Moda sovjetskih 1960-ih: košnica frizure, široki sako, haljine bez rukava

Manekenke modne kuće „Christian Dior“ u GUM-u u Moskvi, lipanj 1959. Izvor: Getty Images / Fotobank

Kad su 1959. u SSSR prvi put dovezli kolekciju modne kuće „Christian Dior“, svijet su obišle fotografije na kojima se elegantne francuske manekenke, među moskovskom ruljom, šetaju po Glavnom univerzalnom magazinu Saveza. Te vitke gospođice u šeširima nikoga ne bi začudile u Francuskoj, no u Rusiji...

Do 1960-ih SSSR se nalazio iza željezne zavjese i živio je isključivo od unutarnje proizvodnje. Inozemna moda nije prodirala u državu, umirovljenice, očeličene u revoluciji, sveto su vjerovale da je briga o izgledu zapravo ostatak kapitalizma. Nosile su haljine od jednostavnog kroja, marame privezane ispod brade a la „Aljenuška“, u svilenim ili pamučnim – ovisno o sezoni – čarapama, napravljenim bez trunke elastana, pa su se zato skupljale na gležnjevima i koljenima. Obuvale su sandale na pamučnu čarapu da im se noge ne bi od rada još više nažuljale. Muškarci, posebno stariji, nosili su u siva ili tamno-smeđa odijela na običnu majicu, ili polo majice koje su se od milja nazivale „leptirima“.

Manekenke modne kuće „Christian Dior“ u Moskvi, lipanj 1959. Izvor: Getty Images / Fotobank

Naravno, ta se odjeća redovito prala i glačala, čak pod pritiskom ideologije ljudi su čuvali poštovanje prema sebi i prirodnu urednost. Domaćice su iskuhavale u vedrima ili loncima na štednjaku bijele košulje, plahte i drugu robu, izvlačile je posebnim drvenim kliještima, a neke su je još dodatno štirkale sve dok tkanina ne bi zaškripala pod prstima.

Kao i u svakom pravilu i ovdje su postojali izuzeci. Moja si je prabaka, koja je tad imala nešto više od četrdeset godina, šila haljine u izazovnim kombinacijama boja po posljednjim modnim časopisima. Doduše, tkaninu je nabavljala zahvaljujući vezama i iskorištavala je svaki centimetar. A jednom je napravila, u privatnoj krojačkoj radnji, tokicu i krzneni šal. Baš je šteta što taj komplet nije sačuvan... Danas bi bio jako aktualan.

Prazna trgovina. Izvor:  Corbis / FotoSA

S dolaskom  „otapanja“ (rus. ottepel') u odnosima sa Zapadom, osvajanjem svemira (prvi čovjekov let u svemir 1961.) i sveopćim oduševljenjem progresivnom znanošću i tehnikom, u SSSR-u je započeo društveni razvoj. Ljudima više nije bio dovoljan asketski način svakodnevnog života te nositi odjeću u sivim tonovima. Na policama trgovina počela se pojavljivati uvozna roba, a sovjetske žene imale su pristup stranim modnim časopisima sa šivačkim krojevima.

Naravno, osnovu ženske garderobe i dalje su činili modeli masovne proizvodnje. Ljudi su se šalili: „U SSSR-u nema mode, postoji laka industrija“. I zaista, sva roba na policama robnih kuća proizvodila se u državnim Domovima modela. Postojala je stroga selekcija u skladu s komunističkim idejama i velika količina robe šila se u tvornicama diljem države. No treba pošteno priznati da je kvaliteta mnogih od tih stvari bila odlična, roba se nosila godinama i često se poklanjala mlađim naraštajima. Ali u trgovinama bio je potpuno skroman izbor: par ljetnjih haljina, par zimske odjeće, jedne pletene rukavice i par cipela.

Red u modnoj trgovini. Izvor: Getty Images / Fotobank 

Radost i zadovoljstvo za sovjetske žene postale su kožna galanterija, trikotaža i kozmetika koje su bile uvezene iz država socijalističkog lagera. A pravom „akrobacijom“ bilo je nabaviti rijetku talijansku ili francusku odjeću koju si morao platiti suhim zlatom. Mogao si je nabaviti samo preko poznanstava i veze, kao u špijunskim detektivskim romanima.

Tad si u SSSR-u za „farcovku“, upravo se tako nazivala nelegalna prodaja uvozne robe, mogao dobiti prilično veliku zatvorsku kaznu te izgubiti imovinu. Osim toga, strana valuta u državi je bila strogo zabranjena. Dileri su pronalazili najrazličitije načine kako da dođu do „prnja“ od stranaca koji su dolazili u SSSR: netko je trampio sovjetske suvenire, netko besplatne ulaznice za kazalište, netko ju je dobio „kao znak vječnog prijateljstva“ nakon zajedničkog ispijanja armenskog konjaka.

Djevojka u modnoj haljini. Izvor: Rahmanov / RIA „Novosti“

Želja da se bude privlačan pobjeđivala je deficit. Osim toga, na televiziji su počeli prikazivati strane filmove i vijesti. U 1957. održan je prvi međunarodan Festival mladeži i studenata koji je privukao u Moskvu veliku količinu stranaca. I još nešto. Odlazak u inozemstvo dopustili su sportašima i filmašima, koji su počeli dovoziti odjeću za svoje obitelji i prijatelje. Mladež je počela nositi modne  ogrtače i široke, debele sakoe sa češljanom vunom.

Glumce u sovjetskom filmu 1960-ih odjevali su po posljednjoj modi kako bi pokazali u inozemstvu da u Rusiji imaju šika te se odjevaju sa stilom. Pa i sama filmska industrija postala je slobodnija. Na ekranima počele su se pojavljivati glumice s raspuštenom kosom a la Briggite Bardot, u haljinama bez rukava. Lik junakinje koji drži do mode prestao je biti negativan, a zvijezda epohe postala je ljepotica Tatjana Doronina s njezinom košnica frizurom. Mnoge sovjetske žene, inspirirane primjerom zvijezda, počele su nositi trapez haljine i čarape s natom, bojati oči i praviti košnica frizuru. 

Žena s „košnicom“. Izvor: Getty Images / Fotobank

Zaostajala je vjerojatno samo dječja moda. Ona je zaista nedostajala na sovjetskoj modnoj sceni. Mogao si pristojno odjevati djecu jedino ako si im sam sašio odjeću ili nabavio uvoznu. No osnovna odjeća klinca koji je išao u vrtić sastojala se od pamučnih čarapa, pričvršćenih posebnim steznicima za kratke hlače, i košulja od katuna. 

No u svemu tome postojali su i pozitivni trenuci. Mnogi Rusi se s nostalgijom prisjećaju dalekih 1960-ih. A kratke hlače na neprozirne hulahopke danas nose u čitavom svijetu. I to ne samo djeca. A haljine bakica iz onog vremena postale su sad pravi modni fetiš ovih dana.