Skladatelj Aleksandar Borodin: Kemičar koji je promijenio svoj život radi glazbe

Životno djelo Aleksandra Borodina je opera „Knez Igor", skladana prema motivima staroruskog epa „Pjesma o Igorovom pohodu", na kojoj je skladatelj radio 18 godina. Izvor: Natalija Mihajlenko

Borodin je po profesiji bio liječnik. Završio je medicinski fakultet, a kasnije je radio i družio se s tvorcem periodnog sustava kemijskih elemenata Dmitrijem Mendeljejevom i drugim korifejima ruske znanosti. Profesor mu je bio veliki ruski kemičar Nikolaj Zinjin, koji je predavao i Alfredu Nobelu.

Zinjinu je smetalo što Borodin toliko voli glazbu pa mu je govorio: „Saša, ostavite se tih vaših pjesama i romansi i bavite se samo ozbiljnim stvarima". No glazba Borodinu nije smetala da se ozbiljno bavi znanošću. Došao je do nekoliko važnih kemijskih otkrića, pa su i neke kemijske reakcije nazvane po njemu.

Mnogi ruski skladatelji nisu se bavili samo glazbom: Musorgski je bio časnik, Rimski-Korsakov je služio u mornarici. Možda je baš zato ruska glazba tog vremena bila tako posebna i veličanstvena.

Iako je glazba bila Borodinova velika ljubav, u njegovom životu dugo je ostala u drugom planu. Sve se promijenilo kada je upoznao Modesta Musorgskog. Borodin je tada radio u vojnoj bolnici u kojoj se Musorgski liječio i upitao ga: „Glazba je divna stvar, ali ne treba joj podrediti cijeli život, zar ne?" Musorgski ga je upitao: „Jeste li čuli za Schumanna?". „Ne, nisam", odgovorio je Borodin. „Odsvirajte neku njegovu skladbu". I, dok je Musorgski svirao Schumanna, Borodin je shvatio da u svom životu nešto mora promijeniti jer ne može živjeti bez glazbe.

Musorgski ga je upoznao s članovima grupe „Moćna gomilica" (kasnije poznate kao „Velika petorka") koju su činili najbolji ruski skladatelji tog vremena: Balakirjev, Rimski-Korsakov i Kjuj. Pod njihovim utjecajem Borodin se okreće ruskoj kulturi. Iako je ranije bio zapadnjak po orijentaciji, uz nove prijatelje postaje slavenofil.

„Polovecki plesovi" iz opere „Knez Igor" Aleksandra Borodina. Izvedba Mihajlovskog teatra iz Sankt-Peterburga

Apoteoza Borodinovih slavenofilskih ideja bila je njegova Prva simfonija. Skladatelj je na njoj radio čitavih pet godina. Zatim sklada Drugu simfoniju, a Musorgski mu predlaže da je nazove „ Slavenska herojska simfonija". Kasnije je naziv promijenjen, pa simfonija više nije bila samo slavenska, nego ruska, a zatim je prestala biti herojska, i postala bogatirska. Taj naziv se i zadržao: „Druga bogatirska simfonija".

Borodin je skladao periodično. Neprestano mu je nešto odvlačilo pažnju. Za vrijeme predavanja i znanstvenih eksperimenata u glavi mu je zvučala glazba, a ponekad bi usred razgovora s Rimskim- Korsakovom odjednom naglo ustajao i trčao u laboratorij.

Duh mu je bio rastrzan, misli su mu neprestano lutale: govorili su da je Borodin bio vrlo rastresen čovjek. Događalo se da bude toliko zamišljen da mu se činilo da više ne zna ni ime svoje žene, pa bi joj govorio: „Katenjka, za ime Boga, kako se ono zoveš?". Jednom je pozvao goste. Večerali su i razgovarali uz mnogo glazbe. Borodin odjednom ustane i počne se oblačiti. Gosti upitaše: „Kamo ćete, Aleksandre Porfirjeviču?". Borodin se začudi: „Kako kamo ću? Idem doma! Već je kasno, a sutra imam predavanje..." Onda odjednom shvati da je u svojoj kući.

Audio-fotogalerija: Najbolje skice za operu „Knez Igor" Aleksandra Borodina

Poslije dvije simfonije Borodin je počeo skladati operu. To je bila veličanstvena zamisao. Želio je napisati operu po motivima najznačajnijeg staroruskog epa, „Pjesme o Igorovom pohodu". Borodin je na operi radio čitavih 18 godina. Temeljito je proučavao povijesne izvore i ljetopise. No nikako se nije mogao posvetiti samo glazbi. Morao je držati predavanja i prevoditi kojekakve nezanimljive knjige da bi zaradio novac i izdržavao obitelj. „Kada bih imao samo malo slobode, kada bih mogao napustiti državnu službu!", sanjario je Borodin. Svoje snove nije mogao ostvariti jer drugih prihoda nije imao.

Borodin je umro iznenada. Bila je Maslenica. Skladatelj je u svojoj kući organizirao bal. Svi gosti su bili kostimirani, a domaćin je obukao rusku narodnu nošnju. Svi su se zabavljali, plesali i pjevali. Odjednom je Borodin zastao u pola riječi i onako visok se srušio na pod. Doživio je srčani udar. Najprije su svi pomislili da se šali, glazba je i dalje svirala, gosti su plesali, ali Borodina više nije bilo.

Uoči bala skladatelj je korigirao partituru treće simfonije i nešto dodao zborovima iz opere „Knez Igor". Kada je Rimski-Korsakov sređivao Borodinove papire i ostavštinu, među notama je našao izvještaj o higijeni i neke formule. Na prvoj stranici izvještaja bila je nacrtana glazbena vilica. Ta rastrzanost između znanosti i glazbe Borodina nije napuštala do posljednjeg trenutka. Izvještaj o higijeni i glazbena vilica.

Glazbena vilica je ipak pobijedila.