Značenja i sustav ruskih imena

Mnogi misle da čovjekovo ime utječe na njegovu sudbinu. U Rusiji postoji bogat, ali precizan i ustaljen sustav: ime - skraćeno ime - nadimak koji koriste bliski ljudi, dok je svaka epoha ostavila neki trag i donijela neka nova imena. Kakva imena ruski roditelji daju svojoj djeci i kako se pomoću imena može izraziti odnos prema nekome?
Ivan Budalica (Ivan - durak). Ilustracija iz knjige „Tolstoj za djecu“ Michela Seviuexa

Stranci smatraju da je Ivan najtipičnije rusko ime. Ono je stoljećima bilo popularno u svim slojevima društva, od običnih seljaka do carske obitelji (sjetimo se Ivana Groznog). S druge strane, to ime je upravo zbog rasprostranjenosti steklo pomalo negativnu reputaciju. Na primjer, glavni junak narodnih bajki, najmlađi i najnesposobniji sin u obitelji, obično se zove „budalasti Ivanuška“ (na ruskom: „Ivanuška - duračok“, deminutiv od „Ivan - durak“ - „Ivan Budalica“). Doduše, on samo na početku bajke djeluje budalasto, a na kraju se pokaže da je najbolje prošao od svih likova.

U dvadesetom stoljeću ime Ivan izgubilo je popularnost i počelo se asocirati prije svega s nedostatkom obrazovanja, kratkom pameću i lijenošću. Na primjer, jedan od deminutiva imena Ivan je Vanja ili Vanjka, a ruski idiom „vanjku valjat“ znači „praviti gluposti“, „prodavati zjake“. No opet, krajem sovjetskog razdoblja u krugovima intelektualaca postalo je moderno davati djeci narodna imena, tako da među današnjim tridesetogodišnjacima ima podosta Ivana (na primjer, trenutno najpopularniji ruski voditelj zove se Ivan Urgant, što je zanimljiva kombinacija tipičnog ruskog imena i „kozmopolitskog“ prezimena). S druge strane, pojedina „zapadna“ imena (Robert, Albert, Edward, Elvira, Kristina) izuzetno su lijepa za rusko uho, ali su danas popularna samo u provinciji ili među novopečenim bogatašima, dok ih današnja inteligencija doživljava kao jeftini kič.

Statistički podaci govore da su 2012.-13. dječaci u Rusiji najčešće dobijali imena Aleksandar, Maksim, Dmitrij, Artem, Nikita i Ivan, a djevojčice Anastasija, Marija, Darja, Sofija, Elizaveta i Anna. Zanimljivo je da su ranije među najpopularnijim ženskim imenima bila tri imena s „uzvišenim“ značenjem: Vera, Nadežda i Ljubov, a danas više nisu u vrhu „top liste“.


Likovi ruskih bajki žive u dalekom carstvu preko sedam mora iza sedam gora a njihove avanture vrlo su uzbudljive - jedni svladavaju neobične prepreke kako bi ispunili carevu volju ili zaslužili ruku kakve ljepotice, dok drugi brane svoj dom ili bližnje od zlih natprirodnih bića. „Ruski vjesnik“ predstavlja vam najpopularnije i najslikovitije likove iz čudesnog svijeta ruskih bajki.

Ruska imena većinom imaju stalni deminutiv. Rijetki izuzeci u tom pogledu su, na primjer, Maksim, Nikita, Vera, ili Nina. Mihail je uvijek Miša, Pavel je uvijek Paša, Marija je Maša, Darja je Daša, itd. Koriste se i drugi tvorbeni modeli. Petar je, na primjer, Petja, Ljubov je Ljuba, Nadežda je Nadja, Irina je Ira. Ponekad se u deminutivu umjesto kraja odbacuje početak imena (i onda Ivan postaje Vanja), a ponekad ostane samo „sredina“ (Aleksandar je Saša). Od jednog imena mogu se ponekad napraviti i dva deminutiva (Dmitrij može biti Dima, a može i Mitja). Popularna imena i njihovi deminutivi mogu se i dalje transformirati. Tako se, recimo, dobiva niz „Aleksandar - Saša - Sašura - Šura“, u kojem posljednje ime na prvi pogled nema ništa zajedničko s prvim, no ipak svi Rusi znaju da je „Šura“ deminutiv od „Aleksandar“.

Pravo ime koristi se u dokumentima i službenom obraćanju, a u obitelji i među prijateljima koriste se deminutivi. Veliki stupanj bliskosti s čovjekom obilježava se emocionalno obojenim deminutivima: Vanja je u tom slučaju Vanječka, Saša je Sašenjka, Maša je Mašenjka, itd. Taj oblik izražava nježne i pozitivne osjećaje prema onome kog tako oslovljavamo. Tako ljudi zovu voljenu osobu i roditelji svoju djecu. No ako se izbaci „-enj-“ i ostavi samo „-k-“, onda je to familijarno i čak pomalo grubo obraćanje: Saška, Maška, Vanjka.

U prvim godinama sovjetske vlasti intenzivno su se propagirala nova imena u kojima se odražava nova epoha. Obično su to bile skraćene kombinacije imena vođa revolucije (Vladilen ili Vilen od „Vladimir Iljič Lenjin“, Melor od „Marks, Engels, Lenjin, Oktobarska revolucija“, žensko ime Ninel je Lenjin čitan unazad). Najveći „biser“ je bilo ime Dazdraperma od izraza „Živio Prvi maj“ (na ruskom: „Da zdravstvuet Pervoe maja“). Bilo je i ekstravagantnih imena vezanih za znanstveni napredak, primjerice ime Industrij ili Elektron.

Zanimljivo je kako stranci doživljavaju određena imena. Neka od njih u različitim sredinama postaju zajedničke imenice. Na primjer, svaki Rus je na Zapadu Ivan, a svaki Nijemac u Rusiji Fritz, dok u Turskoj svaku mladu Ruskinju zovu Nataša. Tanja je deminutiv ruskog imena Tatjana, ali to zvuči vrlo neobično u Poljskoj, jer u poljskom „tanja“ znači „jeftina“. S druge strane, ime sadašnjeg američkog predsjednika na ruskom znači „baraka“.

Usput, kad je riječ o predsjednicima, starorusko ime Vladimir potječe od dviju riječi i znači „onaj koji vlada u miru“ (prema narodnom shvaćanju „onaj koji vlada svijetom“). Deminutiv Vova je karakterističan za pomalo sniženi i familijarni stil, a Vovočka je inače popularni lik iz viceva (poput „malog Perice“ u Hrvatskoj) koji se u školi ponaša kao huligan. A opet, puno ime i patronim (Vladimir Vladimirovič) asocirat će najčešće na Majakovskog, slavnog pjesnika s početka 20. stoljeća.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće