Oprez! Tajna jezična policija vreba svaku pravopisnu grešku na javnim površinama

Izvor: Getty Images / Fotobank

Izvor: Getty Images / Fotobank

U Moskvi se pojavila tajna organizacija, koja nalazi i ispravlja pravopisne greške u javnom prostoru – od ograda do natpisa na institucijama i spomenicima.

U Moskvi, na Poklonnoj gori, noću nema nikoga. To nije stambeni dio, to je park, memorijalni kompleks posvećen žrtvama Drugog svjetskog rata. Nitko nije primijetio mlade ljude u maskama koji se kradomice približavaju. Postavili su stražara, namontirali uređaj pored jednog od spomenika te počeli skidati tablicu. Na prvi pogled izgledaju kao vandali koji uništavaju spomenik. Ali to je samo, ponavljam, na prvi pogled. Nakon što su demontirali metalnu tablicu „Nestalim bestraga vojnicima“ (Пропавшим безвести солдатам без могил), izvadili su iz torbe istu takvu tablicu i učvrstili je na isto mjesto. Ujutro nitko nije primijetio zamjenu. Na novoj tablici dodan je samo jedan razmak između „bez“ i „vesti“. Dakle, stoji ista stvar, samo bez gramatičke pogreške.

Tako izgleda akcija koju je planirala tajna pravopisna policija – grupa moskovskih entuzijasta koja se bavi ispravljanjem gramatičkih grešaka. Prije nekoliko mjeseci proveli su „istragu“ na ulicama Vladimira, starog grada koji se nalazi 180 km sjeveroistočno od Moskve. Tad su ispravili oko 40 grešaka na ulicama. Dogovorili su se za suradnju s lokalnom službom za ruski jezik – javnom organizacijom koja pruža savjetodavne usluge lokalnim studentima i filolozima.


Fotografija ljubaznošću Organizacije

Tijekom tih mjeseci u njihovoj udruzi na popularnoj društvenoj mreži Vkontakte pojavilo se nekoliko tisuća pretplatnika. Mnogobrojni pomoćnici šalju im informacije o greškama. „Za nas nema razlike, nigdje nije dopuštena greška. Ako pronađemo grešku na natpisu na ogradi ili vitrini, sami je ispravljamo. Ako je greška, pak, na reklamnom banneru ili na tablici zgrade, tad pišemo službeno pismo odgovarajućim instancama“, govori Petr, student prve godine humanističkog fakulteta jednog od moskovskih sveučilišta. „Na naša pisma, u pravilu, odmah odgovaraju“, dodaje, „a potom ispravljaju greške“. Petr nije želio otkrivati svoje prezime, kao ni ostalih članova grupe. Rekao je samo da u policiju ulazi učiteljica ruskog jezika i književnosti jedne od moskovskih škola (ona je i inicijator organizacije), nekoliko njezinih bivših i sadašnjih učenika.


Rat zbog grešaka

Između ćudi i logike: nekoliko zanimljivih činjenica o ruskom jeziku
Pravila ruskog jezika su složena i mnogobrojna. Osim toga, postoji jako puno iznimaka koje ne podliježu tim pravilima. Ponekad se čak ni profesionalni lingvisti ne mogu složiti oko toga kako je pravilno upotrebljavati neku pojedinu riječ. A kako je tek onda običnom čovjeku? S druge strane, kad bi se jezik samo rukovodio za logikom, vjerojatno ga ne bi bilo tako zanimljivo proučavati...

Grupa ima i ideološki program. „Ako promatramo, pod utjecajem francuskog teoretičara Jacquesa Derridaa, svijet kao tekst“, objašnja Petr, „onda se čini da, ispravljajući greškice, mijenjamo svijet“. To apsolutno redigiranje odgovara takozvanoj teoriji malih stvari, koncepciji koju su na prvi plan stavili ruski revolucionari krajem 19. st. To je zapravo bio pokušaj da se život poboljša redom dosljednih „malih“ socijalnih promjena, dakle, ne revolucionarnim putem. Ova grupa upravo to i radi: sudeći po trenutnom angažmanu volontera i dinamici rasta grupe na društvenoj mreži, mala stvar (grupa učenika ispravlja greške) mijenja život čitave države.  

