Život u udaljenom sibirskom rudniku, bez doticaja sa svijetom

Elena Černiševa, pobjednica natjecanja World Press Photo, provela je deset dana u rudniku Kupola, gdje se zlato i srebro vade u teškim uvjetima (temperature mogu pasti od – 50 stupnjeva Celzijusa). Obišla je rudnik koji se nalazi 400 metara ispod površine Zemlje, vidjela svakodnevni život rudara i fotografirala beskrajne krajolike Čukotke prekrivene ledom.

Zlatni rudnik Kupola nalazi se na rubu Istočnog Sibira, u Čukotki.

Do njega se može doći avionom, let iz Magadana (10 306 km od Moskve) traje dva sata. U razdoblju najnižih temperatura – između studenog i travnja – postoji i ledena cesta duljine 350 km do luke Pevek (najsjeverniji ruski grad). To je glavna ruta za opskrbu industrijskom opremom i drugim dobrima.

Ova regija u Sibiru vjerojatno je druga regija po količini zlatnih rezervi, ispred se nalazi samo Južna Afrika.

Tu je i staklenik u kojem se svakodnevno uzgaja otprilike 25 kilograma svježe salate.

Rudnike vodi međunarodni tim. Rusi i Ukrajinci čine 75% radnike, dok su ostali zaposlenici Kanađani, Nijemci, Brazilci, Čileanci i Mađari.

Radna smjena traje dva mjeseca, radi se 12 sati dnevno, a onda slijedi dva mjeseca odmora.

''Stambeni dijelovi podsjećaju na svemirsku stanicu s velikim hodnikom i spavaćim krilima s obje strane. Ti stanovi su tihi, daleko od buke, a dijelovi hodnika su namijenjeni i za društvene aktivnosti – tu je teretana, stol za stolni tenis, bilijar, knjižnica, soba za molitvu itd'', govori Elena.

''Danas je ovaj rudnik najsuvremeniji na svijetu, bez obzira što se nalazi na jako izoliranom mjestu, u najokrutnijim vremenskim uvjetima. Izgleda kao set za neki znanstveno-fantastični film. U svakom dijelu uključene su napredne tehnologije, suvremeni uređaji rade kako bi se smanjila opasnost za radnike'', Elena Černiševa dijeli svoje utiske.

Prije nego što je kanadska kompanije Kinross Gold počela vaditi zlato u 2008., ovdje su rude iskopavali Staljnovi zatvorenici u 30-im godinama 20. stoljeća.