5 najomiljenijih sovjetskih crtića

Sovjetski animirani filmovi svojom umjetničkom vrijednošću, ljudskim osobinama koje propagiraju i posebnom ljepotom predstavljaju veliki svijet za sebe i kulturni fenomen posebne vrste, a vjerojatno i jednu od najvećih epizoda ljudske kreativnosti u povijesti filma. Oni su ostali dio kulture suvremene ruske djece i često se danas emitiraju na ruskim TV kanalima. Predstavljamo vam pet popularnih crtića za koje se bez pretjerivanja može reći da ih u Rusiji znaju apsolutno svi.

Ну, погоди! (Pazi se!)

Sovjetska djeca imala su svoj crtić Tom i Jerry, jedino što su u glavnim ulogama bili vuk i zec, umjesto mačka i miša. Radi se o najpopularnijoj animiranoj seriji u Sovjetskom Savezu pod nazivom Ну, погоди!. Zaplet je vrlo jednostavan: Vuk (nema određeno ime) pokušava uhvatiti Zeca. Ipak, Ну, погоди! nikako nije obična kopija crtića Tom i Jerry. Naravno, i ovdje se radi o urnebesnoj komediji koja obiluje jurnjavom i komičnim padanjima, ali, za razliku od američkog serijala, u njemu nema ekstremnog nasilja. Vuk je karikatura huligana – puši, pije i nosi modernu odjeću (poput havajskih košulja i traperica sa „zvonastim“ nogavicama), a to su stvari na koje se u sovjetskom društvu nije blagonaklono gledalo. S druge strane, Zec je bio pravi primjer sovjetskog omladinca: skroman, sportaš, uvijek spreman pomoći. I kao takav, Zec je bio domišljat te je volio zbijati grube šale sa sirotim Vukom.

Dijaloga gotovo da nema: samo zapamtite da Vukova uzrečica „Ну, Зајац, погоди!“ znači „Pazi se, Zeče!“ i to je sve što vam treba da biste pratili crtani film. Ali nemojte potpuno utišati ton: događanja na ekranu prati muzika popularna u to vrijeme, uključujući čak i melodije sa Zapada koje sovjetski građani nisu mogli čuti na radiju. Serija Ну, погоди! i dalje se emitira – posljednja, dvadeseta epizoda nastala je 2012., ali se samo 16 epizoda snimljenih od 1969. do 1986. smatra klasičnim.


Krokodil Gena i Čeburaška

Sojuzmultfilm: do renesanse na karuselu
Novo vodstvo legendarnog „Sojuzmultfilm“ planira vratiti glavnom animatorskom ruskom studiju minulu svjetsku slavu.

Krokodil Gena i Čeburaška je animirani film koji se sastoji od 3 epizode, a snimljen je tehnikom „kadar-po-kadar“. Govori o prijateljstvu između junaka iz naslova, krokodila Gene, koji preko dana radi kao krokodil u zoološkom vrtu, i Čeburaške, životinje nepoznate znanosti, mekog krzna s velikim ušima, koja je u SSSR stigla iz Afrike u kutiji s narančama. Radnja je topla i emotivna, likovi – čak i oni zli, poput starice Šapokljak i njenog kućnog ljubimca štakora Larise – vrlo su ljupki, dok je filmska muzika remek-djelo. Genina pjesma o rođendanu (pjeva je u 2. epizodi koja nosi naslov Čeburaška) postala je omiljena na rođendanskim proslavama u SSSR-u, kao što je pjesma Sretan rođendan (Happy Birthday) popularna u svijetu.

Čeburaška je 2004. postao službena maskota ruskog olimpijskog tima. Slava ovog animiranog filma proširila se i izvan granica SSSR-a. Japanci, poznati ljubitelji lijepih i simpatičnih stvari, nedavno su snimili dvije obrade: u jednoj se Čeburaška pojavljuje u originalnoj priči, dok druga predstavlja izravni remake filma.


