Kakva je bila 2013. za rusku književnost?

Slijeva nadesno: Vladimir Sorokin, Lav Tolstoj, Boris Akunjin. Izvori: ITAR-TASS, arhivska fotografija, RIA „Novosti"

Slijeva nadesno: Vladimir Sorokin, Lav Tolstoj, Boris Akunjin. Izvori: ITAR-TASS, arhivska fotografija, RIA „Novosti"

Važne knjige i književni događaji 2013. u Rusiji imaju neke veze s određenim povijesnim trenutkom. Tri najzapaženija romana godine posvećena su prošlosti i budućnosti zemlje, a najznačajniji književni projekti i događaji usmjereni su na očuvanje klasičnog nasljeđa (ispunjena je posljednja želja Lava Tolstoja) i na sudbinu ruske književnosti u godinama koje dolaze (prema riječima Vladimira Putina, treba raditi na tome da „ruska književnost i ruski jezik postanu snažan faktor idejnog utjecaja Rusije u svijetu“).

Velika antiutopija: tri knjige o prošlosti i budućnosti Rusije

Jedan od najzapaženijih književnih događaja ove godine bio je roman „Telurij“, dugo očekivano djelo klasika ruskog postmodernizma Vladimira Sorokina. Njegova spisateljska strategija dijeli se na dva razdoblja. U prvom periodu, 1980-ih, Sorokin je svoju konceptualnu prozu gradio na podsmijehu sovjetskom režimu i malograđanštini, zasjenjenom detaljnim opisima tjelesnih uživanja i razvrata po kojima je ovaj pisac i postao poznat. Krajem 1990-ih on napušta soc-art i prelazi na opise užasnih scena alternativne povijesti, po principu kako bi izgledala majka Rusija da nije...“, i dalje se nižu scenariji s različitim stupnjevima fantazmagoričnosti.

Telurij“ je jedna takva antiutopija. Knjiga sadrži 50 priča koje ujedinjuje isti košmar. Rusija se, naime, raspala na mnoštvo sitnih dijelova i svim tim feudalnim kneževinama upravlja magični metal telur. On se vadi u Sibiru i dostavlja u Moskvu prijevozom koji kao gorivo koristi krumpir. Pored satire apsurda, u kojoj se mogu naći neobični odrazi ruske stvarnosti, u romanu se realizira i čisto književnički zadatak. U 50 poglavlja, od kojih svako predstavlja zasebnu priču, majstor spisateljske mimikrije parodira stil poznatih pisaca, od Jamesa Joycea do Dana Browna.


Viktor Peljevin. Fotografija prvi put objavljena na sajtu Snob.ru

Uvod u Pelevina
Viktora Pelevina čitaju u cijelom svijetu kao velikog suvremenog, a ne samo ruskog pisca. Stvarajući mitove i legende nove Rusije, on je zbrojio braću Strugacke i Lema, i pomnožio ih s Borgesom. Upoznajte ovog vrlo neobičnog stvaraoca.

Kada je riječ o popularnosti izvan Rusije, glavni Sorokinov rival je Viktor Pelevin. I on je 2013. izdao novi roman: Batman Apollo“. To je knjiga o vampirima, i također je antiutopija. Roman opisuje realnost u kojoj svijetom upravljaju vampiri, a služe im Kaldejci, tj. oni koje narod svakodnevno gleda na TV ekranima.

Treći najčešće spominjani roman godine je Lovor“ Evgenija Vodolaskina. On je nominiran za tri vrlo prestižne književne nagrade: Velika knjiga“, Nacbest“ i Ruski Booker“, a dobitnik je nagrade Velika knjiga“. Za razliku od prve dvojice, Vodolaskin imaginira rusku prošlost. Radnja je smještena u 15. vijek. To je priča o liječniku koji ima dar iscjeljivanja. Vodolaskin je doktor filologije i stručnjak za starorusku književnost.


Stvarajući povijest: znanstveni i književni projekti


Grigorij Čhartišvili, poznatiji kao Boris Akunjin. Fotografija: RIA Novosti“

Grigorij Čhartišvili, povjesničar kojem je specijalnost povijest Japana, pokrenuo je svoj ​​novi projektPovijest ruske države“. To je serija pustolovnih priča po motivima ruske povijesti. Ove knjige autor ne izdaje pod svojim pravim imenom, nego pod pseudonimom Boris Akunjin, s kojim je i stekao svjetsku popularnost kao autor detektivskih romana čija se radnja odigrava u prošlosti, u Rusiji 19. stoljeća. Prvi tom serije Povijest ruske države“ pojavio se u prodaji u studenom i odmah je izazvao burne rasprave. Doduše, profesionalni povjesničari nisu ozbiljno shvatili piščev pothvat i ne tretiraju ga kao znanstveni rad, nego kao književno djelo.

Što Rusi danas čitaju?
Ruska književnost je na raskrsnici: traže se novi žanrovi, novi jezik i novi junak. O ruskom književnom tržištu i suvremenom čitatelju za Ruski vjesnik govore protagonisti književne scene.