Plodno tlo za ovaj projekt bilo je pripremljeno još početkom 2000-ih, kad je na ruskom internetu nastao pokret „mrežnih padonkaffa“ (rus. setevyh padonkaff). To su mladi ljudi, koji su u pismu koristili takozvani ortoart, odnosno fonetski zapis govor: „piši kako čuješ“. „Podonki“ (rus. društveni ološ, šljam) su stvarali tekstove koji su imali različitu razinu literarnosti – od slučajnih odgovora na forumima do priča i stihova koji su dokraja zanemarivali gramatička pravila. Kao odgovor na njihovu djelatnost na mreži su se počeli pojavljivati takozvani naci-gramatičari. Oni su padali u bijes zbog najmanje greške. Ako su „podonki“ ismijavali pravopis, onda su se naci-gramatičari rugali onima koji dopuštaju greške. Sprdali su se s njima, razmjenjivali informacije o tim strašnim prekršajima u kojima se umjesto „a“ pisalo „o“. Ipak jedina preokupacija naci-gramatičara bila je ta da organiziraju hajku na nepismene autore na internetu. Zasluga pravopisne policije je u tome da je uspjela konstruktivno usmjeriti tu energiju. Jučerašnji učenici konačno su se ostavili kafanskih razgovora i izašli na ulice.   


Pismenost valja platiti

Značenja i sustav ruskih imena
Mnogi misle da čovjekovo ime utječe na njegovu sudbinu. U Rusiji postoji bogat, ali precizan i ustaljen sustav: ime - skraćeno ime - nadimak koji koriste bliski ljudi, dok je svaka epoha ostavila neki trag i donijela neka nova imena. Kakva imena ruski roditelji daju svojoj djeci i kako se pomoću imena može izraziti odnos prema nekome?

Ta priča počela je 23. veljače prošle godine na Dan ruske vojske i traje već godinu dana. Dečki su šetali po memorijalnom kompleksu na Poklonnoj gori i vidjeli spomenik s greškom. Upravo im je tad pala na pamet ideja projekta Tajne pravopisne policije. Počeli su misliti o tome kako se ta greška može ispraviti. Potom su pisali pisma u institucije – u upravu muzeja na Poklonnoj gori, Upravu Moskve, Odjel za kulturnu baštinu, Moskovski arhitektski odbor, Fond za očuvanje ruskog jezika, Odjel za kulturu Moskve, Ministarstvo kulture Rusije. U Odjelu za kulturu rekli su nam da se obratimo Ministarstvu kulture, no tamo nam uopće nisu odgovorili. Odjel za kulturnu baštinu je izjavio da će to pitanje razmotriti u 2015. „Baš čitam satiričnu knjigu 'Da, gospodine premijere' Jonathana Lynna, u njoj se navodi na koji način birokracija odbija molbe, recimo: 'Za razmatranje tog pitanja potrebna je pedantna priprema dokumentacije, zbog toga je potrebno sazvati odbor ministarstava za proučavanje tog pitanja“, smije se Petr.

Dečki su se obratili novinarima te je u tisku objavljena vijest o grešci na spomeniku. Nakon toga pisao mi je predstavnik Ruske vojno-povijesne zajednice. Rekao im je da ima novce za ispravljanje tablice. A Odjel za kulturnu baštinu Moskve pristao je, sa svoje strane, ispraviti za te novce tablicu (radi se o sumi od 5 tisuća dolara). Ostvariti uplatu novca iz jedne u drugu organizaciju može se jedino ako se osnuje zasebni projekt. Započele su, naravno, birokratske komplikacije. Na kraju čitava stvar od sredine listopada 2013. stoji na istom mjestu. 

„U dogledno vrijeme napisat ćemo im projekt ispravljana na trima stranicama i nadam se da će funkcionirati ta varijanta. U protivnom, prikupit ćemo potrebnu sumu, naručit ćemo tablicu u radionici te ćemo je kradomice zamijeniti. To se jednostavno više ne može trpjeti“.