa na Divljem zapadu (recimo, Naoružan i vrlo opasan Vladimira Vajnštoka ili komični vestern Čovjek iz bulevara Kapucina). Međutim, dok su u američkim filmovima glumili autentični predstavnici lokalnih starosjedilačkih naroda, u sovjetskim filmovima Indijance su igrali pripadnici balkanskih naroda ili Mongoli.

Za razliku od ovih filmova, radnja „pravih“ easterna odvija se na istoku, a ne na zapadu, u azijskim republikama Sovjetskog Saveza (Bijelo sunce pustinje, Oficiri, neki od filmova iz televizijskog serijala Državna granica).  

Vrijeme radnje: prije ili poslije Ruskog građanskog rata

Radnja prvih američkih westerna odvija se u vrijeme „ratova s Indijancima“, tj. osvajanja divljih teritorija na Zapadu. Kao varijanta, radnja se nekad smještala i u razdoblje sukoba između Sjevera i Juga ili na sam početak 20. stoljeća.

Vrijeme radnje easterna je najčešće jedan od najdramatičnijih trenutaka u ruskoj povijesti - Ruski građanski rat, ili burno desetljeće nakon ovog rata (Bijelo sunce pustinje, Svoj među tuđima, tuđ među svojima Nikite Mihalkova, Neuhvatljivi osvetnici Edmonda Keosajana).  

Glavni junaci: crvenoarmejci i prijatelji bljedolikih

Scena iz filma Čovjek iz bulevara Kapucina. Izvor: kinopoisk.ru

U prvim westernima glavni junak (kauboj, pionir-doseljenik ili šerif pograničnog gradića) bio je besprijekorno plemenit i pošten. Po pravilu, to je usamljeni junak, koji traži avanture, ponekad skitnica. Tijekom evolucije žanra, ponekad je i pljačkao banke i vlakove, pucao na sve strane i otimao devojke. Odličan je strijelac (često iz pištolja puca s visine kuka i nikad ne promašuje), izvanredan jahač, staložen i neovisan, egocentričan individualac. Slijedi samo svoje osobne ciljeve, bila to laka zarada ili osveta.

Moralnost glavnog junaka easterna uvijek je na najvišoj razini. On postupa na temelju ideja i u ime općeg dobra. Glavni junak ni u kojem slučaju nije individualac i usamljenik, već je gotovo uvijek član nekog kolektiva ili grupe (recimo, pripadnik Crvene armije ili Izvanredne komisije za borbu protiv kontrarevolucije i sabotaže - ČK), koja teži k višim ciljevima.

Pritom glavni junak u sovjetskom filmu nema obvezno samo junačke osobine i ne posjeduje neke izvanredne sposobnosti. Može biti fizički slab, loš jahač ili nikakav strijelac, kao mister Fist u filmu Čovjek iz bulevara Kapucina, recimo, ili Petruha u filmu Bijelo sunce pustinje. Njegova glavna snaga je svijest o vlastitoj ideološkoj ispravnosti.

Za eastern je karakteristično da je sastav pozitivnih junaka internacionalan (Ciganin Jaška u Neuhvatljivim osvetnicima ili Said, pripadnik naroda iz Srednje Azije u Bijelom suncu pustinje itd). 

Sporedni junaci

Scena iz filma Čovjek iz bulevara Kapucina. Izvor: kinopoisk.ru

U klasičnom westernu pozitivni junaci su samo kauboji, dok su Indijanci prikazivani kao zlotvori. Seljaci i obični građani prikazani su samo letimično. Obično su to ljudi koji nisu u stanju da obrane svoje interese i stavove, koji priznaju vlast jačeg i koji od glavnog junaka očekuju pomoć (klasičan primjer: Sedmorica veličanstvenih).

Crveni western prikazuje Indijance sa simpatijom, kao potlačen narod koji se bori za svoja prava. I seljaci imaju najpozitivnije osobine. 

Ljubavna priča

Scena iz filma Bijelo sunce pustinje. Izvor: kinopoisk.ru

U zapadnom westernu gotovo uvijek postoji ljubavna priča. Heroina je plemenita djevojka, žrtva, kao u filmu Mekenino zlato, a ponekad vješta varalica ili čak prostitutka. Junak westerna ima veliki broj bivših momaka i omiljen je među ženama.

Što se romantike u easternima tiče, u većini slučajeva nje jednostavno nema. Iznimku čine crveni westerni, u kojima postoji junakinja (recimo, kćerka vlasnika plantaže Pojndekstera u Jahaču bez glave, a nekad je to i idealizirana pjevačica iz salona). Međutim, sve u svemu junak u ljubavi nije obvezno i iskusan te uspješan.

U easternima u užem smislu romantična priča po pravilu ne postoji. Junak je ili već oženjen (kao Suhov iz Bijelog sunca pustinje, koji svojoj dragoj piše pisma) ili je jednostavno suviše zauzet mislima o Svjetskoj revoluciji. Ponekad, kao u filmu Svoj među tuđima, tuđ među svojima, ženskih likova uopće ni nema.