Gangsterska moda u Rusiji: „što skuplje, to bolje“

Autoriteti iz svijeta kriminala nose sad marke kao što je Brioni, zlatne lance debljine jednog prsta i koriste luksuzne mobitele Vertu. Izvor: Kommersant

Autoriteti iz svijeta kriminala nose sad marke kao što je Brioni, zlatne lance debljine jednog prsta i koriste luksuzne mobitele Vertu. Izvor: Kommersant

Nadimci ruskih gangstera, kao što su Japončik i Djed Hasan, poznati su po čitavom svijetu, a ruska mafija nalazi se na prvom mjestu od svjetskih mafija, prema rejtingu londonskih novina Daily News i španjolskih El Diario. Ruska mafija ima svoj prepoznatljivi stil, to nije samo smiješna moda jednog pojedinog sloja društva, već nacionalni trend koji je popularan i voljen u čitavoj državi.

Korijeni gangsterskog stila vuku porijeklo duboko u prošlost: lik razbojnika, negativca, uvijek je bio popularan u Drevnoj Rusiji te je imao romantičarsku aureolu. On je zapravo postao masovno popularan tijekom Oktobarske revolucije 1917., kad je objavljena parola „Kradi pokradeno!“, a kriminalni elementi, lumpeni i anarhisti smatrani su kao nešto slično i blisko. Tijekom Građanskog rata takvi ljudi su se borili pod stijegom Crvene armije, pod vodstvom Mahnoa, Kotovskog, Čapajeva.


Pjesme, način hodanja, žargon

Sljedeći „procvat“ gangsterske mode dogodio se u drugoj polovini 1940-ih. U čast pobjede nad fašističkom Njemačkom provedena je amnestija koja je oslobodila tisuće zatvorenika. U državi se pojavio ogroman broj beskućnika – djece i mladića koji su ostali bez roditelja.


Ulični tinejdžeri. Izvor: RIA „Novosti"

Oni su sa zadovoljstvom preuzeli na sebe ulogu huligana, nosili su kačkete, cipele od boksa uvučene u hlače, bijele šalove i, naravno, umjetne zlatne zube. Tad je bila popularna pjesma „S naherenim kačketom i zlatnim zubom“. Kriminalna muzika je tad dobila značaj kakav prije nikad nije imala te je do dan-danas ostala popularna. Kriminalne pjesme pjevali su s istim osjećajem i djeca koja su se nedavno našla na ulici, i imućna djeca dužnosnika.

Ulični dečki, čak često i iz bogatih obitelji, nosili su vlastoručno izrađene zvonaste hlače, koje su ponekad ugurali u čizme, vojničke bluze, tijelogrejke (zimska odjeća, vatirana jakna op. red.) mornarske majice, pušili su Belomorkanal. Svijet kriminalaca privlačio ih je onako kao i svijet junaka Thomasa Maynea Reida i Louissa Henrija Boussenarda – rizik, potjere, tučnjave, prezir prema bolu, mržnja prema nametnutim autoritetima. Specifičan stil odjeće potkrijepljen je karakterističnim gangsterskim hodom, pogrbljenih leđa i rukama u hlačama, te sočnim lopovskim žargonom.


Što skuplje, to bolje

Procvjetala je i gangsterska moda u devedesetim, kad se nakon raspada Sovjetskog Saveza u državi dogodio kriminalni boom mnogobrojnih grupa i preraspodjela vlasti. Država je sa zadovoljstvom gledala mnogobrojne serije i filmove na tu temu. Simbol epohe postao je film Gangsterski Petrograd. Uzgred rečeno, daleko od toga da su junaci tih filmova bili uvijek negativci...

Lideri organiziranih kriminalnih grupa sa zadovoljstvom su nosili klupske tamnocrvene sakoe, davali su prednost crnim košuljama sa crnim kravatama, stavljali su izrazite zlatne lance i ogromne prstenove.


Kožne jakne postale su simbol devedesetih. Izvor: AFP / East News

Posebno je ta moda upadala u oči u inozemstvu, gdje su „nove Ruse“ bez greške prepoznavali zbog kombinacije „golda“ (tako su nazivali debeli zlatni lanac, težine 30 grama, koji se često nosio s pravoslavnim križom iste takve veličine), šarenih kupaćih gaćica i natikača. Budući da novi gospodari nisu još stekli odgovarajuća znanja iz oblasti mode, dali su prednost oblačenju po principu: „što skuplje, to bolje“. U Rusiji je tad bila ovakva anegdota: „Gle, kakvu sam si kravatu kupio za 100$. Glupane jedan, iza ugla istu takvu možeš kupiti za 200$“.  


Lanac debljine prsta

Ruska šansona kao glazba s one strane zakona
Radio Rusije pušta emisiju „Kalina Krasnaja“, koja je jako teško zamisliva u bilo kojem drugom masmediju. U njoj se izmjenjuju pisma zatvorenika s pjesmama. To su posebne pjesme, mogu šokirati slušatelja koji ih prvi put sluša. Glavna tema takvih pjesama je zatvorski život, pokajanje, ljubav. Melodije i ritam su užasno slični. To je poseban stil koji se naziva ruska šansona.

Ljubav prema zlatarnicama karakterizirala je i obične članove grupa. Doduše, oni su nosili veliki nakit od srebra, što se dobro slagalo sa sportskom odjećom, popularnom u njihovom miljeu i nezamjenjivom u tuči, tenisicama i frizurom „na nulu“.

„Bikovi“, kako su ih nazivali u kriminalnoj hijerarhiji, bili su ozbiljni dečki. Nadahnuti podvizima Van Dammea i Stallonea satima su bili u fitness dvorani i trenirali borilačke vještine. A budući da fizička moć očarava, ogromni broj mladića po čitavoj državi, koji nemaju nikakve veze s mafijom, imitirali su te svoje „bikove“, brijali se „na nulu“, visjeli po gradu u trenirkama i kožnim jaknama s kačketom. Taj dio mladeži se obično naziva gopnicima.

Nakon što su postali biznismeni i poštovani ljudi, autoriteti iz svijeta kriminala danas su već odavno dio normalnog društva. Sad nose marke Brioni, Versace i druge luksuzne stvari, vole skupe, često raritetne, satove i nakit, kao što je Breguet i Piaget, voziti se u „predsjednikovim“ automobilima i živjeti u raskošnim vilama.


Čovjek sa skupim satom i nakitom. Izvor: Lori / Legion Media

A obični „bikovi“ vole kao i prije srebrne lance i prstenove, a umjesto trenerki nose kožne jakne i kapute od kašmira, kačkete od istog tog materijala s „ušima“, vrećaste hlače kako bi se lakše kretali. I imidž gopnika je suvremeniji, sad vole nositi proizvode Adidasa, kape od tekstila i sunčane naočale. I to zajedno. No glavno obilježje njihovog stila je i dalje treš kombinacija sportske odjeće s klasičnim kožnim cipelama!