Kako su prije sto godina slavili Maslenicu u Rusiji

„Piramida pojedenih palačinki bila je viša od dvije Babilonske kule...“ Izvor: arhivska fotografija

„Piramida pojedenih palačinki bila je viša od dvije Babilonske kule...“ Izvor: arhivska fotografija

U Rusiji je Maslenicu slavila svaka obitelj – od najsiromašnijih obitelji, koje su čitavu godinu skupljale novac kako bi proslavile praznik proljeća i plodnosti, do carske obitelji koja je skijala, plesala na balovima te se zabavljala onako kako se zabavlja elita nekog društva. Iako su se slavlja u selima i gradovima znatno razlikovala, postojala je jedna zajednička karakteristika – tradicionalna, „obredna“ neumjerenost u jelu i piću. Budući da je danas počeo maslenični tjedan, koji će trajati do 2. ožujka, Ruski vjesnik vam donosi humorističnu crticu o tom prazniku koju je Georgij Manaev pronašao u arhivu časopisa Moskovskie novosti iz 1914.

Maslenica – prvi dan... Tu i tamo peku palačinke. No odmah se ograđuju da su to prve palačinke. A one se bacaju u vodu (u ruskom postoji izreka: „pervyj blin komom“, u hrvatskom slobodnom prijevodu: „prvi mačići se bacaju u vodu“ op. red.). No ipak ima dovoljno ljubitelja takvih palačinki. S tim prvim, „neuspjelim“ palačinkama jako dobro ide nežinskaja rjabinovka (vrsta konjaka op. red.). Nakon prvih palačinki ljudi ustaju i teturaju: ili netko nije navikao na to, ili je rjabina „malo odsjekla noge“.   

Maslenica, tjedan Jarilovih palačinki
Maslenica, tjedan na kraju zime pun veselja, obiteljskih običaja svake vrste i ukusnih palačinki koje simboliziraju sunce, prepletena s kršćanskim kalendarom, ostaje omiljeni praznik i u suvremenoj Rusiji.

Drugi dan. Stvari su ozbiljnije. Peku se pšenične palačinke, potom od heljde, te „popola“ (i jedno i drugo brašno op. red.), punjene i čiste. Domaćice su s negodovanjem nabavile losos, s proklinjanjem crni presovani kavijar. O zrnatom kavijaru samo maštaju. Kod svih naprednjaka (politička stranka iz 1912. koja je zagovarala ustavnu monarhiju op. red.poslužuje se crveni kavijar. Postoji tajni sporazum da se bijeli losos „ne lovi“. Gastronomi nazivaju donski balik (posoljeni i sušeni na zraku bočni i trbušni dijelovi crvene ribe op. red.). „pravim državnim savjetnikom“, a one palačinke u kojima se nalazi - „palačinkama s generalom“. U ime uvođenja apstinencije započinje zajedničko uništavanje „Gorkih suza“ (liker s engleskim paprom op. red.), travarice, medice, pelinkovca i smorodinke. Na ulicama se pojavljuju zamišljeni subjekti mutnog pogleda, ali zasad čvrstog koraka.

Treći i četvrti dan. Palačinke, palačinaka, palačinkama, s palačinkama, o palačinkama. Sveopće i neizostavno „trovanje“ želuca. Ogromna potražnja liječničkih medikamenata koji su pritom potrebni: šustovski konjak, kašinska madera, gorbunovski tenerif, ruska brikalovka (alkoholni napitak op. red.). Nacionalisti pijuckaju whiskey i engleski porter. U jednom provincijalnom društvu za apstinenciju opili su se svi članovi, s predsjednikom na čelu. F. I. Rodičev (političar, zastupnik Državne Dume op. red.) i kočijaš jednog dostojanstvenika odigrali su „meč“: tko će pojesti više palačinaka i popiti što više votki? Pobijedio je gospodin Rodičev. V. A. Maklakov, koji je uložio velike novce na kočijaša, izgubio je sve honorare koje je dobio tijekom sudskog procesa Bejlis (ritualno ubojstvo koje su organizirali radikalno desni političari op. red.), intendanata i zubara...  

Od te opijenosti palačinkama popuštaju živci. Na jednoj ulici dogodio se sukob čitave grupe intelektualaca. Smatrali su da je to borba desnih i lijevih, no sudionici tučnjave bili su vanpartijski pijani. Lijekovi iz vinskih trgovina prestali su djelovati. Počeli su postupno prelaziti na kapljice od mente i sodu (narodna sredstva kojim se smanjuje djelovanje alkohola op. red.).

Peti i šesti dan. Uspješna parodija na babilonsku pometnju: ljudi se počinju izražavati na nerazumljivim jezicima; bog Bakho pomiješao je jezike, uvidjevši da bi piramida pojedenih palačinki bila viša od dvije Babilonske kule...  

Snježna metafizika ruske kuhinje
Iskonsku rusku kuhinju formirale su vrlo duge zime i obilje drva za ogrjev: moglo bi se reći da cijela kuhinja proizilazi iz tradicionalnih „pećki“. Druga važna ideja je kiseljenje. Isprepletene, ove dvije ideje su na svijet donijele šči, kaše, peciva i palačinke.

Neki stanovnici su potpuno iscrpljeni; neki izgovaraju riječi koje su bliske po značenju. Palačinke se jedu i jedu. Mudri ljudi, koji pronicljivim okom gledaju u mračnu budućnost, boje se gladi. Žestice se ispijaju i ispijaju. Restorani u kojima se jedu palačinke podsjećaju na putnički parobrod tijekom ljuljanja. Na ulicama su različita tijela: koja se jedva kreću, ljuljaju, rastežu, „mrtva umorna“. U kućama su domjenci s palačinkama i raznovrsnim govorima. „Otrovanje“ želuca jako je utjecalo na glave. Govornici miješaju događaje i imena.

Sedmi dan i (na svu sreću!) posljednji... Završava Maslenica, dogorijevaju svijeće, svi junaci jedan za drugim padaju... Junaci gozbi s palačinkama. Orgiju je zamijenila dijeta. Palačinke izazivaju ideju o krvavoj osveti. Mnogi su se predali nasilju, iz mržnje prema objektu proždrljivosti. Tako se iz protokola jednog književnog policijskog nadzornika vidi da je u restoranu Jagodka jedan progresivni trgovac, osuđujući rusku proždrljivost i propagirajući surovi asketizam, razbijao boce o pod i priređivao skandale (rus. „metal ikru“). Vjerojatno je tu sastavljač protokola imao suviše lakonski stil, i zbog toga ne treba misliti da su u tom progresivnom trgovcu vidjeli nekakvu jesetru s ikrom... Ne, tu se radi o nečem puno dubljem: spiritualnijem.  

Maslenica završava tužnim uzdasima i pokajničkim molitvama:

„Dajte kiselog kupusa... kiseliš od krastavaca!“

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće