Valjenke, vuneni simbol Rusije

U Rusiju je stiglo hladno vrijeme, pa čak i zima, i to ne samo kalendarska. Vrijeme je da se prisjetimo valjenki, najtoplije i najudobnije ruske obuće. Valjenke se spominju još u najstarijem dijelu ruske književnosti, „Pjesme o Igorovom pohodu" (12. stoljeće), pa se mogu smatrati autohtonom ruskom obućom. Valjenke su spašavale rusku vojsku u domovinskim ratovima i u velikoj mjeri pomogle pri osvajanju beskrajnih prostranstava ruskog Sjevera.


Prednost tradicionalnih ruskih valjenki je i u onome što je uvijek izazivalo krajnje čuđenje stranaca, a to je njihov jednodijelni oblik, tj. nepostojanje šavova. Današnje valjenke majstorski su ukrašene staklenim perlicama, vrpcama, krznom, vezom i najrazličitijim bojama. Fotografija iz slobodnih izvora.

Valjenke su tople čizme od valjane ovčje vune. Osim zimskih kapa ušanki" i matrjoški, valjenke predstavljaju jedan od simbola Rusije, koji svjedoči o darovitosti ruskog naroda i bogatoj i originalnoj kulturi zemlje.

Audio-fotogalerija:
Što je zima bez valjenki?

Prema arheološkim podacima, najstarije rukotvorine od vune pronađene su na Altaju, planinskom masivu u jugoistočnom Sibiru. Njihova starost procjenjuje se na oko 2500 godina. Smatra se da su od valjane vune izvorno izrađivani tepisi, a samo valjanje kao način obrade vune bilo je rasprostranjeno kod stepskih nomadskih naroda. Stanovnici Azije od valjane su vune izrađivali jastuke, uloške za obuću i tople podstave za odijela, čak su njome i tapecirali" zidove svojih kuća.

Ipak, prvo spominjanje „suknenih čizama" nalazimo u najstarijem djelu ruske književnosti, „Pjesmi o Igorovom pohodu". Valjenke su autohtona ruska obuća. Prvi put su se pojavile u Sibiru, i tada su bile plitke, a sare su valjane zasebno, tj. sa šavom. Smatra se da je postojbina današnjih valjenki grad Miškin u Jaroslavskoj guberniji. Majstori iz ovog grada u 18. stoljeću prvi su počeli izrađivati valjenke u jednom komadu, zajedno sa sarama. Iz Jaroslavske Oblasti ova se obuća brzinom vjetra proširila po cijeloj Rusiji. Ubrzo su se u svakom selu pojavile radionice za izradu valjenki, a po gradovima su se gradile tvornice za proizvodnju.

Medicinski izvori potvrđuju blagotvoran utjecaj valjenki na organizam. Ovčja vuna apsorbira i oslobađa vlagu, akumulira toplinu i time pomaže pri prehladi, reumatskim bolovima, radikulitisu i ostalim bolestima mišića i zglobova.

Prednost ruskih valjenki je i u onome što je uvijek izazivalo krajnje čuđenje stranaca, a to je njihov jednodijelni oblik, tj. nepostojanje šavova. Možda se zbog te osobine pojavila izreka prost kao valjenke". Ali taj izraz se nikako ne odnosi na samu izradu valjenki, koja podrazumijeva vrlo složen proces i veliku umješnost.

Majstori su najprije čistili ovčju vunu, zatim je raščupavali i češljali dok ne postane meka, zatim je valjali ručno i na specijalnim spravama, pa onda držali u kipućoj vodi i otopini soli, navlačili na trokutasti okvir, ravnali, i tek onda na kalupu istezali sukno koliko je potrebno.

Oduvijek su valjenke bile vrlo skupo zadovoljstvo. Bilo je dobro ako je kuća posjedovala jedan par valjenki, onda ih je uvijek nosio najstariji član kućanstva. A kućanstvo u kojem su svi ukućani nosili obuću od valjane vune smatralo se dobrostojećim. Valjenke su bile izuzetan dar, i uvijek su se nosile s posebnom pažnjom kako bi se sačuvale za mlađe generacije.

Valjenke se u posljednje vrijeme sve češće sreću u trgovinama i danas su vrlo popularne među Rusima svih uzrasta. Izvor: Getty Images

Bez valjenki naši preci nisu mogli zamisliti pokladna veselja, koledarske običaje i vašare, kada vani steže mraz i nastupa prava ruska zima. Tada je vjerojatno i nastala poznata ruska narodna pjesma „Valjenke". Obuću od valjane vune rado su nosili i predstavnici vlasti. Petar Prvi je, na primjer, liječio mamurluk tako što bi obuvao valjenke na bose noge i pojeo tanjur kisele juhe od kupusa. Ruske carice Katarina II i Ana Ivanovna nosile su valjenke napravljene posebno za njih, i to uz raskošne balske haljine. Valjenke su spašavale i rusku vojsku u domovinskim ratovima. U velikoj mjeri pomogle su i u osvajanju sjevernih teritorija.

Medicinski izvori potvrđuje blagotvoran utjecaj valjenki na organizam. Ovčja vuna apsorbira i oslobađa vlagu, akumulira toplinu i time pomaže pri prehladi, reumatskim bolovima, radikulitisu i ostalim bolestima mišića i zglobova. Valjenke se često preporučuju i ljudima s problemima krvotoka, kao i kod alergija i bolesti dišnih organa. Vrlo su korisne i kod bolesti mišićno-koštanog sustava, jer se stopalo u ovoj obući ne deformira, a uz to obuća od valjane vune propušta zrak, čime se sprečava razvoj gljivičnih oboljenja. Valjenke smanjuju nervnu napetost, osjećaj zamora i težine u nogama, kao i bolove u leđima, a kada se nose na bosu nogu doprinose poboljšanju cirkulacije.


Ljubav nacije prema valjenkama odavno im je osigurala i mjesto u poznatoj pjesmi.

Valjenke se u posljednje vrijeme sve češće susreću u trgovinama. One ni po čemu ne zaostaju za ostalim, modernim odjevnim predmetima. Današnje valjenke majstorski su ukrašene staklenim perlicama, vrpcama, krznom, vezom i najrazličitijim bojama, ojačane su gumenim đonom s povišenom petom. Mogu se pronaći čak i posebne kućne valjenke.

Ruski tekst na sajtu Shkolazhizni.ru