Bremenski muzikanti

U Sovjetskom Savezu su 1969. rock, modni časopisi, hipici i drugi trendovi popularne kulture nastali na Zapadu bili smatrani neprijateljskim te su bili zabranjeni u službenim medijima. Međutim, sovjetski animatori su možda razmišljali na sljedeći način: ako to u stvarnom životu ne možemo raditi, o tome možemo napraviti crtani film, na svoj način. Tako je nastala rock-opera Bremenski muzikanti. Trubadur nosi bitlsicu, zvonaste hlače i disko-košulju sa špicastom kragnom. Njegova simpatija, Princeza, šepuri se u minici po posljednjoj modi i zajedno pjevaju: „Naš je tepih livada, naši zidovi su drveće, naš je krov vedro plavo nebo! Blještavi zidovi palače nikad ne mogu biti zamjena za našu slobodu.“

Zaista, svi rođeni u SSSR-u znaju ovu „hipi“ pjesmu. Pijetao s disko naočalama, Magare s džokej-kapom, i svatko od njih ima gitaru: slika pop-kulture s početka 1970-ih je potpuna. Ne čudi što je ovaj crtani film bio popularan, čak i danas Bremenski muzikanti predstavljaju jedan od najomiljenijih i najpoznatijih sovjetskih animiranih filmova. Sve muške glasove (osim glasa Magarca) u Bremenskim muzikantima pjeva jedan čovjek – poznati glumac Oleg Anofrijev.


Tajna treće planete

Kir Buličov bio je vrlo poznat u SSSR-u kao pisac znanstveno-fantastičnih romana za djecu čija je glavna junakinja Alisa, devojčica iz visokotehnološke komunističke budućnosti. Tajna treće planete je adaptacija njegovog romana iz 1981. godine. Ovaj animirani film odlikuje složen detektivski zaplet u kojem ima putovanja kroz svemir, intergalaktičkih kriminalaca, raznih izvanzemaljaca i, naravno, robota. Ali, ovo nije samo jedna zamršena priča: kao što su Bremenski muzikanti prikaz 1970-ih godina u malom, tako i Tajna treće planete odražava sve što je pop-kultura s početka 1980-ih nudila. Obratite pažnju na izvanrednu elektronski progresivnu „svemirsku“ muziku, blještave disko boje i cjelokupnu futurističku atmosferu filma. Ako znate barem nešto o sovjetskoj animaciji, vjerojatno ste gledali Tajnu treće planete, jer se tijekom 1990-ih prikazivala u mnogim stranim državama.


Ježić u magli

Ježić u magli nosi službenu titulu „najboljeg animiranog filma na svijetu svih vremena i naroda“. Prema mišljenju 140 animatora iz cijelog svijeta koji su 2003. odlučivali o 20 najboljih animiranih filmova napravljenih do tada, Ježić u magli Jurija Norštejna zauzeo je prvo mjesto.

Ježić u magli nosi službenu titulu „najboljeg animiranog filma na svijetu svih vremena i naroda“. Prema mišljenju 140 animatora iz cijelog svijeta koji su 2003. odlučivali o 20 najboljih animiranih filmova napravljenih do tada, Ježić u magli Jurija Norštejna zauzeo je prvo mjesto. 

Video:
Ježić u magli

Ježić je remek-djelo animirane umjetnosti, pun je napetosti i emocija koje nisu karakteristične za dječje crtane filmove. Radnje nema – mali Jež kreće u posjetu svom prijatelju Medvjediću i nađe se u gustoj magli. Ostali dio filma prikazuje Ježevo putovanje praćeno upečatljivom muzikom, dok se vizije i stvarnost prepliću u magli. Film prenosi ljepotu i neizvjesnost prirode u nijansama sive i smeđe. Kao kod svih velikih umjetničkih ostvarenja, autorova poruka može se različito tumačiti, ali jedno je izvjesno: Ježić u magli ostavlja jak utisak na sve koji ga gledaju, bez obzira da li je riječ o odraslima ili djeci. Ovaj film neosporno uživa kultni status u bivšim sovjetskim republikama. Na svečanosti otvaranja Zimskih olimpijskih igara 2014. u Sočiju Ježić u magli je uz Sputnika, Periodnog sustava elemenata, Tolstoja i Dostojevskog predstavljen kao veliko dostignuće ruske civilizacije.