Priča o ruskoj bundi

Bunda odavno nije samo izvor topline, nego i dio kulture koji ima svoje stilske i socijalne posebnosti i bogatu povijest.

U Rusiji je gornja krznena odjeća bila obavezan dio garderobe. Najviše je bio rasprostranjen kožuh (opaklija), dugi ogrtač od 9 štavljenih ovčjih koža s niskim ovratnikom koji se mogao podići i tako je čuvao toplinu. Nosile su se i takozvane „dohe“, tj. bunde od ždrijebeće ili teleće kože s krznom s vanjske strane, a i „tulup“, udoban dugi kaput od zečje ili ovčje kože s velikim krznenim ovratnicima. Krzno je oduvijek bilo skupo (često je služilo i kao valuta prilikom plaćanja skupocjene robe) i zbog toga su siromašne obitelji imale samo jedan „tulup“ koji se prenosio s koljena na koljeno.

Boris Kustodijev: Susret na uglu (1920.). Izvor: RIA Novosti

Situacija je bila daleko bolja kod bogatijih žitelja srednjovjekovne Rusije. Knezovi i boljari su nosili bunde bez kopčanja, sa skutovima koji se šire prema dnu, s dugim, širokim rukavima i niskim ovratnicima. Bilo je moderno takvu bundu izvana ukrašavati dragocjenim tkaninama, brokatom, satenom, ili baršunom, i na kopčama postavljati gajtane. Bogataši su ponekad imali mnoštvo raskošnih bundi od samurovine, ali i od obične ili polarne lisice. Ponekad su oblačili po nekoliko bundi istovremeno. Od 15. do 17. stoljeća bunde su ukrašavane zlatnim vezom i dragim kamenjem. Vlasnici su ih nosili čak i preko ljeta da tako pokažu svoj ​​status. Znalo se dogoditi da tkogod obuče bundu i u kući, na primjer kada dočekuje goste, opet s istim ciljem.

S raspadom SSSR-a bunda opet postaje aktualna kao sredstvo dokazivanja statusa, kao simbol novog buržoaskog imidža ili način isticanja ženstvenosti. Izvor: ITAR-TASS

Vladari su po pravilu imali veliki broj odjevnih predmeta od krzna, za svaku priliku: za krunidbu, za lov, prijem ili pir. Car je ovisno od situacije uvijek oblačio nešto od krzna i s ukrasima od dragog kamenja. To je mogla biti legendarna Kapa Monomaha za krunidbu ili imperatorska bunda od hermelina. Bunde su, dakle, bile atribut dvorske etikete.

Kroj bunde se mijenjao zajedno s oblikom vladavine. Reformator Petar Veliki bio je nepomirljivi protivnik svega suvišnog, tako da su i bunde u njegovo vrijeme ostale bez pretjerano dugih rukava i skutova. Zapadnoeuropska moda, koja se proširila u 18. stoljeću, dovela je do toga da su tradicionalne ruske bunde nosili još samo siromašni stanovnici gradova, kozaci i seljaci.

Ipak, zimi su i najzagriženiji pristalice nove mode oblačili ovaj spasonosni dio garderobe. Bilo je različitih krojeva. Postale su popularne dvoredne bunde s ravnim leđima i skutovima, dugim ravnim rukavima i niskim ovratnicima. U 19. stoljeću su ušle u uporabu bunde strukiranog kroja. One su krojene uglavnom iz jednog dijela i obavezno s bočnim umecima. Neovisno od kroja preklapale su se zdesna nalijevo i zakopčavala kopčama ili dugmima. Dužina bundi je mogla varirati od vrlo dugih do relativno kratkih. Uglavnom su ženske bunde bile kraće. Muške i ženske bunde su se razlikovale samo po veličini.

Povjesničari tvrde da su „u posljednjoj četvrtini 19. i početkom 20. stoljeća u mnogim selima Rusije postale popularne bunde porubljene u struku, duž leđa ili sa svih strana, i s naborima oko struka“.

Više o modi u Rusiji

U sovjetsko vrijeme prostranstva Rusije nisu bila ništa manje bogata krznom. Naprotiv, otvorena su krupna poduzeća u kojima su životinje s dragocjenim krznom gajene izvan prirodnog staništa. Ručnu izradu su zamijenile tvornice kože i krzna gdje su modeli pravljeni u ograničenom broju. Jedna od najvećih takvih tvornica nalazila se u gradu Čita (na ruskom Dalekom istoku) i radila je uglavnom za vojsku, kojoj je regularno isporučivala na tisuće primjeraka ovčjih „tulupa“, kapa i rukavica. Za vrijeme rata 1941-1945. tvornica je radila u sve tri smjene svim danima osim nedjeljom, kada se radilo samo osam sati. Ruski „tulup“ doprinijeo je pobjedi koliko i vojna tehnika.

Tržišna ekonomija omogućila je ruskoj bundi veliki prodor. Izvor: RIA Novosti

Sve što ste oduvijek željeli znati o ruskoj zimi a niste se usudili pitati Jedna od prvih asocijacija koja ide uz riječ „Rusija" je zima. Iako u Rusiji postoje i suptropska područja, najveći dio zemlje ima duge, snježne i vrlo hladne zime. Ruski vjesnik prenosi što sve Rusi i njihove gradske službe moraju raditi s automobilima, cjevovodima, stanovima i odjećom kako bi normalno funkcionirali tijekom zime.

Osim zimske vojne uniforme tvornica u Čiti je proizvodila i dječje bundice od cigajske ovce, ali i nekoliko modela ženskih i muških bundi. Njihova kvaliteta je bila izvanredna. Neki primjerci iz 1970-ih čak i danas vjerno služe svojim vlasnicima i samo po kroju se može prepoznati koliko su stari. Istina, sami stanovnici Čite teško su ih mogli nabaviti, kao, uostalom, i svi obični građani. Skupocjene moderne i elegantne bundice od astrahanskog janjeta mogle su sebi priuštiti samo žene visokih dužnosnika i političara. Ali i te bunde su bile crne ili sive i imale su uglavnom klasičan kroj.

S raspadom SSSR-a bunda opet postaje aktualna kao sredstvo za dokazivanje statusa, kao simbol novog buržoaskog imidža i načina isticanja ženstvenosti. Tržišna ekonomija omogućila je ruskoj bundi veliki prodor. Sada u zemlji postoji nekoliko krupnih tvornica s naprednim tehnologijama i modnim linijama.

Na gradskim ulicama mogu se sresti i dugi kaput-ogrtač od nerca, i kratka bunda od kunića, i otmjenija moderna varijanta tradicionalnog ovčjeg „tulupa“, i „pelerina“ od krzna činčile. Popularni su čak i kratki kaput od mekog astrahanskog krzna s tri četvrt rukavom koji nikada nije bio svojstven ruskom narodu. Tako nešto priliči možda samo dami u skupom automobilu, i to po mogućnosti u jesen i proljeće. Eksperti se slažu da danas upravo Rusija diktira krznenu modu. Zečiji „tulup“ je u međuvremenu prilično evoluirao i sada Rusija nije više jedina zemlja koju grije.