Kako je Mendeljejev letio balonom

Navodno je prije Mendeljejeva votka bila proizvoljne jakosti, a on je prvi put izračunao magičan, optimalan broj – četrdeset gradi (tad se jačina rakije mjerila u gradima, tj. „na grade“ op. red.). I otad je sve krenulo...

Više iz ove rubrike:

Skladatelj Aleksandar Borodin: Kemičar koji je promijenio svoj život radi glazbe U životu Aleksandra Borodina (1833.-1887.) znanost i glazba bile su neraskidivo povezane. Ostao je zapamćen kao autor jedne od najljepših ruskih opera „Knez Igor", skladane prema motivima staroruskog epa „Pjesma o Igorovom pohodu", ali i kao vrstan kemičar.

Nikita Hruščov iliti Ivan-Budalica na prijestolju Hruščov je bio markantna ličnost, markantan lider. Njega su znali ismijavati, ali su ga svejedno voljeli. Bio je nevjerojatno šarmantan.

Zašto su teroristi lovili ruskog premijera Stolipina Tog je čovjeka mrzila čitava država. No mogao je od Rusije napraviti pravu europsku državu i spriječiti mnoge od katastrofa 20. stoljeća.

Sam Mendeljejev nije se smatrao kemičarem. I pravilno. Tih godina riječ „kemičar“ bila je sinonim za riječ „lupež“. „Kemijati“ u značenju podvaljivati, obmanjivati.  

A čime se sve nije bavio! Izrađivao je i kožne kovčege, otkrio je i bezdimni barut, carskom ministru Vitteu davao je savjete, letio je na balonu, čak je poznatog pjesnika Bloka učio kako treba pravilno pisati stihove. Kad je Blok došao prositi Mendeljejevljevu kćerku Ljubu, Dmitrij Ivanovič posjeo ga je na kauč i počeo čitati bajku „Konj grbavko“. Zar i ti možeš tako? Onda ni nemoj govoriti da si pjesnik.

A s balonom je bila ovakva priča. Mendeljejev je odlučio promatrati neko vrijeme pomrčinu Sunca na stratostatu. S njim je trebao ići i poručnik Kovanjko. Bilo je tmurno, padala je malena, odvratna kiša. Mendeljejev i Kovanjko popeli su se u gondolu, presjekli su uže, ali se balon nije pomaknuo s mjesta. Mendeljejev je počeo izbacivati sve po redu iz košarice: ploče, tabure, kovčeg. Spustivši se na dno košarice, objema rukama bacao je mokri pjesak. Uzalud. Tad je viknuo poručniku: „Izlazite. Idem sam!“. Za minutu stratostat je nestao u oblacima.

Mrak koji je padao činio je čovjeka depresivnim. Mendeljejevljeva supruga osjećala se loše. Atmosfera je bila još nepodnošljivija kad je stigao telegram koji je netko poslao: „Balon je viđen, Mendeljejeva nema“. 

Uznemirenost je bila opravdana. Promotrivši crno sunce u svjetlucajućem nebu, Mendeljejev se odlučio spustiti. Ali to nije uspio napraviti. Zapetljalo se uže koje je vodilo do plinskog ventila. Pokušavajući ne gledati dole, popeo se na trup košarice i, balansirajući, raspetljao uže. Jako mu je smetao težak kaput od čohe koji je obukao da se ne prehladi i visoke lovačke cipele. Pogrbljen, ne jako spretan 53-godišnji muškarac iznad oblaka... Vrtjelo mu se u glavi, pred očima iskakale su crvene točke. Nakon što je nešto plina izletjelo iz balona, počeo se spuštati.

Na mjestu gdje je sletio odmah se pojavio seoski starješina i upitao, sumnjivo gledajući na Mendeljejeva: „Jesi li špijun?“

„Ja sam znanstvenik“, rekao je Mendeljejev.

„E pa znanstveniče“, rekao je starješina, „bježi odavdje, a ja ću pripaziti na tvoj „klobuk“   

Vrlo vjerojatno da se starješina nalazio pod utjecajem „mendeljejevke“, nacionalnog napitka od 40 gradi...