Povijest ruske Nove godine i ukrašavanje jelke

Izvor: Lori / Legion Media

Izvor: Lori / Legion Media

Širom svijeta ljudi uživaju u čaroliji „najluđe noći", ali u Rusiji je Nova godina glavni nacionalni praznik. Proslavlja se najmanje osam, a ponekad i cijelih dvadeset dana...

Preci današnjih Rusa prije prelaska na kršćanstvo slavili su Koledu, poganski blagdan zimske kratkodnevice. Koleda se slavila od 25. prosinca do 6. siječnja. Stari Slaveni kao da su predosjećala da će baš na tom mjestu u kalendaru stoljećima kasnije biti prijelaz iz stare u novu godinu. Koleda se proslavljala 12 dana, rituale je obavljalo 12 svećenika, pomoću 12 snopova predviđali su plodnost usjeva i uspjeh žetve, a vodu za gatanje uzimali su iz 12 izvora. Dakle, u koledarskim obredima ključna je bila simbolika broja 12.

U ruskoj povijesti bilo je perioda kada su novogodišnje jelke zabranjivane iz političkih razloga. Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve je 1916., za vrijeme Prvog svjetskog rata, zabranio „njemački običaj" kićenja jelke

Kada su Rusi 988. primili kršćanstvo u vrijeme Velikog kijevskog kneza Vladimira, počeli su obilježavati Novu godinu po julijanskom kalendaru. Godina je počinjala 1. ožujka, što je logično jer se tada snijeg topi i priroda ponovo oživljava. Mnogi poganski obredi stopili su se s kršćanskim, dok su se neki održali do danas.

Iako o vremenu premještanja Nove godine s ožujka na rujan znanstvenici imaju različita mišljenja, pretpostavlja se da je pravoslavna crkva ovakvu izmjenu izvršila krajem 14. stoljeća. Današnja Nova godina u Rusiji se slavi od 1699. kada je car Petar Veliki naredio da se ovaj praznik proslavlja istog dana kao u Europi u kojoj su datumi usklađeni nekoliko desetljeća ranije, pa se Nova godina od tada slavila 31. prosinca kao i danas. U carskom ukazu se, između ostalog, kaže: napraviti ukrase od borovog, jelovog i klekovog drveta i granja...". Petar Veliki je naredio da se na boljarskim, plemićkim i trgovačkim imanjima puca iz malih topova i mušketa i da se ispaljuju rakete. Siromašnija kućanstva morala su skupiti suho granje i slamu, postaviti bačve sa smolom i paliti blagdanske vatre. No, dok je Petar Veliki organizirao proslavu Nove godine na europski način, Europa je s Julijanskog prešla na gregorijanski kalendar. Zato je ruska Nova godina kasnila za skoro dva tjedna sve do 1919. kada je Rusija konačno prešla na europski kalendar. Zbog ove kalendarske razlike, danas se u Rusiji Nova godina slavi dva puta: najprije po novom, a zatim 13 dana kasnije po starom kalendaru.


Izvor: ITAR-TASS

Kada su Rusi 988. primili kršćanstvo u vrijeme Velikog kijevskog kneza Vladimira, počeli su obilježavati Novu godinu po julijanskom kalendaru. Godina je počinjala 1. ožujka, što je logično jer se tada snijeg topi i priroda ponovo oživljava. Mnogi poganski obredi stopili su se s kršćanskim, dok su se neki održali do danas.

Nitko točno ne zna kako se u Rusiji pojavio običaj ukrašavanja jelke. Ova tradicija se i u Europi pojavila relativno nedavno. Nakon prelaska na kršćanstvo drevni običaj ukrašavanja drveća vrpcama proglašen je za poganski. Tek početkom 17. stoljeća u Alsaceu je obnovljena tradicija ukrašavanja novogodišnjeg drveta. Prema jednoj verziji, taj običaj je u Rusiju početkom 19. stoljeća donijela supruga cara Nikolaja, pruska princeza Charlotte, a prema drugoj, ukrašavanje jelke uveli su njemački doseljenici četrdesetih godina 19. stoljeća. U svakom slučaju, ovaj običaj je u Rusiju stigao iz Njemačke i postao je opće prihvaćen. Nigdje u svijetu prije Nove godine ne proda se toliko jelki kao u Rusiji. Gotovo svaka obitelj ima prirodnu ili umjetnu jelku.

