Stare novogodišnje igračke – povratak sovjetskog praznika

Vraća se moda ukrašavanja jelke starim igračkama. O čemu govore te igračke Ogonjok je saznao od kolekcionara novogodišnjih ukrasa.


Izvor: Kristina Zujkina


Sergej Romanov
41 godina, umjetnik-restaurator, 27 godina se bavi kolekcionarstvom

Izvor: Kommersant / Varvara Lozenko 

Moja priča s kolekcionarstvom počela je jednom domaćom katastrofom. Kad mi je bilo 14, naš mačak je srušio novogodišnji bor i razbile su se stare omiljene igračke mojih roditelja. Odlučio sam naći iste takve: pričao sam s rođacima, poznanicima, tražio po buvljacima. Na kraju sam skupio puno više igračaka nego što ih je bilo na samoj jelci. Tako je nastala kolekcija za koju bih želio da preraste u jedan moskovski muzej igračaka. Svojevremeno sam putovao po poduzećima koja su izrađivala novogodišnje ukrase, gledao njihove arhivske fotografije, saznao sve što se moglo o igračkama. I mogu reći da su se nekadašnje igračke pravile puno kvalitetnije. Igračke su bile, kao što stručnjaci govore, poput malenih skulptura, detaljno razrađene, s filigranskim ukrasima.

Skupljam novogodišnje igračke da bi se ljudi, koji dolaze na moje izložbe, prisjetili djetinjstva i vratili u neko sretno vrijeme. Istovremeno kolekcionari dolaze na izložbe iz sasvim drugog razloga: žele shvatiti ulazi li kum Tikva u komplet igračaka „Pinokijeve avanture“.  


Marina Sergunjina
52 godine, domaćica, 7 godina se bavi kolekcionarstvom

Izvor: Kommersant / Varvara Lozenko

Moja kolekcija je nastala na sljedeći način. Kad je moje dijete dovoljno naraslo, razmišljala sam koje igračke da mu odaberem. Izvadila sam s polica stare ukrase za jelku. To moje prvobitno oduševljenje preraslo je u kolekcionarstvo.

U Rusiji postoji jedinstvena povijest igračaka za novogodišnji bor. Prateći tu povijest, čovjek može proučavati kako se u Rusiji razvijala aviogradnja, kako se osvajao Arktik i Svemir. U sovjetsko vrijeme izlazile su serije igračaka po motivima iz bajki. Primjerice, u cijeloj zemlji se proizvodio komplet „Doktor Jojboli“, ali nije moguće pronaći dva ista kompleta. I to zbog vrlo jednostavnog razloga: u posude s bojama se na početku smjene dolijevala svježa boja i različiti kompleti igračaka su dobivali različite nijanse. A ljeti, kad se nije moralo „juriti za ispunjenjem plana“, igračke su oslikane brižljivije i crteži su bili ljepši.


Larisa Petrikova
60 godina, umjetnica, 20 godina bavi se kolekcionarstvom

Izvor: Kommersant / Varvara Lozenko

U devedesetim godinama 20. st. u Rusiju je sa Zapada došla moda da se jelke kite u jedinstvenom stilu. Ljudi su prihvatili ovu novinu i bacali su stare igračke. Shvatila sam da će ovo bogatstvo biti izgubljeno i nećemo imati ništa pokazati djeci i unucima ako ih ne počnemo skupljati. Moje djetinjstvo se odvijalo 50-ih godina, na samom vrhuncu novogodišnjih igrački za jelku. Tad je proslava Nove godine imala svoju tradiciju koja je danas u velikoj mjeri izgubljena. U kuću se donosila živa jelka do samog stropa, a ispod jelke bio je Djed Mraz. Djeca su išla jedna kod drugih u goste gledati jelke: sve su bile različite, iako su se igračke kupovale u istim trgovinama. Naime, tih godina izbor je bio velik.

U mojoj kolekciji ima mnogo različitih Djeda Mrazova. Recimo, oni koji su proizvedeni u Ukrajini – u crvenoj košulji i plavim hlačama s brkovima kao kod zaporoškog kozaka. Svoju kolekciju prikazujem na izložbama, ljudi dolaze na njih zbog uspomena iz djetinjstva: stare igračke su vrlo tople, to danas nedostaje.


Tatjana Bočarova
53 godine, inženjer građevine, 4 godine se bavi kolekcionarstvom

Izvor: Kommersant / Varvara Lozenko

Relativno nedavno počela sam skupljati ukrase za jelku. Mnogi su se ovim počeli baviti tijekom posljednjih godina i velika je konkurencija onih koji nabavljaju starinske igračke. Jedini primjerci su prilično skupi, kao i svaka druga starina. Najviše me zanimaju igračke od vate i kartona. Teško ih je nabaviti. Osim toga, pojavilo se mnoštvo suvremenih falsifikata koje čak i iskusni kolekcionar ne može uvijek razlikovati od rariteta. Sviđaju mi se serije igračaka na temelju kojih se može pratiti povijest naše zemlje. Do Drugog svjetskog rata proizvodile su se, recimo, kartonske igračke – crvenoarmejci, traktori, automobili, cepelini. I njih imam u vlastitoj kolekciji. Sanjam o tome da nabavim igračke vezane za Metrostroj (radim na tom području), one su vrlo rijetke, čitala sam o njima, ali ih nikad nisam vidjela.

Ruski tekst na sajtu Kommersanta