Ruska sudbina Immanuela Kanta

Veliki njemački filozof Immanuel Kant, utemeljitelj klasičnog idealizma, živio je u Königsbergu, u Istočnoj Pruskoj. Taj grad se danas naziva Kalinjingrad, to je ruski teritorij. Dakle, može se reći da je Kant malčice i ruski filozof, a njegova sudbina je u potpunosti ruska.


Izvor: Natalija Mihajlenko

Kad je sredinom 18. stoljeća Istočna Pruska ušla u sastav Ruskog Carstva, Kant je napisao molbu da mu se da radno mjesto predstojnika Katedre za metafiziku na lokalnom sveučilištu. Odbili su mu molbu, rekavši da filozof ima suviše maleni radni staž. Njegove radove čitala je čitava Europa, a predbacivali su mu maleni staž!  

Više iz ove rubrike:

Kako je Mendeljejev letio balonom
Dmitrij Ivanovič Mendeljejev (1834.-1907.) - veliki ruski kemičar, tvorac Periodnog sustava elemenata koji je proizveo u znanosti senzaciju usporedivu s otkrićem električnog svjetla. Nacionalna mitologija pripisuje mu i stvaranje votke.

Isadora Duncan: ples s Rusima
Poznata američka plesačica Isadora Duncan (1877.-1927.) imala je dosta tog ruskog. I ne samo zbog toga što se njezina romansa pročula po čitavom svijetu. Kao ni zbog toga što je često boravila u Sovjetskoj Rusiji te je plesala pred revolucionarnim mornarima. Već zbog toga što je otplesala čitav svoj život – odlučno, nepromišljeno, silovito. A to je baš na ruski način.

Nemirovič-Dančenko: kazalište kao život
Ime poznatog redatelja Vladimira Nemiroviča-Dančenka (1858.-1943.) obično se spominje zajedno s imenom Stanislavskog. I to je pravedno. Zajedno su stvorili Moskovski hudožestveni teatar, na scenu postavljali predstave, radili rame uz rame.

Knez Kropotkin, otac ruskog anarhizma
Otac ruskog anarhizma knez Petr Kropotkin (1842.-1921.) maštao je o svijetu bez nasilja i državne vlasti. Shvaćao je društvo kao dobrovoljno suradništvo slobodnih ljudi. Danas njegove ideje nisu ništa manje aktualne nego u 19. stoljeću.

Nastavio je pisati molbe te su ga na kraju uzeli na sveučilište – držao je lekcije iz fizičke geografije. No koliko je bio moćan u filozofiji, toliko je bio slabašan u geografiji. To nije bila fizička, materijalna geografija, već prije metafizička. Kant je, recimo, uvjeravao svoje studente da u Rusiji postoji riba jesetra koja jede kamenje kako bi potonula na dno. A u okolici Orenburga žive maleni ljudi s malenim repovima.

Voljeli su ga u gradu, iako su smatrali da je čudak. Doduše, ta ljubav nije dugo trajala. Šest mjeseci nakon Kantove smrti u njegovoj kući napravili su kafić, a potom su sve srušili ne bi li na tom mjestu izgradili radionicu šešira

Tako završava fizička povijest Kanta i započinje metafizička. Ni ne znajući, filozof je stupio u polemiku s tad još uvijek nerođenim Lenjinom. Lenjin je tvrdio da svaka kuharica može voditi državu. A Kant se, pak, pitao: „A tko od državnih muževa može dosegnuti istinsku umjetnost kuharica?“. 

Prolazile su godine te je izašao čuveni Bulgakovljev roman Majstor i Margarita koji započinje scenom na Patrijarškim ribnjacima. Voland (pseudonim Satane) koji je posjetio Moskvu duhovito priča kako je doručkovao s Kantom. Njemački filozof naveo mu je pet dokaza o postojanju Boga. Volandu su odgovorili u duhu postrevolucionarne antireligiozne propagande: vaš će Kant vjerojatno završiti na Soloveckim otocima zbog takvih riječi! Odnosno bit će podvrgnut represijama. U 20-im godinama na tim otocima nalazio se jedan od najsurovijih kazneno-popravnih logora.

Tisuće ruskih čitatelja prvi put su saznali za Kantovo ime iz tog fantastičnog ulomka. No najfantističnije je to da se on zaista i ostvario. Kantov potomak Vladimir Fiedler postao je nakon revolucije inženjer te se počeo baviti projektiranjem tvornica u Sibiru, a potom na Uralu. Otprilike u tim mjestima, gdje, prema Kantovim predožbama, žive ljudi s repovima. 

Njegova sudbina bila je tragična. Fiedler je 1932. umro u tajanstvenim okolnostima. Postoji verzija da su ga ubili. Postumno su proglasili da je bio engleski špijun i neprijatelj naroda, odnosno de facto su ga represirali. Doduše, nikad nije dospio na Solovecke otoke. A još se govori da je potomak filozofa bio vjernik

Ali ni tu se ne završava ruska priča s Kantom. U rujnu prošle godine, daleko od  Königsberga, u južnom ruskom gradu Rostovu na Donu, dogodio se tragični incident. Muškarac se kasno navečer vraćao kući te je odlučio kupiti pivo. Zaustavio se pored trgovine i započeo razgovor s nekim mladićem. Počeli su raspravljati o Kantovoj filozofiji. Odlučili su vidjeti tko od njih pravilnije shvaća Kantove metafizičke teorije. Rasprava je prerasla u tuču. Mladić je izvadio iz džepa pištolj i nekoliko puta pucao u svojeg protivnika.

Ne samo da Kanta vole u Rusiji, već pri određenim okolnostima mogu i pucati zbog njegovih uvjerenja! 

Postoji jedna slavna Kantova zabilješka, kao naručena za gore spomenutu priču. Usprkos njemačkoj nacionalnoj tradiciji, Kant nije trpio pivo. „Pivo je“, govorio je filozof, „piće odurnog okusa“.