U ruskoj povijesti bilo je perioda kada su novogodišnje jelke zabranjivane iz političkih razloga. Sveti sinod Ruske pravoslavne crkve je 1916., za vrijeme Prvog svjetskog rata, zabranio njemački običaj" kićenja jelke. Godinu dana kasnije izbila je revolucija i u Rusiji su na vlast došli boljševici. Oni su propagirali ateizam i na sve načine su se borili protiv crkve. Jedino u čemu su se slagali bila je zabrana novogodišnje jelke. Crkva je jelku zabranjivala kao običaj ratnog neprijatelja, a boljševici kao simbol Božića.

Ukrašavanje jelke u Rusiji je dozvoljeno tek deset godina kasnije, 1928. Već sljedeće godine počela je masovna proizvodnja ukrasa za novogodišnje jelke. Tvornica električnih žarulja počela je proizvoditi blagdanske lampice, a moskovska tvornica kablova zvijezde za vrh jelke. U sovjetsko vrijeme umjesto betlehemske zvijezde, vrhove jelki su ukrašavale zvijezde petokrake. Proizvodnja umjetnih jelki se u SSSR-u od 1960. stalno povećavala. S ovakvih jelki ne opadaju iglice, što je njihova prednost u odnosu na prirodne, ali umjetne jelke imaju jedan ozbiljan nedostatak: kraj njih nema prave blagdanske atmosfere.

Ruska Nova godina ima svoje specifičnosti. U drugim zemljama darove djeci donosi Djed Božićnjak ili Santa Clause, a u Rusiji to čini Djed Mraz, što je uvjetovano svjetovnim karakterom praznika koji je obnovljen 1928. Umjesto sveca, djeci dolazi lik iz ruskog folklora, Djed Mraz s unukom Snjeguročkom. Ruski Djed Mraz je vrlo sličan Santa Clausu, samo mu je brada duža i govori ruski.

Rusija je kasno prešla na gregorijanski kalendar, pa je zato datum Nove godine pomaknut, tako da Rusi slave dvije Nove godine: jednu 31. prosinca i drugu 13. siječnja. Nova godina po starom kalendaru danas se obilježava sve rjeđe. Ipak, i na taj dan i dalje se emitiraju praznični filmovi i ponavljaju novogodišnji koncerti.

Upravo obilježavanje nove godine po starom kalendaru omogućuje da praznična atmosfera potraje cijela dva tjedna, pa i više. Prosudite sami. Praznici počinju 25. prosinca na dan katoličkog Božića, zatim 1. siječnja slijedi Nova godina, 7. siječnja pravoslavni Božić i 14. siječnja Nova godina po starom kalendaru. Ovakav blagdanski maraton Rusija uspijeva izdržati zahvaljujući tradicionalnoj salati Olivier" (ruskoj salati") i sovjetskom šampanjcu". Salata Olivier dugo se smatrala francuskim predjelom od raznog sitno nasjeckanog povrća i majoneze. Nakon pada Željezne zavjese Rusi su počeli putovati u Francusku pa su s čuđenjem otkrili da Francuzi nemaju takvu salatu. Recept za salatu Olivier je u stvari 1860. smislio Belgijanac Lucien Olivier, glavni kuhar moskovskog restorana Ermitaž".

Sovjetskog šampanjca" sada je sve manje iz razumljivih razloga. Šampanjac se može proizvoditi samo u pokrajini Champagne. Međunarodne konvencije ne smiju se više kršiti kao ranije. U inozemstvu više nema etiketa s natpisom Sovjetski šampanjac", a i u Rusiji se viđaju sve rjeđe. Sovjetski šampanjac" postao je obični pjenušac.