Protekle 2013. je pokrenut povijesno-književni projekt Cijeli Tolstoj jednim klikom“ koji su zajedno organizirali Državni muzej L. N. Tolstoja, muzej Jasna Poljana“ i ruska tvrtka ABBYY. Cilj projekta je da se kompletno izdanje sabranih Tolstojevih djela u 90 tomova (gdje su osim književnih djela objavljeni i njegovi dnevnici i pisma) prevede u elektronički format. Projekt je započet u lipnju i demonstrirao je moć tehnologije crowdsourcinga“: preko 46.000 stranica teksta iščitavali su volonteri, Tolstojevi ljubitelji iz 49 zemalja svijeta. Prva etapa iščitavanja završena je za samo dva tjedna. Takva brzina je iznenadila i samog inicijatora projekta, piščevu čukununuku Fjoklu Tolstaju: Bili smo sigurni da će nam neki ljudi barem malo pomoći u određenim stvarima, ali da ćemo ipak morati sami učiniti veći dio posla. Možete zamisliti kako smo se iznenadili kada su dobrovoljci uspjeli ovaj posao, za koji bi inače bile potrebne godine, završiti za svega dva tjedna.“

U iščitavanju je sudjelovalo preko 3000 volontera. Projekt je u tijeku: na sajtu Tolstoy.ru postupno se pojavljuju iščitani tomovi sabranih djela spremni za prebacivanje na iPad i Kindle. Ovim projektom se zapravo gotovo ispunjava posljednja Tolstojeva želja da njegova djela budu dostupna svima, i to besplatno.


Književnost i vlast: zajedno ili svatko za sebe

Pokušaj da se odredi budućnost ruske književnosti napravljen je i na državnoj razini, kada je 21. studenog 2013. organiziran susret 500 ruskih pisaca, pjesnika i književnih radnika s Vladimirom Putinom. To je u postsovjetskom razdoblju prvi tako masovan susret šefa države s književnicima. U susretu su također sudjelovali potomci klasika ruske književnosti: Dostojevskog, Ljermontova i Tolstoja.


Putin se često susreće s ruskim piscima. Fotografija: AFP / East News

Teme i ideje ruske književnosti 21. stoljeća
Ruska književnost se, kao i uvijek tijekom svoje duge povijesti, i u 21. stoljeću bavi svojom važnom zadaćom: osmišljava epohu, slika portrete novog društva i njegovih predstavnika, postavlja provokativna pitanja, stvara realistične, polufantastične ili postapokaliptične slike, traži forme koje odgovaraju vremenu i, najzad, otkriva mnoga nova imena. Ruski vjesnik predstavlja najvažnije teme i postignuća ruskih književnika novog stoljeća.

U obraćanju prisutnima predsjednik je istaknuo da je zajednički zadatak vlasti i književnika posebno skretanje pažnje društva na rusku književnost i rad na tome da ruska književnost i ruski jezik postanu snažan faktor idejnog utjecaja Rusije u svijetu“. U tom cilju Putin je predložio niz mjera, između ostalog i uvođenje nacionalnog programa za podršku čitanja, proglašavanje 2015. godinom književnosti i pripremu dugoročnog programa financijske potpore ruskim piscima. U tim pravcima država je spremna surađivati​, ali ne pojedinačno s određenim piscima, nego s jedinstvenom organizacijom. U tu svrhu Putin je književnicima predložio da sami osnuju Rusku skupštinu književnika“.

Tijekom susreta nije donesena zajednička odluka o osnivanju organizacije pisaca. Stavovi nisu bili jednodušni ni u vezi s aktualnim političkim pitanjima. Na primjer, mladi pisac lijeve orijentacije Sergej Šargunov obratio se Putinu s pitanjem o opravdanosti optužbi protiv pojedinih sudionika mitinga na Bolotnom trgu (6. svibnja 2012.), među kojima ima i književnika. Potomak Dostojevskog je, naprotiv, iznio krajnje spornu misao da su zatvor i progonstvo pomogli njegovom velikom pretku da postane genij. U svakom slučaju, susret je pokazao spremnost vlasti na suradnju s književnicima, uz uvjet da oni sami učine prve korake u tom pravcu.


Aktivistička poezija

Početkom 2013. strani čitatelji su dobili priliku upoznati se s djelima ruskog autora koji je godinama odbacivao mogućnost bilo kakvog konstruktivnog kontakta s vlašću. Izdavač Ugly Duckling Presse“ objavio je knjigu It's No Good“ ruskog pjesnika i aktivista lijeve orijentacije, glazbenika i kritičara Kirila Medvedeva. Knjiga sadrži istoimenu zbirku stihova, kao i eseje i opise akcija koje je autor organizirao. It's No Good“ je bila jedna od najznačajnijih ruskih zbirki poezije ranih 2000-ih. Tri godine kasnije, u znak prosvjeda protiv komercijalizacije umjetnosti, Medvedev se odrekao ideje zadržavanja autorskih prava, tako da je svoja kasnija dijela objavljivao isključivo na Internetu. On je inače u Rusiji poznat kao prevoditelj Charlesa Bukowskog. Štamparski znak (Colophon) novog izdanja sadrži i sljedeću frazu: Copyright denied by Kirill Medvedev“ (Sva [svoja] prava poništava Kiril Medvedev“). Radi se o prvom prijevodu Medvedevljevih tekstova na engleski, o kojem su svojevremeno s oduševljenjem pisali The New York Observer, New York Times, The Paris Review i dr.