Vladimir Tolstoj je profesionalni novinar, završio je Moskovsko državno sveučilište. Već 20 godina radi kao direktor muzej-imanja Lava Tolstoja Jasna Poljana u Tulskoj oblasti. Od 2012. savjetnik je predsjednika za pitanja kulture. Stručnjak za Lava Tolstoja, davao stručne savjete tijekom snimanja filma Tolstojeva posljednja stanica Michaela Hoffmana. Izvor: Ruski vjesnik
Često pišemo o Tolstoju, naši ga čitatelji jako vole, ponekad čak kukaju što nije pisao na engleskom. Poznato je da je Tolstoj izvrsno govorio francuski, koje je još jezike znao?
Lev Nikolajevič je znao u različitoj mjeri trinaest jezika. Jako je dobro znao francuski i njemački. Dosta je dobro znao i engleski, te čitav niz rijetkih jezika kao što su, recimo, tatarski ili neki slavenski jezici, proučavao je starogrčki, čitao na njemu. I to je sve postigao kao samouk, čak je imao vlastitu metodu proučavanja jezika.
U biblioteci, u Jasnoj Poljani (rodno imanje Lava Tolstoja u Tulskoj oblasti) postoje knjige na 37 ili čak 38 jezika. U mnogima postoje tragovi čitanja Tolstoja, njegove napomene, dakle, knjige nisu samo ležale na policama, čitao ih je, koristio se njima.
Recite nam nešto o toj metodi učenja jezika?
Kroz književna djela stjecao je veliki fond riječi, bavio se prijevodom, to je, zaista, individualna metoda, teško ju je sad reproducirati, ali je Tolstoj, zahvaljujući njoj, uspješno učio jezike.
Kako se Tolstoj odnosio prema Zapadu i zapadnim piscima? Pa on je govorio da je „europska civilizacija put u propast“?
Prema piscima i književnosti odnosio se s velikim poštovanjem, u mladosti se oduševljavao idejama Rousseaua, dobro je znao Voltairea i Montaignea. Od književnosti volio je Dickensa, volio i djeci čitao Julesa Vernea, pokušavao pročitati Ilijadu i Odiseju u originalu. Što se više unosio u tekst, dobivao je sve više zadovoljstva. Započinjao bi čitati više-manje ravnodušno, no uhvatilo bi ga oduševljenje čim bi krenuo shvaćati, osjećati jezik i kontekst,
Tolstoj je bio vrlo strastven čovjek. Što mislite što bi rekao po pitanju globalizacije, interneta i drugih suvremenih karakteristika?
Prvi reci Tolstojeva romana Uskrsnuće:
„Ma kako god nastojali ljudi, kad ih se nekoliko stotina tisuća skupi na jednom, nevelikom mjestu, da iznakaze tu zemlju na kojoj se stišću; ma kako plijevili svaku travku što probije; ma kako dimili kamenim ugljenom petroleje; ma kako obrezivali drveće i ma kako istjerivali sve životinje i ptice - proljeće je bilo proljeće, čak i u gradu.“
Teško je pretpostaviti, no dovoljno je pročitati proročke retke početka romana Uskrsnuće da bi se shvatilo što je Tolstoj mislio o progresu radi prograsa. Na to je gledao negativno. U tome je vidio put koji nikamo ne vodi. Drugim riječima, mnogo toga bi danas ražalostilo Lava Nikolajeviča.
No pritom treba reći da nikad nije bio zastarjeli konzervativac, uvijek se zanimao za novo. Pojava filma nagnala ga je na pomisao da bi, zahvaljujući njemu, mogao biti zabilježen lik njegove majke koje se nije sjećao: umrla je kad je Lav Tolstoj imao samo godinu i pol. Tolstoj je odmah znao da se na vrpcu može staviti živi čovjek, s njegovim govorom te da se ta slika može kasnije ponovno prikazati.
Mislim da bi mu bio jako zanimljiv internet. Nešto bi ga očigledno jako ljutilo ili moglo ljutiti, no bila bi mu zanimljiva sama mogućnost takve ogromne koncentracije infromacija.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu