Maksim Gorki – pisac socijalističkih romana i pehist u ljubavnom životu

Veliki proleterski pisac Maksim Gorki (drama Na dnu, roman Mati) čitav život nije imao sreće sa ženama. Volio ih je, no one nisu njega.


Izvor: Natalija Mihajlenko

S 19 godina Gorki je bio potpuno usamljen te se čak pokušao ubiti. Pucao si je u pluća te je potom čitav život imao problema s plućnim bolestima. Kad je došao k sebi, zatražio je pomoć od psihologa. Liječnik mu je rekao: „Pronađi si djevojku koja se razumije u ljubav. To će ti biti od koristi“.

Više iz ove rubrike:

Ruska sudbina Immanuela Kanta
Veliki njemački filozof Immanuel Kant, utemeljitelj klasičnog idealizma, živio je u Königsbergu, u Istočnoj Pruskoj. Taj grad se danas naziva Kalinjingrad, to je ruski teritorij. Dakle, može se reći da je Kant malčice i ruski filozof, a njegova sudbina je u potpunosti ruska.

Isadora Duncan: ples s Rusima
Poznata američka plesačica Isadora Duncan (1877.-1927.) imala je dosta tog ruskog. I ne samo zbog toga što se njezina romansa pročula po čitavom svijetu. Kao ni zbog toga što je često boravila u Sovjetskoj Rusiji te je plesala pred revolucionarnim mornarima. Već zbog toga što je otplesala čitav svoj život – odlučno, nepromišljeno, silovito. A to je baš na ruski način.

Leteći Nižinski – majstor baletnih skokova i erotskih skandala
U povijesti ruskog baleta ima puno zvijezda, ali je Vaclav Nižinski (1889.-1950.) najlegendarnija. I to prije svega zahvaljujući svojim skokovima. Tijekom plesa skakao je toliko visoko da se činilo da zapravo leti. Njegovi suvremenici su ga nazivali „letećim Nižinskim“, „carom zraka“.

Anton Čehov: genij izdavačkih ugovora
Veliki ruski pisac Anton Čehov (1860.-1904.) čitav je život očajno trebao novce. Tko zna bi li napisao mnoga svoja remek-djela da nije živio u takvim okolnostima.

Gorki je našao udanu ženu, šest godina stariju od njega. Romansa nije bila uspješna, odbila je napustiti muža. Rastali su se, a za dvije godine ponovno su se susreli. Kad je saznao da živi sama, bez muža, Gorki je pao u nesvijest od sreće. Ponovno su se spanđali, te počeli živjeti u kupaonici u dvorištu kuće u kojoj je živio neki svećenik-alkoholičar. To je davalo posebni šarm odnosu.

Pitanje o seksualnom životu bilo je za njega jako osjetljivo. Kao mladić redovito je posjećivao seksualne orgije, no nikad nije sudjelovao u njima. Naslonjen na zid, pjevao je narodne pjesme, nadajući se da će iskupiti grijehe sudionika te ih usmjeriti na put istine. Te je scene potom opisao u romanu Život Klima Samgina. 

Gorki je jedno vrijeme živio s mladom prostitutkom, tvrdeći da i nju želi usmjeriti na put istine. Potom se upoznao s Marijom Andrejevom, glumicom MHT-a i učenicom Stanislavskog. Bila je tad udana. Gorki je s Andrejevom otputovao u Ameriku skupljati novac za revoluciju i svima je predstavljao kao svoju ženu. Završilo se tako da je tisak napravio skandal, prozvavši pisca anarhistom i poligamistom. U hotelima su ih odbijali smjestiti zajedno u sobe, s riječima: „Nije vam to Europa“. Gorki nije na kraju skupio novce za revoluciju. Ljubav je stala na put ostvarenja tog plana.

Nakon revolucije često su mu se obraćali za pomoć. Jednom mu je prišla mlada pjesnikinja, plakala je: imam dojenče, a nemam mlijeka. Gorki je odmah napisao pismo u odgovarajuću ustanovu koja je davala mlijeko, te je natuknuo, kako bi ubrzao čitavu stvar, da se radi o nezakonito rođenom djetetu. Potom je k njemu pojurila čitava masa mladih majka. Uskoro se pobunio onaj koji je bio odgovoran za mlijeko te je izjavio da nije u stanju osigurati mlijeko za toliki broj djece Gorkog, a sam pisac bi se pisac, zbog svojeg zvanja, trebao postidjeti!

U 1919., odmah nakon revolucije upoznao se sa ženom koja se prezivala Benkendorf-Budberg. I ona se zvala Marija, postala je tajnica Gorkog. Imala je reputaciju međunarodne avanturistkinje. Pričalo se da je povezana s engleskom obavještajnom službom te istovremeno s NKVD-om. Nazivali su je „ruskom lady“, što je bila aluzija na junakinju romana Tri mušketira Alexandra Dumasa.

Počeli su živjeti zajedno. I sve bi bilo dobro da u Rusiju nije doputovao poznati pisac znanstvenih romana Herbert George Wells. Nije mogao pronaći hotelsku sobu, zato se doselio kod Gorkog. Wells je ostavio neprivlačni portret žene: „Zapuštena je, čelo joj je izbrazdano borama, nos slomljen. Brzo jede, gutajući ogromne komade, pije puno votke, ima pomalo grub, promukli glas, vjerojatno zbog toga što je strastvena pušačica“.

No to uopće nije spriječilo Wellsa da s njom uđe u jednu ljubavnu romansu. Jedne noći kobajagi je slučajno pobrkao vrata te ušao u njezinu sobu. Ujutro ih je Gorki pronašao u istom krevetu. Marija je smirivala muža: „Ma što vam je! Pa i za ženu s najvećim apetitima za muškarce dva poznata pisca su ipak previše! A k tome, Herbert je stariji od vas!“

Nakon smrti Gorkog preselila se u London. Romansa s Wellsom se nastavila te je na kraju prerasla u ozbiljan odnos. I dalje je Wellsa oduševljavala. Mogla je popiti takvu količinu nerazblaženog džina, kakvu nije mogao popiti ni mornar. A pritom ne bi bila pijana. U poodmakloj dobi započinjala bi od jutra sa sto grama votke i tek bi onda doručkovala. Ipak nikad se nije udala za Wellsa. Gorki je još uvijek bio živ u njezinom sjećanju. Proleterskog pisca zapala je izuzetna žena. Žena o kojoj dan-danas kruže legende.